Kontra progresa, hvaljena i nagrađivana drama suvremenog katalonskog dramatičara Estevea Solera, praizvedena je u  HNK Split u petak, 24. siječnja. Crnohumorni komad koji se trenutno igra na 18 svjetskih pozornica, a u Francuskoj je proglašen najboljom dramom protekle godine, na veliku pozornicu splitskog kazališta postavila je redateljica Nenni Delmestre, koja je komad i prevela na hrvatski, a prvoj hrvatskoj izvedbi njegova djela nazočio je i sam autor.

U sedam zasebnih izvrsnih dramskih priča, smrt i komedija, humor i horor, idu ruku pod ruku u Solerovim čudesnim, čudnim i arhetipskim prizorima - mislima zajedničkim svim ljudima a suvremenost i životnost njihova je zapanjujuća. Svaki prizor postavlja upit što je to znanost i napredak i je li to uvijek znak boljitka i razvitka, nadalje govori o nehumanom svijetu u kojem živimo, o bešćutnosti, o ljudskoj hladnoći i neosjetljivosti prema ljudskoj patnji i nebrizi o bližnjima kao i prema samoj prirodi, koja se uništava i zagađuje. Solerovi su likovi suočeni s besmislenim i njima nerješivim poteškoćama. Što učiniti s gladnim crnim djetetom koje iz ekrana iskorači u dnevni boravak i tu ostaje? Zvati servisera? Ugasiti televizor? Svi znaju za glad i patnju u Africi, ali nitko ne čini ništa da spriječi to zlo. Dok učiteljica u razredu čita Crvenkapicu vukovi proždiru jednog po jednog učenika. Mlade bračne parove vežu ugovori o ljubavi i ugovori o djeci, a ne prava istinska ljubav, govori o menadžerstvu, religiji, znanosti, o genetičkoj hrani, o smaknuću čovjeka bilo u  onom međusobnom sukobu ili abortusu, sve bez grižnje savjesti, i na kraju svakoga dramskog prizora, dolazi lik Nepoznatog, Konduktera, koji upozorava ljude što se radi „Notira“ im. Bez riječi. Sve dolazi na naplatu, u ulozi „Sin čovječji“ kojeg je vrsno odigrao Nenad Srdelić, i dao snagu i dubinu cijeloj drami, kroz malu ulogu, koja je na leđima nosila cijelu predstavu.  Kritičari su Solerovo pisanje usporedili s onim Ionesca, Harmsa i Becketta. Kritičari ne štede komplimente drami, pa tako Armelle Héliot iz pariškog Figaroa piše kako je riječ o „moćnom, ludom i političkom komadu, zabavnom koliko i snažnom“. Komad je 2013. u Francuskoj dobio nagradu Godot  kao najbolja drama godine. Protiv napredka dio je Solerove trilogije - Kontra demokracije, Kontra Ljubavi i Kontra progresa u kojoj autor u žarište i pod upitnik stavlja stupove suvremenog društva. Trilogija je prevedena na 12 jezika, a više od 70 redatelja djelâ je postavilo na pozornicu u zemljama kao što su Engleska, Njemačka, Sjedinjene Države, Francuska, Švicarska, Austrija, Grčka, Venecuela, Čile, a sada i Hrvatska.

U predstavi igraju: Trpimir Jurkić, Ksenija Prohaska, Marko Petrić, Nenad Srdelić, Nives Ivanković, Nikša Arčanin, Vicko Bilandžić, Mijo Jurišić, Zorana Kačić, Filip Radoš, Snježana Sinovčić Šiškov, Andrea Mladinić, Goran Marković, Anastasija Jankovska i Bojan Brajčić. Scenografkinja, autorica glazbenog koncepta i izbora glazbe je Lina Vengoechea, Mario Leko je kostimograf i redatelj video-materijala koji se koriste u predstavi, koreograf i suradnik za scenski pokret je Gregor Luštek, a oblikovatelji svjetla i tona Zoran Mihanović i Damir Punda.

Esteve Soler rodio se u Barceloni 1976. Kao dramatičar školovao se u rodnom gradu na Institut del Teatre i u Sala Beckett gdje danas predaje dramsko pisanje. Sudjelovao je u službenom programu berlinskih festivala Theatertreffen i Literaturfestival, te dvaput na francuskom festivalu La Mousson d'Été. Drama Kontra demokracije dobila je 2012. godine uglednu nagradu katalonskog časopisa Serra d'Or kao najbolja drama godine.

Dragica Zeljko Selak