Umro je jedan od najistaknutijih hrvatskih domoljuba našega vremena Josip Joso Bušić, član brojnih hrvatskih domoljubnih političkih udruga i organizacija.

Joso pripada proljećarskoj generaciji hrvatskih domoljuba, pravi hrvatski domoljub kojemu je borba za Slobodnu Hrvatsku Drzavu bila iznad i ispred svega. Hrvatsko pravaštvo je bilo temelj svih Josinih zelja i djela. Još u Rankovićevo vrijeme je bio zatvaran i neprestano uznemiravan od strane ondašnjeg jugorezima. Tijekom šezdesetih godina bio je kaznjen izgonom iz Zagreba u svoju rodnu zupanju gdje je proveo par godina u kućnom pritvoru.

Nakon smjene Rankovića sudjeluje u svim akcijama onoga Maspoka vjerujući u ostvarenje hrvatskih nacionalnih zelja mirnim putem u što je vjerovao sve do sloma Hrvatskog proljeća u Karađorđevu. To je ga zateklo u jednome od najaktivnijih proljećarskih poduzeća zagrebačkoj Gradskoj Čistoći. I uoči samih uhićenja s još par čelnih osoba uspije prijeći u Austriju i nastaniti se u njoj sve do pojave dr. Franje Tuđmana i njegova HDZ-a koji Joso svestrano podrzava i pomaze. Vjerovao je Joso u Tuđmana i njegovu pobjedu na čelu hrvatskoga naroda mozda i više od bilo koga drugoga.

U inozemstvu se priključuje HNP-SH i radu na slozi i ujedinjenju svih Hrvata domovine i svijeta. Postaje članom HNV-a (Hrvatskog narodnog vijeća) koji je takvu politiku zagovarao među Hrvatima tuđine. Prvom mogućom prigodom Joso napušta Austriju i vraća se u Domovinu gdje nastoji ići putem Tuđmanove politike. Josu nisu privlačile političke pozicije nego samo rodoljubno zalaganje za uspjeh Domovinskoga rata. Tim putem je par svojih hrvatskih prijatelja i poznanika koji su bili oficiri JNA uspio odmah pridobiti za prelazak na hrvatsku stranu.

Pozorno je Joso pratio svekolika zbivanja, poraze i pobjede Domovinskoga rata. Posebno ga je pogodila prerana smrt dr. Franje Tuđmana kao i najveći broj Hrvata. I sve što se kasnije događalo u Hrvatskoj s pobjedama Mesića i Josipovića teško je pogađalo Josino hrvatsko domoljublje. I svakim danom Joso je bivao sve zalosniji što mu je doprinijelo i dosta oštećenome zdravlju i smrti na početku mjeseca kolovoza kada je umro i pokopan uoči dana velike Olujne pobjede i proslave u Kninu i Čavoglavama koje nije dozivio.

Sahranjen je Joso na svome mjesnom groblju u rodnoj mu zupanji gdje su se s Josom oprostili brojni zupanjci u ime kojih je izgovorio vrlo osjećanu riječ mjesni svećenik, kao i hrvatski mu prijatelji iz Zagreba u ime kojih je govorio Jakov Barišić. Joso je pokopan u obiteljskoj grobnici uz crkvene obrede i svetu misu u mjesnoj kapeli. Neka mu je blagoslovljena rodna sveta gruda! Počivao u miru Bozjem!

Mate Ćavar