Znam da u cijelom svijetu još uvijek raste interes za jogu, posebno među kršćanima i da se taj interes širi i na druge ezoteričke i new age prakse kao što su reiki, reinkarnacija, akupresura, akupunktura, liječenje pranom, refleksologija itd., sve redom metode protiv kojih, primjerice, Vatikan upozorava u svom dokumentu "Isus Krist- donositelj vode žive". Trendu to ipak ne predstavlja nikakav problem, čak se i svećenici koriste tim metodama.

Vratit ću se u svoju mladost… bilo mi je petnaest godina kad sam se zainteresirao za budizam. Zašto  sam bio toliko očaran?  Jedan veliki uzrok fascinacije bio je savršeni image tog malog ali finog istočnog religijskog pokreta. Navodno nikad nisu ratovali, mir im je na prvom mjestu, priroda je sveta, čak ni mrava ne bi zgazili. Ne ubijaju ni životinje da bi se hranili mrtvim mesom ili odijevali.

Sve druge religije, pa i naša kršćanska posjedovale su jednu nepovoljnu asocijaciju s ratom i nepravednim čak protupobožnim ponašanjem kroz cijelu povijest. Ljudi su ubijali, palili i sve to u ime Boga.

Za mene koji sam pripadao katoličkoj vjeri, to je bilo jako problematično. Kako je moja vjera u ime Boga mogla paliti ljude kad jasno piše da ne smiješ ubijati? Kako se novcima mogla spasiti duša? Kako neki mogu  vječno griješiti pa se naposlijetku jednostavno ispovijediti, i sve je super. Kao dečku ništa mi nije bilo jasno, posebno tvrdnja crkve da ju vodi Bog i da je bez grijeha… kroz sva ta pitanja sam se malo, pomalo odmaknuo od crkve i približio budizmu.

Možda se u Himalajskim brdima ništa ne događa, pitao sam se. Možda su nevinost sačuvali na taj način, daleko od ovozemaljskih zbivanja.  A znači li to da im je vjera čista, iskrena pa i istinita?

Hollywoodski filmovi poput „Little Buddha“ i „Kundun“ su kod mene, mladog dečka koji je tek otkrivao svoj put prema Bogu, odradili svoje. Prvi film obrađuje Sidartu, koji je postao Buda, a drugi film je o njegovom nasljedniku, Dalai Lami.
Pa i taj Dalai Lama se bori protiv komunizma kao mi Hrvati, razmišljao sam. Zar to nije narod kao mi, potjeran od ateističkog režima, a vjerojatno zato što su pobožni i zato što ih voli Bog. A što je najbolje u toj priči, Budisti su zaista postali hit u svijetu, dok smo mi Hrvati u to vrijeme bili proglašeni fašističkim i korumpiranim narodom, a poslije i ratnim ubojicama.

Odlično je biti budist, prolazilo mi je kroz glavu. Nije bilo potrebno nekome objašnjavati što to znači, ići putem Bude. Imao sam osjećaj da su se sve druge religije morale klanjati toj istočnoj vjeri, jer joj nisu bili ravne. Taj Budizam mi je bio tako intrigantan i odličan, da je čak i ateistima u mom krugu bio zanimljiv kao način življenja.

Glazbene zvijezde koje sam cijenio prakticirale su Jogu, primjerice Sting. Kao mlad čovjek odmah sam se našao u toj priči. S druge strane u katoličkoj crkvi mi je bilo dosadno. Stalno jedne te iste molitve, neko loše pjevanje, nemotivirani svećenici i neozbiljnost  vjernika na svetoj misi, a ništa mi nisu znali objasniti o svijetu, osim predika da se molim.

Zašto se sve ovo događa oko mene, otkud dolazimo i kuda idemo? Postoji li jedan recept protiv ovoga zla na svijetu? Kao kršćanin sam se osjećao na gubitničkoj strani i sve samo ne cool. Naravno, prelazak u takva uvjerenja nije bio brz pa ni jednostavan.

Možda je i Isus bio Budist? Ima dosta teorija koje tvrde da je Isus bio u Indiji te tamo i umro, dakle daleko od Golgote i njezine drame.

Moram priznati, da sam se osjećao dobro. Olakšao sam se od križa, koji nisam mogao nositi. Cijeli svijet mi je bio drag. Sve me zanimalo, jer mi je sve bilo jasno … dok nije došao jedan poseban trenutak...

Gledao sam u križ…

Bio sam sretan, ali nešto mi je nedostajalo. U životu mi je super išlo. Odjednom se proširio jedan nevjerojatan osjećaj neispunjenosti u meni. Nisam ni znao zašto, ali je bilo tako. Sjećao sam se djetinjstva… kao dijete sam plakao gledajući filmove o Isusu. Gledajući križ, opet me hvatala tjeskoba, a mislio sam da sam je se bio riješio… U tom trenutku sam shvatio nešto. Koliko sam duboko ušao u budizam i mislio da je spojiv s Isusom Kristom.

No, došao sam do trenutka kada sam širom otvorio oči uvidjevši da tu nema sinteze i da sam otplovio predaleko od domovinske luke. Što je počelo s fascinacijom, završilo s transformacijom. Sve je bilo jako dobro medijski prodano. Iako nikad nisam vidio budista, mislio sam da sam saznao sve o njima. Istina je slijedeća, da većina kršćana uopće ne poznaje svoju vlastitu vjeru, a traži drugu.

Promatrajući svoju prošlost, moram priznati da su to bila jako kompleksna pitanja za tako mladog dečka. No, vjerujem da se to kad-tad svatko zapita u životu, da se vjernici svih mogućih religija, kao i ateisti konstantno uvode u sukob s vlastitim načelima i vrijednostima.

Joga je za nekoga možda samo način opuštanja i smanjenja napetosti, dok je za drugoga to oblik vježbanja koji godi zdravlju i poboljšava tjelesnu izdržljivost, a za neke je to i način liječenja bolesti.

U umu prosječnog katolika, bio on laik ili klerik, mnogo je nelogičnosti, zato što se joga među katolicima ne prikazuje ni kao potpuno zdravstvena niti kao potpuno duhovna disciplina, već jednom kao jedna, drugi put kao druga vrsta, a često i kao mješavina te dvije discipline. No, činjenica je da je joga prvenstveno i apsolutno duhovna disciplina, a ja poznajem čak i svećenike koji uvode jogu kao pomoć pri meditaciji i molitvi. Zaista je žalosno da su u današnje vrijeme mnogi katolici izgubili povjerenje u duboku duhovnost, misticizam i molitvenu disciplinu koju nam prenose veliki sveci poput sv. Franje Asiškog, sv. Franje Saleškog , sv. Terezije Avilske i mnogih drugih, te se okreću istočnjačkoj duhovnosti koja ima korijene u hinduizmu i budizmu. U ovom svjetlu iskreni kršćanin treba preispitati koliko je prikladno spajati jogu s kršćanskom duhovnošću i koliko je mudro ugrađivati te tehnike u kršćansku molitvu i meditaciju.

Što je to joga? Riječ joga otprilike znači "jedinstvo". Cilj joge je ujedinjenje prolaznog "ja" "JIVA" s besmrtnim "BRAHMAN" , hinduističkim konceptom Boga, koji je njen korijen i izvor. Budizam  je, tako reći, samo jedna „sekta“ hinduizma. Taj Bog nije osobni Bog, nego impersonalna, neosobna duhovna supstanca koja čini jedno s prirodom i svemirom. Brahman je impersonalna, neosobna božanska tvar koja prožima i obavija sve i temelj je svega.

Joga ima svoje korijene u hinduističkim Upanishadama, koje datiraju iz 1000. godine prije Krista i koje svrhu joge opisuju kao "ujedinjenje svjetlosti unutar sebe sa svjetlošću Brahmana". "Beskonačnost, ono što je apsolutno i nepromjenjivo nalazi se u čovjeku" kaže Chandayoga Upanishada, "TAT TUAM ASI" ili "TO SI TI". Božansko prebiva unutar svakog od nas u svom mikro-kozmičkom predstavniku, individualnom "ja" koje se naziva Jiva. U Bhagavad Giti gospodin Krishna opisuje Jivu kao "moj vlastiti dio vječnoga" i kaže da "radost Joge dolazi jogiju koji je jedno s Brahmanom".

Sto pedesete godine poslije Krista, jogi Patanjali je objasnio osam putova koji učenika joge vode od neznanja do prosvjetljenja. Ovih osam putova su poput stepenica i to su: samokontrola (yama) , vršenje pobožnosti (niyama), položaji tijela (asana) , vježbe disanja (pranayama) , nadzor tj. obuzdavanje osjetila (pratyahara), koncentracija (dharana) , duboka kontemplacija (dhyana) i prosvjetljenje (samadhi). Ovdje je zanimljivo primijetiti da su vježbe položaja tijela i disanja, dakle ono što se na zapadu obično podrazumijeva kao cijela joga, tek treći i četvrti stupanj prema jedinstvu s Brahmanom! Joga nije samo razrađen sistem tjelovježbe, to je duhovna disciplina sa svrhom dovođenja duše do samadhija, potpunog jedinstva sa božanskim bićem. Samadhi je stanje u kojem se ujedinjuju naravno i božansko biće, a čovjek i Bog postaju jedno bez ikakve razlike (Brad Scott: Exercise or religious practice? Yoga: What the teacher never taught you in that Hatha Yoga class" in the Watchman Expositor Vol. 18, No. 2, 2001).

Ovakvo gledanje radikalno je suprotno kršćanstvu koje sasvim jasno vidi razliku između Stvoritelja i stvorenja, čovjeka i Boga. Bog je uvijek "netko drugi" , a nikada sam čovjek. Žalosno je da ljudi koji promiču jogu, reiki i ostale discipline i meditacije podupiru svoje argumente pogrešno navodeći neke izolirane biblijske citate izvučene iz općeg konteksta, kao što su npr. " ti si hram Božji", " živa voda teče iz tebe" , " bit ćete u meni i ja ću biti u vama" , " ne živim više ja nego Krist živi u meni" itd., bez razumijevanja značenja koje te riječi imaju u općem konekstu Bibilije. Neki ljudi čak portretiraju Isusa kao jogija, a u današnje vrijeme takve Isusove slike možemo vidjeti čak u samostanskim kapelama i prezbiterijima - Isus prikazan kao jogi u položaju za meditaciju!


Hinduizam je bio vrlo popularan za vrijeme studenskih prosvjeda i „flower powera“ 1970. godine. Veliki Beatlesi su tada imali put svog vlastitog jogija. George Harrison izabrao je samog sebe kao misionara hinduističkog boga Krishne. Napisao je pjesmu u kojoj je u refrenu pjevao  kršćansku izreku „haleluja“, samo da bi u sredini transforirao refren u „hare hare krishna“. Harrison je to priznao kao pokušaj manipulacije koja je trebala asimilirati kršćane, privući ih s dobro zvučnom pjesmom, samo da bi na kraju pjevali nešto što im vjera nikad ne bi dozvolila. Harrison se na kraju time hvalio, kako je glazba nešto puput magije i vrlo moćan instrument za misioniranje kršćana.

U to vrijeme su ljudi izmislili neko čudo što se zove „samadhi tank“, jedna kada puna vode i soli koja je izolirana od zvuka i svjetla, dakle potpuno zatvorena. Smisao toga bilo je maksimalno izoliranje vanjskih utjecaja na čovjeka. Čovjek time ne bi bio opterećen svjetskim utjecajem, mogao bi se centrirati samo na „ono“ što je u njemu. U biti dobra ideja. Vjerojatno jedan od poznatijih sektaša i bivši član Scijentologije, Harry Palmer, počinje svoju knjigu s opisom iskustva u „samadhi tanku“. Njegova nova sekta zove se „Avatar“. Iza Avatara stoji jedna cijela industrija, poput književnog serijala Neale Donald Walscha - razgovori s bogom. U toj knjizi Walsch tvrdi da je sve što piše provedeno u direktnom razgovoru s bogom. Jedna poruka je, da će i George W. Bush obavezno doći u nebo, jer je on apsolutno bio u planu božijem.

No, vratimo se opet na jogu. Nazivati Isusa "jogijem" znači nijekati Njegovu božansku suštinu, svetost i savršenost i pretpostavljati da je On imao palu ljudsku narav podložnu neznanju i zabludi, iluziji (maya) te da je i On trebao oslobođenje od ljudske uvjetovanosti kroz vježbe i discipline joge. Joga je nespojiva s kršćanskom duhovnošću jer je panteistička ( Bog je sve i sve je Bog) i zato što smatra da postoji samo jedna realnost , a sve ostalo je privid ili maya. Kad bi postojala samo jedna apsolutna, nepromjenjiva realnost, a sve ostalo bilo iluzorno, privid, tada ne bi postojali odnosi i ljubav. Središte kršćanske vjere je vjera u Presveto Trojstvo, Oca, Sina i Duha Svetoga, tri osobe u jednom Bogu, savršeni model odnosa ljubavi. Sve u kršćanstvu je usmjereno na odnose, s Bogom i među ljudima. "Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed . Druga je toj jednaka : ' Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ (Mt 22,37-39).

U hinduizmu, dobro i zlo, kao i bol i užitak su prividni (maya) i stoga nestvarni, imaginarni. Vivekananda, jedan od najpoštovanijih ikona suvremenog hinduizma, je rekao : " Dobro i zlo su jedno te isto " (Vivekananda. "The yogas and other works" izdanje, Ramakrishna Vivekananda Centre NY 1953). U kršćanstvu, neprestani problem grijeha kao uvrede Božjoj svetosti je neodvojiv od naše vjere, jer je grijeh razlog zašto trebamo Spasitelja. Isusovo utjelovljenje, život, muka, smrt i uskrsnuće za nas su putovi spasenja tj.oslobođenja od grijeha i njegovih posljedica. Mi ne možemo zanijekati ovu temeljnu razliku u namjeri da u kršćanstvo uključimo jogu i ostale istočnjačke tehnike meditacije. Bavljenje jogom je u najboljem slučaju poganstvo, a u najgorem okultizam. To je religija antikrista i po prvi put u povijesti ona se naširoko prakticira diljem zapadnog svijeta i Amerike. Smiješno je i nakaradno da učitelji joge nose križeve ili kršćanske simbole te tako zavode i varaju ljude govoreći da joga nema nikakve veze s hinduizmom i da je to samo prihvaćanje drugih kultura. Neki su prikrili jogu kršćanskim gestama i kretnjama te je nazivaju "kršćanskom jogom". Ovdje se ne radi o prihvaćanju kulture drugih naroda, nego o prihvaćanju druge religije koja je nespojiva s našom religijom i religioznim konceptima.

Žalosno je da se joga proširila od vrtića pa sve do različitih obrazovnih ustanova u medicini, psihologiji itd., nazivajući se znanošću, a u stvari ona uopće nije znanost ; prodaje se pod etiketom " opuštajuća terapija" , " samo-hipnoza" , "kreativna vizualizacija" , "centriranje (centering)" itd. Hatha joga, najrašireniji oblik joge u Europi i Americi, koncipirana kroz vježbe za opuštanje i anti-stresnu terapija , jedan je od šest priznatih sistema ortodoksnog hinduizma i sa svojim mističnim i religioznim korijenima najopasniji je oblik joge. (Dave Hunt, "Zavođenje kršćanstva", str. 110). Sjetite se riječi sv. Pavla " Nije ni čudo, jer se sam Sotona pretvara u anđela svjetla" (2 Kor 11,14). Istina je da su mnogi ljudi izliječeni pomoću joge i ostalih istočnjačkih načina meditacije i molitve. Ovdje bi se kršćanin trebao zapitati traži li on samo ozdravljenje i materijalne pogodnosti ili svoga Boga Isusa Krista u kojega vjeruje i koji je izvor svih izlječenja i dobroga zdravlja.

Želja da se postane Bog je prvi i drugi grijeh u povijesti stvaranja, kako je kronološki zabilježeno u Bibliji, "U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijestolje ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu" (Iz 14, 13-14). Zmija reče ženi: "Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi, koji razlučuju dobro i zlo ." (Post 3: 4-5). Filozofija i praksa joge temelje se na uvjerenju da su čovjek i Bog jedno. Joga naučava da se treba usredotočiti na samog sebe umjesto na Jednog Istinitog Boga. Ona ohrabruje svoje sljedbenike da traže odgovore na životne probleme i pitanja unutar svog vlastitog uma i savjesti umjesto da nađu rješenje u Božjoj Riječi po Duhu Svetom kao što je to u kršćanstvu. Joga konačno ostavlja čovjeka otvorenim za obmane Božjeg neprijatelja, koji traži žrtve koje može odvući od Boga i Crkve. (I Pt 5: 8)

U posljednjih osam godina propovijedam Božju riječ uglavnom u europskim zemljama koje su nekada bile kolijevka kršćanstva, iz kojih su izlazili misionari i navjestitelji evanđelja, mučenici i sveci. Zapitajmo se možemo li još uvijek Europu nazivati kršćanskom? Nije li istina da je Europa izbrisala sva kršćanska načela i vrijednosti iz svog života ? Zašto se Europa srami reći da ima kršćanske korijene ? Gdje su moralne vrijednosti i kreposti koje su Europljani stoljećima njegovali i koje su prenosili ostalim zemljama i kulturama hrabro navješćujući Kristovo evanđelje? Po plodovima se poznaje stablo!

Neki ljudi misle i govore da nema ništa loše u prakticiranju svega ovoga, tako dugo dok ne vjerujemo u filozofiju u pozadini. Promicatelji joge, reikija itd. ipak vrlo jasno tvrde da su filozofija i praksa neodvojive. Tako, dakle, kršćanin ne može ni na koji način prihvatiti filozofiju i praksu joge jer su joga i kršćanstvo dva međusobno isključiva gledišta. Kršćanstvo glavni problem čovjeka vidi u grijehu, u nemogućnosti čovjeka da se uskladi s naravi i mjerilima moralno savršenog Boga. Čovjek je otuđen od Boga i ima potrebu za pomirenjem. Rješenje je Isus Krist " Jaganjac Božji koji oduzima grijehe svijeta". Po Isusovoj smrti na križu, Bog je sa sobom pomirio svijet.

On danas poziva čovjeka da slobodno primi sve blagodati svog spasenja po vjeri u samoga Krista. Za razliku od joge, kršćanstvo vidi spasenje kao slobodan, besplatan dar koji može biti poklonjen, a nikada zarađen ili postignut čovjekovim vlastitim naporima ili djelima. Ono što je danas potrebno Europi i cijelom svijetu je snažno naviještanje Kristove poruke iz Biblije po vjerodostojnom tumačenju Crkve, u namjeri da se ukloni svaka sumnja i zbunjenost koja se danas sve više širi među kršćanima na zapadu, te da se ljudi dovedu do Puta, Istine i Života- Isusa Krista . Samo Istina nas može osloboditi.

Kad promatrate kršćanstvo i hinduizam, što je najveća razlika?

Neki kažu da je Isus otišao u pustinju kako bi meditirao. Ali Isus Krist se vratio i primio sve moguće nezgode svijeta, i to svjesno. On nije prakticirao odsutnost od svjetskih zbivanja, kako to radi većina indijskih gurua. Krist je bio među nama, za nas na svijetu. To je jedinstvena i zaista posebna poruka.

Budisti i hinduisti prakticiraju odsutnost - „Zatvori se i bježi od svijeta“, da bi spiječio bol. Odsutnost kao odgovor na muku. Isus Krist nije odsutan, pa je tu muku uzeo na sebe.

Kršćani ne bježe od svoje odgovornosti prema svijetu i bližnjima, zato im je ponekad i teško. Iskren kršćanin, po mom mišljenju, sve češće se nađe konfrontiran s problemima. UN, u kojem najveći moćnici na svijetu otvoreno raspravljaju o kršćanstvu kao „tvrdoglavoj sekti“, upravo je znak da su kršćani u pravu, i da je Biblija predvidjela sve što se danas događa. Cijeli svijet će se okrenuti protiv Isusa Krista, kako je to i sam Isus Krist rekao u svoje vrijeme. Neka nam to bude utjeha!

Povezani članci:

Savjetnik francuskog predsjednika: "Ljudi će nositi čipove u tijelu, religija će biti mješavina, postojanje globalne vlade nužno"

KOLUMNA SRIJEDOM GORANA MAJIĆA: Kako praznovjerje infiltrira kršćanstvo

KOLUMNA SRIJEDOM GORANA MAJIĆA: Kako praznovjerje infiltrira kršćanstvo (2. dio)

KOLUMNA SRIJEDOM GORANA MAJIĆA: Kako praznovjerje infiltrira kršćanstvo (3. dio)

KOLUMNA SRIJEDOM GORANA MAJIĆA: Kako praznovjerje infiltrira kršćanstvo (4. dio)

KOLUMNA SRIJEDOM GORANA MAJIĆA: Kako praznovjerje infiltrira kršćanstvo (5. dio)

ESKLUZIVNO ZA HRsvijet: Interview s Keithom Thompsonom - redateljem filmova protiv Novog svjetskog poretka