Predsjednik Republike Srbije, pardon Hrvatske Ivo Josipović je svojevremeno optužio vlastiti narod i vlastitu državu i time amnestirao velikosrpsku agresiju kao glavnog krivca za sve zlo koje se dogodilo u BiH, tvrdeći da odgovornost za to ide na račun političkog i vojnog vodstva Hrvatske 90-ih godina. Vođa SDA Sulejman Tihić mu je odgovorio kako to tako nije bilo i da bi u BiH bilo mnogo gore da nije bilo Hrvatske i njezine politike!

Koliko je bio u pravu Predsjednik Republike Srbije, pardon Hrvatske Ivo Josipović, a ne Vođa SDA Sulejman Tihić pokazale su i najnovije dvije presude Suda u Haagu:

Haaški sud (ICTY) zaključio je u srijedu da su šestorica bivših političkih i vojnih čelnika Hrvata u BiH, zajedno s političkim i vojnim vodstvom Hrvatske, bili članovi udruženog zločinačkog pothvata (UZP) čiji je krajnji cilj bila uspostava hrvatskog entiteta u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. i njegovo pripojenje Hrvatskoj kako bi se ponovno ostvarilo ujedinjenje hrvatskog naroda.

U četvrtak Sud je  većinom glasova utvrdio da Stanišić i Simatović nisu imali namjeru pridonijeti ostvarenju navodnog udruženog zločinačkog pothvata na čelu sa Slobodanom Miloševićem kojemu je cilj bio uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske te BiH od 1991. do 1995. Prema optužnici, koju je sud odbacio u cjelosti, u tome pothvatu bili su uz Stanišića i Simatovića i bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević te vođe bosanskih i hrvatskih Srba Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Milan Martić, Goran Hadžić i Milan Babić, vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj i zapovjednik paravojnih postrojbi Željko Ražnatović Arkan.

Zapravo vidim koliko sam grijesio kada se već više od deset godina čudim državotvornim Hrvatima koji su govorili da je na djelu izjednačavanje krivnje I kada sam tvrdio da se radi o izvrtanju teza tj. da se teži proglasiti Hrvatsku agresorom, a Srbiju žrtvom. Nekome će se možda učiniti kako sam u prvom dijelu tvrdnje bio u pravu, a nisam daleko ni u drugom, ali taj je u krivu. Pa ove dvije presude savršeno potvrđuju ono što je rekao Predsjednik Republike Srbije, pardon Hrvatske Ivo Josipović. I dok se meni može oprostiti jer nisam znao za tako dubokoumno razmišljanje Predsjednika Republike Srbije, pardon Hrvatske Iva Josipovića, potpuno je neoprostivo Vođi SDA Sulejmanu Tihiću ne  može jer je to bio njegov izravni komentar tvrdnji Predsjednika Republike Srbije, pardon Hrvatske Iva Josipovića. Pa g. Tihiću kako ste mu se mogli tako suprostaviti kada znate da je on i sveučilišni profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu?

Ali g. Tihić je političar pa se to donekle i može razumjeti. Ali kako razumjeti da potpuno suprotno mišljenje ima sudac Jean-Claude Antonetti? Ljubomora što je Josipović svojim sjajnim radom na pitanjima ratnog zločina omogučio sutcima u Haagu da pravilno detektiraju agresore? Ili jednostavno Antonetti nije znao za mišljenje Predsjednika i sveučilišnog profesora Josipovića?

Bilo kako bilo, da bi se uvidjeli svu veličinu Predsjednika i Profesora Josipovića prenosim što je tvrdio Antonetti:

>>Jean-Claude Antonetti: Tuđman se nikada nije suprostavljao međunarodnoj zajednici

Hrsvijet, 30 SVIBANJ 2013

Predsjedavajući sudac raspravnog vijeća ICTY-ja koje je na čelu sudskog vijeća u srijedu osudilo šestoricu bosanskohercegovačkih Hrvata na kazne zatvora od 10 do 25 godina Jean-Claude Antonetti u izdvojenom mišljenju osporava dio presude o vojnom angažmanu Hrvatske u Bosni i Hercegovini i teze o planovima hrvatskog vodstva o podjeli te zemlje, na temelju čega je zaključeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata, prenosi Hina.

»Republika Hrvatska je intervenirala u Bosni i Hercegovini uglavnom slanjem dobrovoljaca i časnika poput (Slobodana) Praljka, (Milivoja) Petkovića i (Ante) Rose. Materijalna pomoć je bila stalna. Što se izravne vojne intervencije HV-a tiče, čini se da je ona bila vrlo ograničena, ako je do nje uopće došlo«, kaže sudac Antonetti u svom izdvojenom mišljenju koje ima 581 stranicu. Sudac dodaje da svi planovi tadašnjeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana o uređenju Bosne i Hercegovine nisu bili u suprotnosti sa stajalištem međunarodne zajednice.

»Franjo Tuđman stalno se osvrće na međunarodnu zajednicu, spominjući pitanje sankcija. Vidi se da se nikada nije htio suprotstaviti međunarodnoj zajednici i da je bio prisiljen priznati postojanje granica, idući čak dotle da predloži da se UNPROFOR rasporedi na granicama«, navodi sudac, referirajući se na transkript sa sastanka održanog 2. lipnja 1993, na kojem su bili Tuđman i međunarodni posrednici David Owen i Thorvald Stoltenberg. Na tom je sastanku Tuđman predlagao da se UNPROFOR rasporedi na granice BiH sa Srbijom i s Hrvatskom.

Sudac Antonetti, koji je u raspravnom vijeću bio preglasan mišljenjem druge dvojice sudaca, do takvog je zaključka došao analizirajući 64 transkripta iz ureda hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Ti transkripti su uvedeni kao dokaz u predmetu Kordić i Čerkez, a sudac Antonetti navodi da ih je proučio kako bi bolje razumio kontekst sukoba u BiH. Također je analizirao i neke zapisnike sa sjednice Predsjedništva BiH početkom 90-tih.

Antonetti navodi da je Tuđman na sastanku Vrhovnog državnog vijeća 18. studenoga 1991. godine, kada je proglašena HZ Herceg-Bosna, rekao da se ne radi o stvaranju zajednice Herceg-Bosna, nego o deklaraciji koja dokazuje da Hrvati Bosne i Hercegovine rade na tome da se uspostave kao zajednica bez odvajanje od BiH.

»Taj dokument ne podupire teoriju o 'velikoj Hrvatskoj' jer prema Franji Tuđmanu Hrvati Bosne i Hercegovine ne žele njezinu podjelu«, smatra sudac.

Sa sastanka od 8. siječnja 1992. godine, sudac izdvaja Tuđmanove riječi da su »Europa i ostatak svijeta skloni poticanju podjele BiH između Srbije i Hrvatske kako bi se izbjeglo stvaranje islamske države u Europi«.

»Franjo Tuđman sa svoje strane izriče pretpostavku o stajalištu Europe u pogledu podjele BiH; to mi jača osjećaj da je Franjo Tuđman bio svjestan da je podjela stvar nadležnosti međunarodne zajednice, a ne njegove volje«, zaključuju sudac Antonetti.

Iz transkripta sa sastanka 15. srpnja 1993. na kojem su bili Tuđman, Mate Granić, Gojko Šušak i Janko Bobetko, sudac izdvaja Tuđmanove riječi da u BiH nema jedinica HV-a. »Te riječi su važne jer dovode u poteškoće teoriju o međunarodnom oružanom sukobu. Treba primjetiti da su na sastanku najviši dužnosnici Republike Hrvatske i da nema nijednog razloga za travestiju jer se svi sudionici poznaju i zajedno rade pod vodstvom predsjednika Republike.«

Sudac izdvaja i transkript sa sastanka od 23. studenoga 1993. kada je Tuđman na sastanku sa Šuškom i Bobetkom rekao da će osim dobrovoljaca u BiH poslati i redovne postrojbe HV-a. »Neosporno izgleda da dolazi do promjene smjera. Tuđman kaže da je spreman poslati redovne postrojbe«, zaključuje sudac.

Antonetti navodi više dokumenata u kojima se Tuđman zauzima za suradnju Hrvata i Muslimana u BiH.

Sa sastanka VONS-a od 27. studenoga 1992., Antonetti navodi »nedvosmislenu« Tuđmanovu izjavu da BiH treba organizirati kao zajednicu triju konstitutivnih naroda te da, ako međunarodna zajednica dopusti Srbima da imaju svoju regiju, Muslimani trebaju biti saveznici s Hrvatima.

Također se navodi što je Tuđman rekao na sastanku 5. prosinca 1992. »o značenje bosanske Posavine za sigurnost Republike Hrvatske, a da je pri tom ne prisvaja te ponavlja da BiH treba organizirati kao zajednicu triju nacija«.

Sa sastanku Tuđmana, Davida Owena i Cyrusa Vancea 20. siječnja 1992. Antonetti tumači transkript kao »ponovnu potvrdu da Tuđman poziva na suradnju Hrvate i Muslimane, da je rezerviran prema ideji nekih Hrvata da neke pogranične općine u BiH treba pripojiti Hrvatskoj, savjetujući im da organiziraju referendum i da trebaju surađivati s Muslimanima«.

Prema transkriptu sa sastanka VONS-a od 27. travnja 1993. Tuđman je izjavio da svijet neće dopustiti etničko čišćenje i da treba naći kompromis, koji bi mogao biti na tragu planova međunarodnih posrednika Ahtisaarija, Cutileira, Vance i Owena. Također je rekao da bi »ustupci u istočnoj Slavoniji i Baranji bili najmanje bolni za Hrvate«.

Sudac Antonetti na temelju toga transkripta zaključuje kako je »jasno da je Tuđman za međunarodno rješenje i da osuđuje etničko čišćenje«. Sa sastanka VONS-a od 11. svibnja 1993. sudac izdvaja izjavu Josipa Manolića. »Najčudnija je izjava Josipa Manolića, prema kojoj BiH ne može postojati i da je rješenje u tome da se ostavi mala Bosna s muslimanima«, kaže sudac Antonetti.

Što se tiče dokumenata iz Bosne i Hercegovine, Antonetti navodi da je za razliku od hrpe dostupnih dokumenata iz Hrvatske, iz BiH bilo dostupno samo njih šest.

»Proučavanjem tih dokumenata otkriva se da je izvor sukoba između Hrvata i Muslimana u dubokom neslaganju političara dviju zajednica oko sudbine BiH nakon referenduma o neovisnosti 29. veljače«, kaže sudac Antonetti opisujući različite poglede dviju strana o unutarnjem ustrojstvu zemlje prije organizacije referenduma.

Sudac Antonetti u svom izdvojenom mišljenju zamjera tužiteljstvu na selektivnosti pri uvođenju dokaznih materijala.

»Čini mi se da ja apsolutno potrebno reći, kada na terenu koegzistira više suprotstavljenih strana uz nazočnost triju vojski (VRS, HVO i ABiH), da se jedan događaj može razumjeti samo kroz horizontalno ispitivanje tih zločina, a ne kroz dokumente koji dolaze od jedne vojske, dokumente koji idu u pravcu teze tužitelja«, kaže Antonetti.

>>Kolumna Mate Kovačevića: Zaustavite Hrvatsku!

Ali očito je Velika Britanija itekako svjesna zasluga Predsjednika Republike Srbije, pardon Hrvatske pa je nedavno Josipoviću i odala velike počasti. Tom prigodom primila ga je i sama Kraljica. I mi trebamo biti ponosni na Predsjednika Republike Srbije, pardon Hrvatske prof. dr. sc. Iva Josipovića, zar ne?

Josip Pečarić