(Rezolucija Europskog parlamenta o Europskoj savjesti i totalitarizmu, od travnja 2009. - … Snažno i nedvosmisleno osuđuje sve zločine protiv čovječnosti te ozbiljne povrede ljudskih prava koje su počinili svi totalitarni i autoritarni režimi; pruža žrtvama ovih zločina i članovima njihovih obitelji suosjećanje, razumijevanje i priznanje za njihova stradanja… Stoga, se nameće upit, zašto, na komemoracijama – sjećanju na žrtve totalitarnog komunističkog režima, službeno nema predsjednika ili predstavnika Države, Vlade i Sabora Republike Hrvatske? Zašto službeni hrvatski medij spava, kada se radi o nepravednom i neopravdanom zločinu i genocidu izvršenom nad ljudskim dostojanstvom Hrvata (ili nekom drugom nesretnom narodu) - U VRIJEME MIRA – po završetku Drugog svjetskog rata?! Takvo svoje ponašanje, mogu li opravdati, pred svojim izbornim hrvatskim tijelom (TV pred svojim-pretplatnicima) koje im je ukazalo svoje povjerenje i kojeg punopravno zastupaju u EU i svijetu. Ako država, ne poštuje svoje stradalnike –tko će ih poštovati? Tko će drugi poštovati i sjećati se žrtava ovih strašnih zločina?! Ili, sve uvijek ostaje na pojedincu, koji će se vječito pred onima „odgovornima za zločin“ sramiti, i neprestano opravdavati, jer je sudjelovao u komemoraciji, u sjećanju na zločin protiv čovječnosti - jer vjeruje u Istinu?!)


Ljetopis zločina na Jakljanu

Skoro sedamdeset godina nakon partizanskog pokolja na otoku Jakljanu, koji su izvršitelji i nalogodavci „tajili“ s neshvatljivom lakoćom i zaprepašćujućom šutnjom, okončan je pomno pripremljeni i nadasve složni postupak ekshumacije. Pretraživanjem lokaliteta na otoku Jakljan u razdoblju od 18. do 28. veljače 2013. godine, vrijeme je kad je ostvaren sveukupni projekt udruge hrvatski domobran Dubrovnik. Nakon toga, 1. ožujka 2013., uz prigodnu komemoraciju, uslijedio je pokop zemnih ostataka 214-orice njemačkih i hrvatskih vojnika, zrakoplovaca i mornara, nasilno likvidiranih zarobljenika na otoku Jakljanu u zajedničku grobnicu na Domobranskom groblju,

Svi su zarobljenici pogubljeni nakon završetka Drugog svjetskog rata, kada su predavši se partizanskim postrojbama u Istri i oko Trsta, krenuli na put bez povratak. Time je potvrđena englesko-srpska zavjera o izručenju i nehumanom postupanju sa zarobljenicima, članovima poražene vojske, te civilima, nakon njihove predaje u blizini Bleiburga. Patnja i stradanja brojnih žitelja šireg dubrovačkog područja, mogu se također usporediti sa strahotama bleiburške tragedije kroz koju su prolazile na stotine tisuća civila i  razoružanih Hrvata. I Dubrovčani imaju svoja „krvava grobišta“ poput Bleiburga, Macelja, Tezna … Poredana niska otočnih stratišta, počinju od Dakse, Jakljana, Mljeta, Lastova, pa sve do Korčule svjedoče kakav su pakao prolazili ubijeni vojnici, civili i svećenici s „jadranskog križnog puta“. Članovi obitelji i sugrađani ubijenih neistomišljenika „pobjedničkog“ komunizma, godinama su u tišini svojih domova oplakivali svoje najmilije. I kad su mnogi do danas neprocesuirani zlikovci pomislili kako će njihovi zločini počinjeni u onoj državi biti amnestirani, u Hrvatskoj je odjeknula vijest -strašne slike s iskopana grobišta na Jakljanu obišle su svijet.

Sjećanje na zločin protiv čovječnosti – genocid nad ljudskim dostojanstvom

Na blagdan Gospe Pomoćnice Kršćana (Gospe Šipanske), u subotu, 24. svibnja, u organizaciji Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik i pod pokroviteljstvom Dubrovačko-neretvanske županije na otočiću Jakljanu održana je komemoracija i otkrivanje spomen-obilježja "JAKLJAN 1945.", a u spomen na 214 ubijenih hrvatskih i njemačkih mornara i vojnika, žrtava komunističkog režima, čiji su posmrtni ostaci otkriveni i pokopani prije nešto više od godinu dana. Po završetku komemoracije i blagoslova spomenika, položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Riječi molitve uputio je biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, koji je predvodio i misu zadušnicu u crkvi Svetog Stjepana u Luci Šipanskoj, u zajedništvu s don Slavkom Grubišićem, župnikom Šipana, don Jozom Njavrom, župnikom sv. Andrije u Dubrovniku, don Perom Butigan, svećenikom u miru i don Markom Maslaćom, bolničkim kapelanom.

„Spomenik je sjećanje na grubo vrijeme, ali i mjesto opomene. Ovo je korak ka odbacivanju okova koji nas stežu i otkrivanju istine, jer jedino istina, a ovo je djelić istine, može odvesti naš narod i naciju ka mirnoj budućnosti, a time i prosperitetu."- kazao je župan Nikola Dobroslavić , istaknuvši kako je na Jakljanu počinjen zločin jer su 1945. vojnici ubijeni bez suđenja i prava na obranu, a pravo na to nitko ne smije oduzeti čovjeku. "Jedan totalitarni režim uvjerio je ljude oko sebe kako njegovi ciljevi mogu biti opravdanje za uništavanje pojedinaca, skupina i naroda. To je bio totalitarni komunistički režim. Ali ne smijemo zaboraviti da je takav svaki totalitarni režim, a mi smo ih imali više, i svaki zaslužuje jednaku osudu."

Prigodne riječi uputili su i pomoćnik ministra branitelja pukovnik Ivan Grujić i predsjednik Udruge Hrvatski domobran Dubrovnik Željko Kulišić, a nozočili su i Goran Radić, predstavnik Njemačke zaklade koja skrbi o ostatcima ubijenih njemačkih vojnika na prostoru Republike Hrvatske i šire ( Državno udruženje za skrb o njemačkim vojnim grobovima, -Volksbund Deutsche Kriegsgräberfürsorge); bila je nazočna i preživjela svjedokinja Marija Surjan – Šišević, koja je kazala, možete li zamisliti kako je bilo mladim djevojkama na otoku Šipanu, kada bi im na vrata pokucale krvave ruke razuzdanih ubojica, pijani, krvavih ruku, što je sve, dragi Bože čekalo te jadne djevojke, o tome se šutjelo sve ove godine, jedan drugi svjedok je kazao, u blizini crkve sv. Izidora, nesretni zarobljenici na ovom mjestu su ubijeni, bili su pravi vojnici, svako jutro su čistili svoje čizme, premda su znali da ih čeka smrt. Komemoraciji su još bili nazočili i predstavnici brojnih Udruga proizašlih iz Domovnisko obrambenog rata. udruge političkih zatvorenika, članovi domobranskih udruga iz Zadra, Omiša, Metkovića i Dubrovnika kao i mještani elafitskih otoka. Spomenik koji je idejno rješenje Nevenka Bilobrka, otkrili su najmlađi i najstariji članovi Udruge Ante Margaretić i Pavo Dalmatin.

Voditelj i organizator komemoracije, predsjednik Hrvatskog Domobrana Dubrovnik Željko Kulišić podsjetio je na tijek događanja koji su doveli do podizanja spomen-obilježja 214-orici njemačkih i hrvatskih mornara i vojnika na Jakljanu. Njihovi posmrtni ostaci ekshumirani su i pokopani 2013. godine. Osvrnuvši se na rad Udruge istaknuo je: "Mi se ponosimo jer znamo da činimo dobro djelo, kako samim žrtvama koje nakon sedam desetljeća konačno pronalaze smiraj svojih duša, a isto tako činimo dobro i njihovim obiteljima koje mogu slobodno položiti cvijetak i pomoliti se svojim najmilijima. Konačno, ali ne manje važno, činimo dobro za društvo u cjelini jer ovim činom se skida veliko povijesno breme koje je gušilo kako prošlost tako i budućnost Hrvatske." Posebno je zahvalio pokojnom Zvonimiru Koporčiću i pokojnom Kuzmi Stjepoviću koji su bili najzaslužniji za otkrivanje mjesta zločina na Jakljanu.

Pukovnik Ivan Grujić je  između ostalog kazao kako je Republika Hrvatska unaprijedila zakonodavni okvir u području istraživanja, uređenja i održavanja vojnih grobalja, žrtava Drugog svjetskog rata i poraća polazeći od europskih rezolucija. Sve smrtno stradale osobe imaju pravo na dostojno vječno počivalište, a očuvanje spomena na njih i dostojno postupanje s njihovim posmrtnim ostacima je obveza države. Istaknuo je kako je uspostavljen sustav koji objedinjuje sve te elemente, a prva u takovom okviru je otkrivena masovna grobnica na Jakljanu. U molitvi za stradalnike dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je rekao kako u suočavanju sa svakim ljudskim stradanjem misli idu prema križu na kojem je Krist raspet, a koji je simbol stradanja, ali i znak pobjede i spasenja. "U Križu promatramo raspetu ljubav koja je toliko potrebna našem svijetu," kazao je biskup pozivajući okupljene da u križu prepoznaju žrtve svih ratova koji su obilježili prošlo stoljeće u Hrvatskoj i susjednim zemljama, i patnje svih onih pogođenih tim stradanjima. Na kraju, nakon što su pored spomenika položeni vijenci i zapaljene svijeće za pokoj duša ubijenih na otoku Jakljanu, počasni plotun ispalili su Dubrovački trombunjeri.

Udruga Hrvatski domobran je 2009. godine podigla kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja koji su u vremenu od 1943. do 1945. godine pogubili više stotina žitelja Dubrovnika i okolice na dubrovačkom području.

Misa zadušnica za sve žrtve zločinačkog- krvavog masakra izvršenog na zarobljenicima nakon rata od strane totalitarističkog komunizma

Svi sudionici komemoracije sudjelovali su i na misi zadušnici na Šipanu gdje je istoga dana proslavljan blagdan Gospe Šipanske, odnosno blagdan Marije Pomoćnice Kršćana. Vjernici su od početaka Crkve Mariju prepoznavali kao pomoćnicu kršćana pa taj naziv postoji još od tada, rekao je u uvodu propovijedi biskup Mate Uzinić koji je u suslavlju sa župnikom don Slavkom Grubišićem i drugim svećenicima, predvodio misu. Nakon bitke kod Lepanta papa Pio V., je taj naziv, uključio u lauretanske litanije, a sam blagdan slavi danas 200. obljetnicu jer ga je 1814. godine, iz zahvalnosti Mariji Pomoćnici, ustanovio papa Pio VII. koji je prepoznao u Marijinu pomoć, jer se uspio vratiti u Vatikan iz izgnanstva (francuskog grada Avignon). Ovaj blagdan danas slavi upravo dvjesto godina i pravi promicatelji su Salezijanci, sv. Ivan Don Bosco, koji je rođen 1814. godine, u godini kada je bio slavljen ovaj blagdan; sanjao je san, crkvu kao lađu koja se ljulja u neverama mora, ali čvrsto stoji na dva stupa, na prvom stupu piše euharistija –spas svijeta, a na drugom stoji Gospa- Pomoćnica kršćana.

Nadahnut misnih čitanja biskup dubrovački je govorio o borbi između dobra i zla te, osvrćući se na sijećanje ubijenih na Jakljanu, svibanjska poslijeratna stradanja i milijune žrtava svih totalitarizama 20. stoljeća, istaknuo je kao da još uvijek živimo u toj situaciji zla i ne možemo se toga osloboditi. "A ne možemo se osloboditi jer ne znamo istinu. Da bismo se toga oslobodili moramo utvrditi istinu," rekao je biskup. Također je podsjetio na govor njemačkog vojnog atašea Raubera kojeg je održao na pokopu žrtava Jakljana na Domobranskom groblju 1. ožujka 2013., a u kojem je, uz ostalo, rekao kako je za njih pitanje humanosti da mogu naći sve njemačke vojnike izgubljene tijekom Drugog svjetskog rata i da im je svaki put važno kad ih nađu. "Ovakvo promišljanje bi trebalo, želimo li iza sebe ostaviti Drugi svjetski rat i konačno početi živjeti u stvarnosti i doprinositi da naša Domovina ima sadašnjost i budućnost, biti ono što će motivirati svakog građanina Republike Hrvatske. Imati jednaki pijetet prema svakoj žrtvi, staviti žrtvu u središte, a ne agresora. I pokušati utvrditi, ako je ikako moguće, ime i prezime svake žrtve i iskazati joj jednako poštovanje." Biskup je posebno naglasio važnost utvrđivanja istine jer ljudi nisu brojevi nego imaju svoje ljudsko dostojanstvo, obitelji koje su ostale tugovati. "Držim da je put prema konačnom rješavanju onoga što je za nama da pristupimo svakom grobu i grobištu i pokušamo utvrditi što se dogodilo," rekao je biskup. Važnost utvrđivanja istine je vidljiva i na primjeru Jakljana za kojeg se govorilo da se tu nalaze 102 žrtve, a ustanovilo se da ih je 214. "Ljubav je jedina sposobna pobijediti mržnju, oprost je jedini sposoban zatvoriti stranicu povijesti kako bismo zajedno krenuli izgrađivati bolju sadašnjost i budućnost." Drugi narodi, poput njemačkog, ne pitaju se kojoj i kakvoj vojsci je tko pripadao, nego prepoznaju čovjeka koji je izgubio život i kojeg treba dostojanstveno pokopati. Dok mi ne dođemo do te razine, ostat ćemo u prošlosti, nećemo se znati nositi sa sadašnjošću i bojim se, nećemo imati budućnost, poručio je Biskup i zazvao u pomoć Mariju Pomoćnicu Kršćana kako se to ne bi dogodilo. U 18 sati istoga dana župljani Šipana slavili su svetu misu s procesijom, u kojoj su mladi nosili kip svoje zaštitnice i zagovornice  Gospe Šipanske te u Luci Šipan molili za blagoslov polja i za kišu bez koje nema života.


Dragica Zeljko Selak