Nastavljajući sa započetim nizom blic interviewa, o izborima i drugim političkim (ne)prilikama u BiH, za Posavski obzor svoje viđenje iznosi dr. sc. Nino Raspudić, profesor filizofskog fakulteta u Zagrebu.

Čestim gostovanjima u političkim emisijama HRT-a, kao i brojnim interviewima za druge medije, gospodin Raspudić je već duže vrijeme poznat široj javnosti u Hrvatskoj i BiH. Posebno ga predstavljati bilo bi suvišno. Njegove osobine - durštvenopolitičko djelovanje, komunikativnost, jednostavnost, i izjave bez dlake na jeziku - oslikavaju poštenu osobu demokratskih uvjerenja i hrvatskog domoljuba.

Gospodin Raspudić je protiv svih mogućih predrasuda pa tako i onih o bilo kojem narodu ili regiji. Nije sklon ideološkim i regionalnim prepucavanjima. U borbi za prava hrvatskog naroda nikad ne ide na štetu nekog drugog naroda. Iako ogromna većina demokratske javnosti podržava ovakvo djelovanje gospodina Raspudića, njegova argumentacija često izaziva najveću moguću uzrujanost malobrojne skupine koja se oglašava s periferije poštenja i demokracije. Riječ je o marginalnoj skupini kojoj BH Hrvati nisu baš blizu srca niti su im problemi Hrvata na prvom mjestu.

Razgovarao: Crovata l posavski-obzor.info

Gospodine Raspudić, živite i radite u Zagrebu. Jeste li vi hercegovački gastarbajter, ili?

Jednom sam se u šali definirao kao hercegovački akademski gastarbajter u Zagrebu. Ali u stvari sam i tu kod kuće. Što bi rekao Veselko Koroman – moja domovina je podijeljena na dvije države.

Početkom 90-ih HDZ je bio pokret i biti u njemu značilo je biti na pravoj strani. Što danas predstavlja HDZ u Hrvatskoj, a što SDP?

U više navrata sam pisao i govorio o HDZ-u i SDP-u kao istrošenim političkim opcijama. Bitan problem obje stranke je ideološka nedefiniranost, poliitčka nedosljednost, loša kadrovska politika, promicanje mediokritetstva i poslušništva, nedemokratsko ozračje... Uvjeren sam da za nekoliko godina neće više postojati u današnjem obliku.

U odnosu na Mesića, kako ocjenjujete dosadašnje političko djelovanje aktualnog predsjednika Republike Hrvatske Ive Josipovića?

U odnosu na političku i moralnu katastrofu mesićizma, Josipović izgleda kao uglađeni europski političar i odgovoran državnik. No mislim da ga ne treba ocjenjivati prema lošem prethodniku, već prema znatno višim standardima koja je u predizbornoj kampanji i sam obećavao. Samo djelomično ih je ispunio. Smatram da je još prerano za potpuniju ocjenu njegovog mandata.

Kako se danas u Hrvatskoj tretira domoljublje u odnosu na često favorizirano građanstvo?

Pitanje mi nije najjasnije. Domoljublje i građanska opcija ne moraju nužno biti u koliziji kao što je to slučaj u današnjoj Hrvatskoj.

Pitanje se odnosi upravo na današnju Hrvatsku. Je li u Hrvatskoj građanska opcija „repa bez korijenja“ lišena nacionalne pripadnosti?

U dovršenim nacionalnim državama to pitanje postaje besmisleno. U Hrvatskoj nažalost to nije slučaj, pa je tzv. građanska opcija često samo krinka za neke druge nacionalizme.

Istaknuti hrvatski filozof Danko Grlić u svojem članku "Domovina filozofa je domovina slobode" kiruški precizno govori o licemjernom hrvatskom kozmopolitizmu. Koliko je Hrvatska istinito, a koliko deklarativno, kozmopolitska ako se prema vlastitom narodu u BiH odnosi kao prema nepoželjnom ružnom pačetu?

Tu se javljaju nevjerojatni paradoksi. S jedne strane se promiče brisanje granica i zbližavanje između država i naroda, naročito na području bivše Jugoslavije, a s druge strane se nastoji maksimalno udaljiti BH Hrvate od Hrvatske i što više ojačati granica između istog naroda. Plješće se svakom obliku srpsko-hrvatskog bratstva, osim onda kada se radi o političkoj suradnji Hrvata i Srba u BiH, tada se to osuđuje kao fašizam, lijepe im se Boban i Karadžić i slično...

Na internet portalu „Slobodna Dalmacija“, Sandi Blagonić za vas kaže da ste „potparol hercegovačkog identiteta i liferant uljepšanih slika o Hercegovini i Hercegovicima.“ Koji je razlog zbog kojeg vas je Blagonić napao?

Nemam pojma. Počastio me tekstom na dvije stranice koji počinje tezom kako je u zadnje vrijeme nemoguće ne primijetiti moju medijsku pojavu, a u tom trenutku je bilo prošlo devet mjeseci kao nisam nastupao u elektronskim medijima. Potom je na temelju izvadaka iz mog parodijskog teksta i selektivno uzetih dijelova intervjua iskonstruirao i imputirao mi sasvim suprotan stav od onog kojeg u tim istim intervjuima iznosim, a što je perfidno prešutio. Uglavnom radilo se o mizernom pokušaju blaćenja na kojeg sam odgovorio isključivo radi značaja medija u kojem je objavljen.

Ima li u Hrvatskoj pomaka na bolje kad su u pitanju prisutne predrasude o BH Hrvatima?

Ima. Do prije par godina su se javno iznosile otvoreno šovinističke izjave protiv BH Hrvata bez straha od bilo kakve sankcije. Danas je već drugačije.

Hrvatska se grčevito bori sa Slovenijom oko teritorijalnog mora. Imate li osjećaj da se istom žestinom bori iz sa susjednom BiH kada su u pitanju ampuntirana prava hrvatskog naroda?

Ne slažem se da se grčevito borilo sa Slovenijom, jer je hrvatska vlast popustila pred ucjenom i pristala na sporazum o arbitraži. Odnos većeg dijela političke elite u RH prema BH Hrvatima je u najmanju ruku sramotan, ne samo da se mirno promatra majoriziranje vlastitog naroda u drugoj državi, nego mu se daje i aktivna potpora, poput zadnje Milanovićeve Lagumdžijinom SDP-u.

Hrvatska mirno promatra nestanak vlastitog naroda u BiH. Zbog EU-a, ili zbog nečeg trećeg?

Odnos prema BiH Hrvatima je samo simptom duboke krize hrvatske nacije. Otkrivanje korupcijskih afera pokazuje čime se zanimao veliki dio političke vrhuške u RH i zašto im je i nacionalni interes bio u trećem planu. Kako će Hrvatska držati do BH Hrvata kad ni do sebe ne drži?

Ispred Udruge “Istina”, pozvali ste BH hrvatske političke stranke da hrvatskim glasačima ponude zajedničkog kandidata. Zagovaratelji građanske države predbacili su vam uvođenje jednoumlja u vrijeme pluralizma?

Pluralizam kojeg ovakav izborni zakon i perfidna SDP-ova politika nudi Hrvatima je borba za drugo i treće mjesto. Jednoumlje i jedinstvo su dvije različite stvari. Poziv se odnosio na jedinstvo kako bi se ukazalo na nepravednost izbornog zakona. Da su sve hrvatske stranke, važne udruge, Crkva, intelektualci stali iza jednog kandidata i da je on opet bio preglasan stanje bi bilo potpuno drugačije i imala bi se dovoljna kritična masa za provođenje bojkota institucija i osoba koje čitavom jednom narodu onemogućuju da izabere svog predstavnika.

Jedan franjevac, sklon medijskom eksponiranju u probošnjačkim medijima, predbacio vam je politikanstvo i osobno promociju na štetu istiniskih hrvatskih interesa. Što je to po hrvatski narod bilo toliko štetno u vašoj inicijativi da je izazvalo ovakvu reakciju?

Ne bih komentirao stavove ljudi koji ne vide ništa loše u tome da hrvatskog člana predsjedništva odabiru Bošnjaci i koji pjene nad činjenicom da grupa građana ima pravo izraziti svoj stav po tom pitanju i stati iza njega imenom i prezimenom.

Kako vi vidite fenomen u kojem je apsolutna većina hrvatskog naroda preimenovala mali broj franjevaca u prosarajeveske daidže?

Smatram da se radi o marginalnoj skupini od maksimalno desetak katoličkih manekena sarajevske multikulturalnosti, koja dobiva nerazmjerno veliki medijski prostor, unutar kojeg uglavnom ne iznose nikakve argumente za svoje politikantske stavove pa ih je stoga najbolje ignorirati.

U TV emisiji „Dobar loš zao“, Željko Komšić je naveo da zna, ali ne želi kazati ime hrvatskog političara koji –navodno - opstruira istragu ratnih zločina počinjenih od muslimanske vojske nad Hrvatima Bugojna?

Radi se o prvorazrednom skandalu nakon kojeg bi u ozbiljnoj državi usljedile ne samo političke već vjerojatno i pravne posljedice.

Posavski obzor: Zbog čega je izostala adekvatna reakcija čak i hrvatskih političkih stanaka?

Ruka ruku mije.

Željko Komšić izravno je optužio Hrvatsku za nedostavljanje arhivske građe vezane za smrt generala HVO-a Vlade Šantića kojeg je ubila muslimanska vojska, odnosno tzv. Armija BiH. Hrvatska Vlada i predsjednik Josipović nisu se oglasili?

Ili ga doživljavaju kao redikula čije izjave nemaju nikakvu težinu ili se svjesno oglušuju na njegove gafove jer su dio iste priče. Teško se odlučiti koja je varijanta žalosnija.

Bošnjačkim glasovima su SDP i Željko Komšić opet ukrali hrvatsku stolicu u Predsjedništvu BiH. Kakva je to poruka Hrvatima i koje su posljedice?

Poruka je – ovo nije vaša zemlja i nemate što tražiti unutar njezinih institucija. Posljedica će biti da će se Hrvati početi tako i ponašati.

Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović nedavno je izjavio: „Za Komšića su glasovali i Hrvati“?

Mislim da se radilo o neinformiranosti jer je Josipović u kasnijim izjavama reterirao. Toliko je drastično jasno da su Komšića izabrali Bošnjaci da samo potpuni politički balvani poput Milanovića mogu još uvijek izražavati zadovoljstvo takvim ishodom.

Hrvatski ljevičari na čelu sa Stjepanom Mesićom često ističu; ostankom Hrvata u Miloševićevoj Jugoslaviji, većina Hrvata bila bi ubijena, dok bi se preostali iselili na Zapad ili se asimilirali u tzv. Jugoslavene ili Srbe. Zašto danas isti ti političari zdušno podržavaju sličan sarajevski scenarij nestanka Hrvata u BiH?

Mesić je potpuno nevjerodostojna osoba i politčar, koja će prigodno izjavljivati bilo što kako bi ostao pri vlasti. Kad je to bilo oportuno on je i ustašovao i partizančio i ustoličavao Matu Bobana i davao podršku Lagumdžiji. Ne bi me začudilo da, u promjenjenim međunarodnim okolnostima, postane i veliki zagovornik trećeg entiteta. Ukratko – ne bih ga više komentirao.

I bez hrvatskih ljevičara koje predvodi SDP, zašto službeni Zagreb drugačije vrijednuje institucionalno nasilje Sarajeva od onog beogradskog?

Zbog pritiska izvana i vlastite političke obezglavljenosti i dezorijentiranosti.

Je li bošnjačko preglasavanje slično institucionalnom nasilju Slobodana Miloševića, a Komšić njegovoj marioneti Sejdi Bajramovć, i koje su krajnje posljedice?

Radi se o potpuno istom mehanizmu i istoj totalitarnoj političkoj svijesti. Krajnje posljedice ćemo tek vidjeti.

Posavski obzor: Imaju li Hrvati uopće mogućnost zaštiti svoje vitalne interese kroz institucije ili je izvaninstitucionalno djelovanje jedina preostala solucija?

Bojim se da će izvaninstitucionalno djelovanje postajati sve realnija opcija.

Posavski obzor: Što vi konkretno mislite o Željki Komšiću?

Mislim da će se u bliskoj budućnosti pokazati da je pristajanjem na glavnu ulogu u jednoj prljavoj poltičkoj igri bio jedan od najvećih grobara Bosne i Hercegovine.

Od svih hrvatskih političara, po vašem mišljenju, koji bi od njih bio najbolji izbor za člana Predsjedništva BiH.

Što bi bilo kad bi bilo... Da sam imao favorita, javno bih mu dao podršku. Jedino što mi se činilo važnim, u trenutku kad je svakom tko ima imalo soli u glavi bilo jasno što će se dogoditi, bilo je postići jedinstvo i ukazati na nepravednost ovakavog izbornog zakona i ustroja BiH.

U HRT emisiji „Otvoreno“, povodom nasilja navijača NK Sarajeva u Širokom Brijegu, vi ste argumentirano prikazali ne baš lijepu BH stvarnost dok su je Ćiro i Hadžihafizbegović uljepšavali. Je li teško voditi dijalog s tako oprečnim viđenjima stvarnosti?

Dijalog je nužan ako se želimo približiti istini. Koliko god nekada brutalna bila, istina je uvijek bolja od laži. A kultura laži, obmane, šminkanja stvarnosti je u našoj javnosti nažalost dominantna.

Hrvati i Srbi, ili odlaze ili su već otišli iz Sarjajeva. Može li se danas uopće govoriti o nekakvom multi-kulti Sarajevu?

Ne može. Osnovni razlog zašto se dio bošnjačkih političara protivi popisu stanovništva je strah od istine da su tzv. multietničke sredine možda i etnički monolitnije od recimo Banjaluke.

Je li SDP-ova građanska opcija stvarna ili lažna?

SDP u praksi djeluje kao velikobošnjačka stranka, i to s maksimalističkih pozicija. Danas su na toj iracionalnoj poziciji zamijenili Silajdžića.

Osim nekoliko međusobno razdvojenih "bantustana“ koliko je realna jedna teritorijalna povezanost hrvatskih regija?

Ne znam zašto koristite izraz bantustan. Ne vidim nikakav problem u činjenici da hrvatska administrativna jedinica bude teritorijalno diskontinuirana. Ona je važna prije svega zbog institucija.

Mogu li Hrvati diljem BiH slobodno živjeti svoje hrvatstvo bez neugodnih posljedica?

Ne mogu, ali valja istaknuti da to vrijedi za pripadnike sva tri naroda koji su se našli u „manjinskoj“ poziciji.

Koliko su u ovako uređenoj državi mogući suživot i ravnoprvnost tri naroda?

U ovako uređenoj su nemogući. A u ustroju do kojeg bi došlo dogovorom sve tri strane bez vanjskog pritiska, dakle u državi koja bi doista imala legitimitet vjerujem da bi skladan suživot bio moguć.