Prikaz knjige - Hajszan, P. Robert:  Gradišćanskohrvatske panonske teme, Hrvatska matica iseljenika, Zagreb, 120 str.


Knjiga izabranih Gradišćanskohrvatskih panonskih tema Roberta Hajszana, koja opseže 120 stranica, ima dvostruku vrijednost. S jeden strane dokumentira sustavan rad zanimljivog povjesničara i filologa, dok s druge strane pokazuje snagu gradišćanskohrvatske zajednice koja u Austriji gotovo pola tisućljeća uspijeva njegovati i razvijati svoj jezik i kulturu unutar većinske germanofone zajednice.

Izabrani radovi Roberta P. Hajszana objavljeni su u netom tiskanoj knjizi pod naslovom Gradišćanskohrvatske panonske teme, kojoj građa obuhvaća devet studija, feljtona i refleksija što ih je autor objavljivao u recentnoj srednjoeuropskoj periodici u više zemalja od godine 1979. do naših dana. Uvršteni radovi su: Naseljavanje hrvatskih kolonista na vlastelinstvu Novi Grad, Novigradski glagoljski fragment brevijara, Kršćanske Hrvatske novine, Josip Haydn – gradišćanskohrvtski komponist?, „Gradišćanskohrvatske narodne priče“ slavljenika Antona Leopolda, Književni časopisi Hrvata u Austriji, Ivan Manlius i „Nove novine iz Ugarske“, Razvitak panonske regije – s posebnim osvrtom na gradišćanskohrvatski element i O jezičnim obilježjima u pripovijetkama sakupljenim u Gradišću od Balinta Vujkova. Izdavač knjige je Hrvatska matica iseljenika, a urednica knjige je Vesna Kukavica. Recenzenti knjige su dr. sc. Sanja Vulić i dr. sc. Željko Holjevac.

Tri su priloga osobite baštinske vrijednosti. Prva studija posvećena je Naseljavanju hrvatskih kolonista na vlastelinstvo Novog Grad (str. 11. do 31.), koje se zbivalo na prostorima povijesne jugozapadne Ugarske prije gotovo pola tisućljeća – kada je njime upravljao ugarski grof Ferenc Batthyány, dočim taj prostor danas nakon geopolitičkih preslagivanja u srednjoj Europi koja su obilježila kraj drugog tisućljeća pripada Austriji i to južnom Gradišću. Nove spoznaje o hrvatskim selidbenim etapama u 16. stoljeću Hajszan, uz arhivske izvore iz očuvanih urbara, rekonstruira i prema korespondenciji između grofa Ferenca i njegova nećaka Kristofora, koji stolovaše na plemićkom posjedu Grebengrad u okolici Varaždina. Pokazuje se da je Grebengrad bio prolazno mjesto izbjeglicama pred osmanlijama iz središnje Hrvatske, jugozapadne Slavonije i sjeverozapadne Bosne. Autorove teze nadahnjuju ranija istraživanja povjesničara Milana Kruheka, koji navodi da su Hrvati na Novogradskom vlastelinstvu još prije 486 godina, točnije 1528./29., osnovali prvo hrvatsko naselje - imenovavši ga Stinjaki. Onodobna migracijska bilanca, nadalje, kreće se oko dvadesetak hrvatskih naselja na spomenutom vlastelinstvu, čiji su toponimi Jezerjani, Veliki Medveš, Pinkovac, Zajčje Selo, Žarnovica, Mali Medveš, Hrvatska Čenča, Žabije Selo, Nova Gora, Punice, Prašćevo, Žamar, Sveti Mihalj, Sveti Mikula, Šaledrovo, Lipovac, Bojane, Tudorica i Šeškut. Od tih brojnih naselja koja su Hrvati osnovali prije gotovo pola tisućljeća, neka su sela u Gradišću danas u potpunosti asimilirana poput Velikog Medveša, Svetog Mikule ili pak Punica/Punića koje je prema njegovu urbaru iz 1576. imalo 450 žitelja i bilo najveće hrvatsko katoličko selo Novogradskog vlastelinstva.

U drugom prilogu Hajszanove zbirke izabranih radova naslovljenoj Novogradski glagoljski fragment brevijara (od 32. do 68 str.) čitateljstvo se može upoznati s jednim od  najstarijih sačuvanih glagoljskih tekstova u Gradišću, koji je 1963. pronašao Josip Hamm u franjevačkoj knjižnici u Novom Gradu. Brevijar je pisan hrvatskom uglatom glagoljicom, za koji se pretpostavlja da je nastao u 14. stoljeću, iako nije isključena ni ranija datacija vezana za 13. stoljeće.

Treći prilog je posvećen ranoj periodici gradišćanskih Hrvata i to Kršćanskim Hrvatskim Novinama (36 – 69. st.), koje je pokrenuo Martin Meršić st. 1922. kada su prestale izlaziti Naše novine. Glasilo je uređivao znameniti Ignac Horvat ondašnji kapelan Gijece, a čuva se u austrijskoj Nacionalnoj knjižnici u Beču.

Naše novine/Kršćanske Hrvatske Novine/Naš tjednik/Hrvatske novine - pokrenute 1910., nakon prvog urednika Martina Meršića st. uređivali su najugledniji intelektualci iz pojedinih razdoblja među kojima su bili: Štefan Pinezić, Lovre Barilić, Andrija Prikosović, Ivan Pauković, Ignac Horvat, Lovre Karall, Mate Frežin, Franjo Leopold, Robert Wohlrab.

Autor posebno navodi prinose narodnog tribuna i književnika Ignaca Horvata, glavnoga urednika Kršćanskih Hrvatskih Novina. Zanimljiva je jezična analiza Kršćanskih Hrvatskih Novina u kojoj filolog Hajszan ukazuje na brojne jezične značajke Horvatova narativa.

Povjesničar, publicist i filolog Robert Hajszan (Pinkovac, Austrija, 16. VII. 1948.) dokazao se tijekom trideset i pet godina kao pouzdan poznavatelj gradišćanskohrvtske povijesti, jezika i cjelokupne kulture te kao pisac i sveučilišni predavač.

Osnovno obrazovanje stekao je u rodnom mjestu, a gimnaziju završava u Grazu 1968. Godine 1971. diplomirao je povijest i hrvatski jezik na Pedagoškoj akademiji u Željeznu. Usavršava se na Sveučilištu u Beču, gdje je doktorirao godine 1979. disertacijom o znamenitom svećeniku i književniku te preporoditelju gradišćanskih Hrvata Ignacu Horvatu (Mali Borištof, 1. II. 1895 – Gornja Pulja, 22. IV. 1973), koji se svestrano zauzimao za očuvanje nacionalnogi vjerskog  identiteta gradišćanskih Hrvata.

Profesionalnu karijeru započeo je entuzijastično sedamdesetih prošloga stoljeća kao publicist, prosvjetni i kulturni djelatnik, usredotočivši se na gradišćansko-hrvatsku problematiku unutar austrijskog kulturnog i društvenog prostora. Usmjerio se osamdesetih prema zavičajnim historiografskim istraživanjima u Gradišću i susjednim regijama gdje višestoljetno žive gradišćanski Hrvati u Panoniji, zaposlivši se pri tom od 1994. kao sveučilišni predavač povijesti i hrvatskoga jezika na Pedagoškoj akademiji u Željeznu.

Vođen iznimnom stvaralačkom energijom, godine 1993. utemeljuje Panonski institut kao znanstveno i stručno regionalno središte koje nastoji potaći multidisciplinarna istraživanja panonskog višejezičnog prostora kao mjesta kvalitetnog i održivog suživota srednjoeuropskih naroda i manjina koje višestoljetno obitavaju na tim prostorima Austrije, Mađarske, Slovenije Češke i Slovačke. Izravan rezultat tog organizacijskog i znanstvenog pothvata je pokretanje i sustavno uređivanje višejezičnog Panonskog ljetopisa / Pannonisches Jahrbuch kao i Panonskog lista od godine 1994. Valja istaći kako je samo ta višejezična serijska publikacija Panonski ljetopis, za svega dva desetljeća pod budnim uredničkim okom Roberta  Hajszna Panonskog dosegnula gotovo deset tisuću stranica na kojima su desetci renomiranih autora pisali o suvremenim temama iz kulturnoga i društvenoga života hrvatskoga naroda na panonskom tlu.

Nadalje, nije nepoznato da je Robert Hajszan objavio više knjiga iz područja povijesti kao autor, koautor i urednik. Priređivač je brojnih školskih priručnika i udžbenika.

Uz pedagoški i znanstveni rad desetljećima je, paralelno, sudjelovao na nizu stručnih skupova povjesničara i jezikoslovaca kako u Austriji tako i u Mađarskoj, Sloveniji, Češkoj, Slovačkoj i Hrvatskoj – ostajući vjeran kulturološkim aspektima gradišćanske opće i kulturne povijesti te materinskog jezika gradišćanskih Hrvata u „nimškom oceanu“.

Istražuje pretežito hrvatsku povijest novoga vijeka u njezinu austrijskom kontekstu, iako je njegova strast zavičajna povijest gradišćanskih Hrvata još od doseljenja u Austriju prije pola tisućljeća za vrijeme Osmanlijskih prodora u srce Europe početkom 16. stoljeća. Tu činjenicu najljepše ilustrira u ovoj knjizi odabranih Gradišćanskohrvatskih panonskih tema studija pod naslovom Naseljavanje hrvatskih kolonista na vlastelinstvu Novi Grad, u čijoj seoskoj trojezičnoj kronici iz 1538. poliglot Robert Hajszan Panonski pronalazi dosad nepoznate zanimljivosti koje će ga motivirati na ustrajno pisanje i sustavnu reinterpretaciju statusa kroz povijest gradišćanskih Hrvata u Austriji, uključivši i izazove suvremenoga doba pred kojima se oni nalaze. Jedan od najizazovnijih je svakako - opiranje asimilaciji!

Proučivši malo poznate dostupne izvore o gradišćanskim Hrvatima od Turskoga doba naovamo u domaćim i stranim arhivima, Hajszan ispisuje opsežno historiografsko štivo s filološkom analizom čija se stilska značajka očituje u sretanom spoju znanstvene akribije s publicističkim diskursom, nastojeći da u autentičnoj arhivskoj i jezičnoj građi pronađe motive zakašnjele modernizacije gradišćanskih Hrvata - koja se počinje odvijati zahvaljujući stasanju školovanijih naraštaja Gradišćanaca tek od doba narodnog preporoditelja gradišćanskih Hrvata u Austriji Ignaca Horvata, naovamo.

Kako su mu historiografski i filološki radovi razasuti u recentnoj periodici i zbornicima sa stručnih skupova u Austriji, Hrvatskoj, Sloveniji i Mađarskoj – mi smo u Hrvatskoj matici iseljenika pomno iščitavajući periodiku zaključili kako je iznimno korisno objaviti izbor tih zapisa, feljtona, referata, refleksija kao i ostalih tekstova dr. sc. Roberta Hajszna Panonskog i to u prigodi njegove trideset i pete godišnjice uspješnoga stvaralaštva. Uz iskrene čestitke autoru, nadamo se kako će i ubuduće čitateljstvu priređivati interesantne napise iz života Hrvata u Gradišću i susjednim područjima.

Knjiga izabranih Gradišćanskohrvatskih panonskih tema Roberta Hajszana, koja opseže 120 stranica, ima dvostruku vrijednost. S jeden strane dokumentira sustavan rad jednog zanimljivog povjesničara i filologa, dok s druge strane pokazuje snagu gradišćanskohrvatske zajednice koja u Austriji gotovo pola tisućljeća uspijeva njegovati i razvijati svoj jezik i kulturu unutar većinske germanofone zajednice.


V. Kukavica