Svijet se pretvara u veliki zatvor u kojemu je svaki čovjek potencijalan pedofil, silovatelj i ubojica.

"Može li se slobodnim društvom koje poštuje pojedinca nazivati društvo koje je nesposobno zaštiti privatnost pojedinca čak unutar njegova četiri zida?" zapitao je ljude filozof Herbert Marcuse. Mislim da je krajnje vrijeme da mu odgovorimo.

A odgovor je jasan, a to je da ne može jer gubitkom privatnosti pojedinac gubi svoju osobnost, a time i slobodu. Zašto? Zato jer je čovjek društveno biće, a kao takav se želi uklopiti u neko društvo te su neki spremni žrtvovati sve kako bi bili prihvaćeni i zapaženi u društvu. Naravno, govorim o ovom globalnom društvom jer velika većina ljudi pripada upravo tom Društvu. A to globalno Društvo svojim uvjetima prodire u svaki dio, u svaki dio unutar četri zida te uz mnoge nemoralne i bolesne zahtjeve traži i potpuno odstranjivanje privatnosti pojedinca. Pri tome je nevažno je li ih on prihvatio kritički ili nekritički, ako ih je prihvatio gubi svoju osobnost, a time gubi i sebe. Tada on više nije on kao pojedinac već je on kao veliko, kolektivno Društvo. Ipak, svaki pojedinac razmišlja na svoj način, ali ako svoje zaključke pojedinci temelje na premisama koje je postavilo Društvo onda će zaključci biti više-manje isti, a pošto su ti zaključci onda u skladu želja onih koji kontroliraju Društvo onda možemo zaključiti da je pojedinac ostao bez slobode. Naravno, iz te mreže zla i obmane može se izaći, ali rijetko tko to uspije jer rijetko tko to zbilja želi.

Prije nego što krenem s konkretnim primjerima kako nestaje privatnost želim razjasniti tko su oni koji nekritički prihvaćaju uvjete Društva, a tko su oni koji ih kritički prihvaćaju. Oni koji ih nekritički prihvaćaju su ljudi koji ne vide što se događa, o njima se nema ništa za pisati. Dok oni koji ih kritički prihvaćaju vide što se događa, ali to prihvaćaju jer smatraju da se tu ništa ne može učiniti i da to mora tako biti, to jest da pojedinac ne može ništa pa se nema smisla boriti protiv Društva. Ti drugi poistovjećuju riječi prihvatit i prilagoditi se. A to je potpuno krivo jer prilagoditi se je u nekim slučajima baš suprotno od ove druge radnje, prihvatiti. U ovom konkretnom slučaju prilagoditi se znači oduprijeti se utjecaju Društva. To trebaju učiniti oni koji trenutno kritički prihvaćaju zahtjeve Društva te potaknuti one iz druge skupine, koji nekritički prihvaćaju, da malo uspore i razmisle što se događa.

A sada je vrijeme je za konkretne primjere kako biste vidjeli provođenje uništenja privatnosti, pojedinca i slobode. Vrijeme je da vidite kako se siluje mozak pojedinca te kako se provodi plan stvaranja otuđenih i zatupljenih ljudi.

Krenimo sa socijalnim mrežama, Twitterom, Facebookom i Google Buzzom. Sve tri mreže služe kako bi povezale ljude sa svih strana svijeta. Na te mreže ljudi stavljaju svoje fotografije, pišu svoje trenutne misli, stavove, osjećaje i želje, igraju besmislene igre te ispunjavaju još besmislenije kvizove. I sada zamislite da netko pažljivo skuplja i sortira te podatke te vam još pomoću "cookija" prati sve vaše internetske aktivnosti. Što mislite do čega će doći već nakon par mjeseci korištenja takvih mreža? Oni koji nadziru tu bazu podataka znati će sve o vama, moći će predvidjeti vaše poteze, vaše misli i vaše želje. Vidite, to ovako prikazano zvuči prilično nevjerojatno.

Ali to radi Facebook i Google. Facebook i Google skupljaju sve vaše podatke i aktivnosti pod izlikom da ih skupljaju kako bi mogli ciljanim skupinama reklamirati određene proizvode. Google možda zna o nekim osobama i više nego što zna Facebook pošto ima hrpu svojih krakova, na primjer Gmail i Google Buzz. Možda ćete se zapitati kakve to veze ima hoće li netko znati sve o vama, sigurno im nikada nećete biti interesanti pa nema smisla protiviti se tome što žrtvujete svoju privatnost kako biste pratili najnovije trendove. Ipak, danas imamo pogodnosti da pomoću Gmaila koristimo YouTube. Zamislite kako će to biti za par godina, jedno korisničko ime i šifra će otvarati sva internetska vrata. Izgleda da zbilja nema smisla protiviti se tomu, ali postoje čak dva odlična argumenta zašto se tomu protiviti.

Prvi argument je to što ti podatci postaju sve dostupniji javnosti, konkretno, najnovije na Facebooku je to da će sve što "lajkate" biti objavljeno na vašem Facebook profilu, nevažno jeste li vi to nešto "lajkali" na stranici Facebooka ili na nekoj drugoj stranici. To se možda ne čini kao neka novost ako uzmemo u obzir da su već od prije promijenjene postavke privatnosti tako da se potaknu ljude da otkrivaju sve više i više osobnih podataka nepoznatim osobama. Taj možda naizgled nevažan događaj je jako važan jer postoji program za mobitel zvan Recognizr, koji omogućava da na temelju neke vaše slike, čak i one slikane mobitelom, neka nepoznata osoba dobije sve podatke koje želi o vama pomoću socijalnih mreža, od imena i prezimena do nedavnih aktivnosti.

Istina, Recognizr je još program u razvoju, ali kada se završi hoćete li onda s radošću "lajkati" sve što vam se svidi i pisati sve o čemu trenutno mislite? Zamislite kako će svijet izgledati za pet godina. Imat ćete naočale koje će vam pokazivati sve podatke o ljudima koje vidite na cesti ako to poželite, pošto je već sada tehnologija toliko napredovala da se mislima mogu upravljati neki programi. Šetat ćete cestom i bilo tko će vidjeti vaše ime i prezime, što ste zadnje "lajkali" i što biste htjeli učiniti. To je taj kraj privatnosti pojedinca i garantiram vam da će to vrijeme doći te da će ljudi objeručke prihvatiti takvo uništenje pojedinca.

Drugi argument se sastoji od više elemenata. Otvorite TV i pogledajte koje se reklame pokazuju na njemu. Sigurno ćete uočiti reklame za internet bankarstvo. Otiđite u kafić i pogledajte što ljudi rade. Sigurno ćete naći nekoga koji na mobitelu pregledava ima li kakvih novosti na Facebooku ili Twiteru. Otiđite u školu i pogledajte hoće li netko doći pod odmorom u knjižnicu na računalo kako bi provjerio je li sve dobro na Facebooku. Sigurno će netko doči, i to svaki odmor, možda u manjem intezintetu nego prije zbog razvoja mobilnog interneta. Otiđite u Ameriku i pogledajte njihove reklame. Sigurno ćete vidjeti reklamu za čipiranje ljudi. Zatim se na temelju toga zapitajte: Što se događa?! Odgovor je jasan, ali o njemu nitko ne govori. Ljudi postaju ovisni o internetu. A sada pogledajte što se događa sa reklamama, pogledajte koliko se često javljaju rečenice koje u sebi imaju riječ "stvarnost" kao nešto što će vam taj proizvod omogućiti.

Očito je da su ljudi danas zatočeni u virtualnom i na sve načine pokušavaju doći u "dodir sa prirodom" ili u "dodir sa stvarnošću". Sve se seli u virtualno, na internet. I logično je da će tim preseljenjem ljudi izgubiti privatnost jer sve što je na internetu vidljivo je te će im čip biti logična nadogradnja u njihovom sve bijednijem životu. Ti virtualni ljudi ovisni o internetu dat će sve kako bi netko umjesto njih razmišljao, a to će i dobiti. Čip će ih lijepo upozoravati kada trebaju uzeti lijekove, ići na posao, govoriti će im gdje su im izgubljene stvari, mobitel će ih navoditi od kuće do posla, Segway će hodati umjesto njih, a na poslu će računala i strojevi raditi njihov posao. Oni će samo morati gledati radi li sve u redu, a pošto će sve raditi uvijek u redu, onda će preko socijalnih mreža pisati besmislene stvati te gledati kako im rastu mrkve u FarmVilleu i proučavati što je sada u trendu. Nitko neće razmišljati jer će razmišljanje izaći iz trenda. I to će biti ono lažno doba blagostanja, doba virtualnih ljudi, ljudi koji ne razmišljaju, žigosanih ljudi koji žive na internetu.

Možemo i danas vidjeti kako je ljudima sve više i više stalo do tehnologije, a sve manje i manje do ljudskih bića te vam vezano za tu temu preporučam da pogledate ovaj video:


Možda biste mogli zaključiti da će vremena koja dolaze biti vremena kada će svatko nositi žig zla iz Otkrivljenja. Ali pogledajte malo bolje, mi se već nalazimo u tom vremenu. Ljudima se toliko lagano manipulira i od njih se rade budale da je to nešto nevjerojatno. Čip će samo biti šlag koji dolazi na kraju. Zašto se to događa? Jedan od mnogih razloga je taj da se iz kontroliranih virtualnih ovisnika puno lakše uzima novac nego od onih koji misle svojom glavom. A svi znamo da novac pokreće Društvo. Preporučam vam da pogledajte kako Carnegie Mellon vidi današnji svijet i njegovu budućnost, od njega sam u ovom članku uzeo neke primjere:

 

I sada se zapitajte, nismo li mi već možda ti virtualni ljudi o kojima sam pisao? Pa imamo internet bankarstvo, imamo Facebook, imamo čip, potiču se naši životinjski nagoni, a sputava se razmišljanje. Čak se u Finskoj otvaraju pisma i skeniraju te se šalju na e-mailove, a u mnogim državama se namjerava provesti cenzura interneta pod izlikom da bi se spriječila pedofilija. Svi telefonski razgovori nam se spremaju u bazu i sve što radimo na internetu biva pohranjeno. Svijet se pretvara u veliki zatvor u kojemu je svaki čovjek potencijalan pedofil, silovatelj i ubojica.

I sada se zamislite, je li pametno "lajkati" sve što vam se svidi, je li pametno pisati sve što trenutno mislite? Naravno, Twitter, Facebook i Google imaju svoje prednosti, tehnologija je dvosjekli mač, ali većina mladih danas ne koristi te prednosti već intenzivno koriste mane. Privatnost više nije u modi. Napisat ću jednu usporedbu koju su već mnogi napisali. Zamislite da ste žaba. Ako se voda u kojoj se žaba nalazi polagano zagrijava, žaba neće iskočiti iz nje već će uginuti zbog prevelike temperature. Mi smo ta žaba i nama se način života polagano mijenja. Hoćemo li iskočiti iz te vode koja nas sve više i više uništava ili ćemo dopustiti da naš mozak umre? To je pitanje koje si svatko treba postaviti. Dijela, a ne riječi! Tehnologija mora biti racionalno korištena.


Za kraj, ako poželite bolje proučiti o čemu govorim pogledajte sljedeće stranice:

SAD će arhivirati sve poruke s Twittera

S univerzalnim "Like" gumbom Facebook se širi na ostatak weba

Aplikacija koja prepoznaje lica savršeno sredstvo za kriminalce (VIDEO)

PositiveID: 20.000 ljudi čipirano, do kraja godine preko1.5 milijuna

Francuski plan cenzuriranja interneta

 


Autor: Vedran Kovačević