U zadnje vrijeme je u novinama, a najviše u kontekstu kandidature Milana Bandića, često spominjana tzv. "Družba braće hrvatskog zmaja". Pošto smo i mi u nekoliko navrata spomenuli ovu udrugu, najčešće u negativnom kontekstu, osjećamo se dužnim te "optužbe" objasniti i argumentirati. Skraćena povijest ove druzbe preuzeta je sa site-a ove udruge:

Družbu su u Zagrebu utemeljili 16.studenoga 1905. Emilij Laszowski i Velimir Deželić. Osebujno ime odabrano je po uzoru na Ordo equestris draconis (Red zmajskih vitezova) hrvatsko-ugarskog kralja Sigismunda, utemeljen 1408. u kojem su prvotno pretežno bili Hrvati.
Znakom Družbe postao je zlatni zmaj zelenih krila koji čuva štit s povijesnim hrvatskim grbom, a zaštitnik je sv. Juraj, dok je Družbino geslo Pro aris et focis Deo propitio (Za žrtvenike i ognjišta, s Božjom pomoći).
Pravila Družbe potvrđena su 1906., ali su se više puta mijenjala i nadopunjavala. Rad Družbe vodi Meštarski zbor koji se sastoji od Velikog meštra i 8 meštara, a bira se na 5 godina. U razdoblju Nezavisne Države Hrvatske Družba je bez znanja članstva 19.studenoga 1941. zakonskom odredbom pretvorena u državnu ustanovu pod nazivom ''Vitežki Red Hrvatskoga Zmaja'', ali je ponovno uspostavljena u starom svojstvu i s izvornim nazivom 7.svibnja 1945.
Očuvali su posmrtne ostatke Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Gradu i prenjeli ih u zagrebačku prvostolnicu (1919) kao i posmrtne ostatke Eugena Kvaternika i njegovih sudrugova (1921), podigli spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku (1935), osnovali Gradsku knjižnicu, Gradski arhiv, Gradski muzej (1907), Društvo za spasavanje (Hitna pomoć) (1909) u Zagrebu, spasili od rušenja Kamenita vrata, uredili grob Anti Starčeviću u Šestinama, inicirali veliku nacionalnu proslavu 1000 obljetnice Hrvatskog kraljevstva (1925) i podigli veliki glagoljski natpis u zagrebačkoj katedrali (1944). Družba je stekla stari grad Ozalj (1928) u kojem je uredila muzej i knjižnicu, te kaštel Bakar (1935).
Zabrana djelovanja i dugogodišnji prekid rada nisu mogli iskorijeniti Družbu. Kada je uspostavljena Republika Hrvatska, Družba je obnovljena u Zagrebu 23.lipnja 1990. a svečano ponovo uspostavljena 16.studenog 1990. Sjedište Družbe nalazi se u Kuli nad Kamenim vratima koju je Družba obnovila (1993-1999) kao svoje zmajsko ishodište i simbol grada Zagreba.


U izjavi za "Nacional", Veliki meštar kaže da udruga nema nikakve veze sa masonerijom nego da su "Braća hrvatskog zmaja" kulturna udruga kao i "Matica hrvatska". U "Družbi braće hrvatskog zmaja" na najvisem je hijerarhijskom položaju tzv. "Veliki mestar", isto kao kod masona "Grand master" koji predsjeda masonskom ložom. Braća se medju sobom nazivaju “Zmajem od …," što je "Ku klux klanu" ekvivalentna  titula "Grand dragon of"….

Zanimljivo je da je znak udruge "zlatni zmaj zelenih krila koji cuva stit s hrvatskim grbom a zastitnik je Sv. Juraj". Nije li taj isti Sveti Juraj ubio tog istog zmaja? Ne bi li se ta udruga trebala zvali "Udruga Sv. Jurja",  a ne zmaja, koji je u zapadnoj a i perzijskoj simbologiji uvijek simbol zla, a u kineskoj simbol vladara. Jesu li "Druzba brace hrvatskog zmaja" bratstvo zla jer u slucaju "Braće hrvatskog zmaja", zmaj je postavljen na šljemu Sv. jurja, što bi trebalo značiti pobjedu zmaja nad Sv. Jurjem odnosno zla nad dobrim?!!

U obredu inicijacije, nakon polaganja prisege "veliki meštar" uzima kalež bratstva u kojem se nalazi vino i srebrnom žličicom sipa pepeo hrvatske lipe, koji zatim predaje meštru protonotaru, koji opet s kaležom ide od jednog pripravnika do drugog. Veliki meštar pije posljednji, a nakon toga ih sve proglašava zmajskom bracom (odnosno braćom zla). Je li ovaj ritual parodija Euharistije?

Istaknutiji članovi ove druzbe su pokojni Franjo Tuđman, Zvonimir Šeparović, Vladimir Šeks, Dragutin Tadijanovic i mnogi drugi, a pripravnik za inicijaciju u družbu je Milan Bandić. Msgr. Juraj Jezerinac počasni je član ove druzbe. Činjenica da su i crkveni velikodostojnici uključeni u družbu, nipošto ne garantira njihovu navodnu nepovezanost sa masonima, jer su i nadbiskup Maksimilijan Vrhovec i biskup Juraj Strossmayer bili masoni.

Netrpeljivost Katoličke crkve i masona gotovo je pa legendarna. Papa Klement XII 1738. je donio bulu kojom se katolicima zabranjuje sudjelovanje u masonskim ložama, uz prijetnju ekskomunikacije. Papa Benedikt XIV potvrđuje njegovu bulu i izdaje drugu, prema kojoj je inkvizicija u svim zemljama u kojima je djelovala - mučila i progonila masone. Međutim, nakon II. svjetskoga rata dolazi do naglog obrata; masoni se više nigdje ne progone, a započela je i normalizacija odnosa sa Crkvom. Ide li u tome prilog informacije iz više izvora, da je Papa ivan XXIII (1958-1963) postao mason u vremenima dok je bio vatikanski nuncij u turskoj.

Jedno je sigurno - masoni su se uvukli u Katoličku crkvu, što dokazuje slučaj  tzv. “Božjeg bankara” , tj. Roberta Calvija, koji je bio predsjednik Banco ambrosiano, banke usko vezane za IOR (L'Istituto per le Opere Religiose – centralne Vetikanske banke). Nađen je jednog jutra obješen ispod jednog londonskog mosta, a samo mjesto je bilo označeno masonskim simbolima. Banco ambrosiano je bila optužena za pranje mafijaškog novca i povezana sa masonskom loggiom P2.

http://drzavniknovogkova.blog.hr