Privremena nas pustinja naše političke, masmedijskim lažnim ljevičarenjem preveć ujednoumljene i "britbatovski" usmjeravane, suvremenosti - kroz koju, na putu prema punini obzora mira i blagostanja za sve, hodimo  i to pod nepodnošljivim pritiskom "trećejanuarskoga" zločiniteljskoga pothvata ozakonjene otimačine narodne slobode (sjeća li se npr. netko izbrisanoga Županijskoga doma!)  i drobljenja nacionalne suverenosti, kojemu kao da je uskrsla Hrvatska uskrsnuća izložena na milost i nemilost: otvoreno, tijekom ovih deset protivolujnih godina usustavljenoga pokušaja oslobađanja demokr/o/atske Hrvatske od nje same; prikriveno, već s petnaestosiječanjskim danom ključnoga priznanja njezine državne nezavisnosti a naročito poslije slavnoga podizanja barjaka slobode,  znamenovanog Predsjednikovim poljupcem poštovanja i ljubavi, u Zvonimigradu, u Kninu - dovodi pred zid s grafitom od pitanja: Vlada li još Hrvatskom yu-udbopartija?.

Duhovnom Hrvatskom vlada milost Božja i mudrost drevnoga i vjernoga naroda Pisma i tomislavovskoga povijestnoga poslanja, dijaloški je odgovor, kojim se nipošto ne zatvaraju oči pred okrutnom spoznajom nad nekom nepretrgnutom velom izdajom (i neosvijetljenom "podzemnom Hrvatskom") i kojim se svjedočki čvrsto drže otvorenim vrata nadi, promišljanje u načelnomu suglasju sa zapitanošću Alojza Rebule (u "Družini"), slovenskoga književnika, nad sadašnjim stanjem svenazočnosti, u društvenom i nacionalnom životu njegove domovine (dodajem: i Lijepe Naše!), one partije koja, piše Rebula, svoje službeno vrjednovanje razdoblja 1941.- 1945. ne bi promijenila čak ni onda kada bi se u Sloveniji otkrilo još tri Kočevska roga, još tri Hude jame i još 100, uz onih 600 već orisanih, mnoštvenih stratišta .

Vlada li  Hrvatskom vjerodostojna vlast iz naroda, s narodom, za narod, razpituju se europski prijatelji Croatiae, oni koji, za razliku od protuhrvatskoga stajališta "Srboslaviji" izrazito sklonog britbatovskoga političkoga stožera na Otoku, žele suverenu Hrvatsku za otvorenim zajedničkim europskim stolom slobodnih nacija a ne  da ostane zatvorena u  toru "serbobalkanske lige", krajnje zabrinuti nad ishodom, gotovo neuočljive, unutarhrvatske političke borbe između ustavobranitelja i ustavolomitelja,  demokratskih suverenista i nerazkrinkanih "slavoserbskih" totalitarista, katoličkih europejaca i prodražinovskih "antifašističkih" balkanaca.

Svatko tko je legalist i demokrat ne može ne odgovoriti kako našom zemljom demokratski upravlja demokratski izabrana vlast, niti prešutjeti uočljive pokazatelje osmišljene restauracije jednoga propaloga, nasiljem i prijevarom narodu nametnutoga, yu-mehanizma za slamanje hrvatske kralježnice slobode,  niti zanemariti učinkovito postojanje "duhovne nadvlade partije" (A.Rebula), one postpraxisarske razhrvaćene strukture moći izrasle na zločinu nad protivnicima jugodiktature i boljševizma i koja Hrvate još uvijek dosljedno drži "narodom opasnih namjera", a beogradsku središnjicu izvedenoga projekta uništenja hrvatstva veoma poželjnim partnerom iako Beograd još nije ni imenovao ni osudio velikosrpsku agresiju, niti pokrenuo barem na simboličnoj razini procese denacifikacije postsrebreničke Srbije, u kojoj se sutvorac  Memoranduma i "duhovni otac"  Kadijević-Miloševićeva  genocidnoga pohoda na narod i zemlje Hrvata, velikosrpski ideolog i književnik Dobrica Ćosić, poznat i kao štovani sugovornik i kućni prijatelj Tadićevih, i danas slavi kao državna svetinja.

Tko to od zemnika zaista vlada Hrvatskom - u kojoj svoj glas posrednoga zauzimanja za bivšega premijera Sanadera, tu otužnu pojavnost našega (para)vladateljstva koja nije u lijepom svjetlu predstavila hrvatsku demokraciju i dobrano je pomogla osiromašiti pučanstvo i poniziti državu, ovih dana  založi i sama "Iustitia et pax", s pariškim enarkom Nevenom Šimcem kao svojim istaknutim članom ("pa ispade da masoni iz Crkve brane svoga brata Sanadera", V.list"/Obzor, 13.XI., str. 8.) - zemljom Svetoga Jeronima i Marka Marulića, u kojoj neka središta vlasti i moći, kako to izrazi vox populi,  "više skrbe o državotvornim pravima aboliranih srpskih četnika, nego o životu hrvatskoga jezika i kulture"?

I to je pitanje koje potrebuje prave pitce, na iznijetim primjerima, a isto tako na primjeru dvadesetogodišnjega "moratorija", umrtvljenosti pravne države, koja nije ništa poduzela da se uhite i kazne naoružani pripadnici memorandumaških postrojbi koji su 2. svibnja 1991. u Borovu ("Borovu Selu"), u Hrvatskoj,  namamili u pripremljenu klopku 12 hrvatskih redarstvenika i pobili ih. Iako se već dugo "znadu imena svih sudionika pokolja hrvatskih redarstvenika, hrvatsko pravosuđe nije pokrenulo niti jedan postupak niti istragu" (dnevnik.hr), sve do nedavne parade zaborava, nakon koje bî probuđena pravda i "uhićeno pet osoba"(!), međutim javnosti nije ništa službeno kazano o tomu traže li se ili su već uhićeni  zločinci iz okupatorske Legijine "Jedinice za specijalne operacije MUP-a SRBIJE, u čijoj je bazi u Kuli i Borovo Selo, zajedno s Kninom, Bihaćem, Preševskom dolinom i drugim lokalitetima, uredno ucrtano na karti vojnih i policijskih akcija u kojima su sudjelovali pripadnici JSO-a" (slobodnadalmacija.hr)

Na žamor pitanja koja imenuju nezacijeljene rane cijele domovine, i rane dvanaestorice mučki usmrćenih i, na vukovarskom susretu,  potpuno prešućenih  i, u biti, zanijekanih ustavobranitelja i čuvara mira (od Stipana BOŠNJAKA do Ivice VUČIĆA), dopuštam si, namjesto nemogućega odgovora, tek izustiti: Zahvaljujem gospodu Bogu što uopće imamo Hrvatsku, na koju, kakva god već jest, prisežem. Jer, jedino vječna, u Duhu preporođena, Hrvatska može čisto stati i ustati  i sa sebe otresti zatornike istine o životu svega stvorenja u zemlji i jeziku Hrvata, i primiti onu prijateljsku poruku, u "Srpskoj reči", u kojoj stoji da "s Tadićem kao predsednikom na političku scenu Srbije vraća se memorandumska Srbija, Srbija koju je promovisao Slobodan Milošević."  Tko, dakle, vlada Hrvatskom?

 

Mile Pešorda / Hrvatsko slovo