Mostarski muslimani su, pod krinkom obnove porušenih džamija, nakon rata podignuli i neke koje nikada prije nisu postojale (primjerice u Jasenici i u Vrapčićima). Tako u gradu danas ima na desetke, uglavnom uvijek praznih, islamskih bogomolja, a počeli su i s otkopavanjem temelja džamije koja je porušena prije čak 76 godina, najavljujući i njezinu izgradnju.

No, uporno iskrivljivanje povijesti, korištenjem neoprostive hrvatske šutnje i sustavnim obezvrjeđivanjem uglednih hrvatskih povjesničara poput fra Petra Bakule i fra Dominika Mandića, dogodilo se da su sami sebi skočili u usta. Naime, glasila su posljednjih dana bila preplavljena viješću kako je Islamska zajednica na prostoru mostarske Raljevine (zapadna obala Neretve) otkopala temelje Ali-hodžine džamije, porušene 1934. godine. No, nisu ni sanjali kako će im jedan povjesničar kojega poštuje i cjelokupna ljevičarska, i hrvatska i muslimanska, zajednica i u Hercegovini i u Bosni, fra Ivan Frano Jukić, ostaviti dokaz o tomu da su zapravo otkrili temelje katoličke crkve.

Neshvatljiva hrvatska šutnja

Fra Ivan u svojem djelu Putovanje iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu, godine 1840., piše kako je na kraj Mostara porušena jedna džamija, negda bivša crkva sv. Jakova, koju Turci pretvoriše u džamiju, no Mitrović Janko zapali je.

Crkva je stajala uza sami rukavac rijeke Radobolje, a džamiju, koju Turci podigoše na njezinim temeljima, na Bajram 1687. spalio je uskok Janko Mitrović, otac čuvenoga serdara Stojana Jankovića, spalivši i bogomolju i pripadajuće naselje. Džamiju tek 1868. obnovi stanoviti Derviš Čengić, da bi do temelja izgorjela u požaru 1922. godine. Nikada više nije obnovljena, a munaru joj 1934. prenose u Jablanicu, gdje i danas stoji.

Tako se nameće pitanje čije je to temelje (jasnoga pravokutnog oblika) iskopala Islamska zajednica Mostara, a nadati je se kako će mostarski biskupijski ordinarijat i franjevačka provincija konačno pokazati zanimanje za ovaj slučaj, napose jer uopće nisu reagirali kada je, prije samo par godina, povjesničar dr. fra Andrija Nikić uporno tražio, čak i od vlasti u Federaciji BiH, da se ne obnavlja džamija na Pijesku, jer podno nje treba istražiti temelje franjevačkoga samostana sv. Ante i pripadajuće crkve, uništenih u 15. st. No, ta je džamija obnovljena i oskrnavljeni su temelji ostali zauvijek zakopani.

Osim crkve sv. Jakova, koju spominje fra Ivan, fra Petar Bakula u provincijskom Šematizmu 1867. opisuje položaje još čak sedam crkava koje su u mostarskoj kotlini postojale u trenutku pada Hercegovine pod tursku okupaciju. Zanimljivo, od ukupno osam pobrojanih, na temeljima njih sedam podignute su džamije ili druga islamska zdanja.

Sahat-kula crkveni zvonik

Na temeljima crkve i samostana sv. Ante na Pijesku, u naselju Zahum, podignuta je džamija Hadži Ali-bega Lafe. Drevni je samostan izgrađen oko 1390. godine, a njegova je obnova spomenuta u povijesnim dokumentima iz Dubrovačkoga arhiva iz 1426. godine.

Na temeljima crkve sv. Stjepana Prvomučenika danas stoji najmonumentalnija džamija u Hercegovini - Karađozbegova. Crkvi sv. Luke danas nema traga, osim njezinu krasnom zvoniku na Glavnoj ulici kojega danas uvrjedljivo nazivaju sahat-kulom. Unatoč dokazima iz Franjevačke pismohrane u Mostaru, službeno se drži kako je kulu dao podići Ibrahim Šarić 1636. godine, točnije njegova supruga Fatima, putom njegove zadužbine.

Crkva sv. Ruže Viterbijske nalazila se na vrelu Babun u Ilićima, a nakon što su je spalili, na njezinim su zidovima Turci izgradili mesdžid. Na Smrčenjacima je u prijeturskomu dobu bila crkva Gospe Snježne, a danas joj temelje vjerojatno prekriva prometnica koja je presjekla staro crkveno zemljište.

Na temeljima crkve sv. Ante iz mostarskoga naselja Pothum, u rastoku rijeke Radobolje, podignuta je džamija Derviš-paše Bajezidagića koja tamo i sada stoji. Ime crkve sv. Ivana danas je sačuvano u toponimu Sutorina odnosno Sutina, a prvi ju se puta spominje oko 1440. godine. Tako mostarsko naselje Sutina duguje ime sv. Ivanu odnosno toj staroj crkvi. Kada je porušena, puk je potiho mjesto nazivao Sutivan, da bi se ime kroza druga stoljeća iskrivilo.

Presudno očitovanje Crkve

Mostar je nastao iz srednjovjekovnih utvrda Cima i Nebojše na rijeci Neretvi. Na  prostoru je to starohrvatskoga naselja i župe Večerić, gdje su iskopani ostatci čak triju starokršćanskih bazilika, u Cimu, Potocima i u Žitomislićima. U novije su vrijeme pronađeni tragovi koji upućuju na to da su 1196. postojali franjevački samostan i crkva sv. Kuzme i Damjana u Podgrađu (Vrači) kod Blagaja, podno Stjepangrada.

Današnje lažiranje povijesti, koje sustavno provodi islamski vjerski i intelektualni vrh, putom kvaziznanstvenika, samozvanih akademika i muftija, jednostavno ne može držati vodu. Ipak, neshvatljiv je ponižavajući strah i iritirajuća introvertnost u biću hrvatskih crkvenih moćnika, političara i znanstvenika (čast rijetkim izuzetcima, poput samoga biskupa) koji će, osim daljnjega skrnavljenja bogomolja, na koncu dopustiti i izgradnju džamije na jednomu od brda ponad Mostara, kao i megalomanskoga islamskog središta na zapadnoj strani Grada, čiji je projekt već zgotovljen.

 

Darko Juka / Hrvatsko slovo