Tijekom tribine "Haški tribunal protiv generala Ante Gotovine i Mladena Markača", održane prije nekoliko dana u Mostaru, ponovo se nametnulo pitanje moguće obnove procesa Dariju Kordiću, koji u austrijskom Kaarlau služi 25-godišnju zatvorsku kaznu.

Odgovarajući naime na upit o slučaju Darija Kordića, koji zbog Nobilovih konstrukcija o navodnoj dvostrukoj crti zapovijedanja, izdržava višegodišnju zatvorsku kaznu, Luka Mišetić je kazao kako bi se on vrlo rado uključio u taj predmet  te vidio postoje li kakve mogućnosti za obnovom Kordićevog slučaja.

>>Luka Mišetić u Mostaru: Pomirenje moguće isključivo na temelju činjenica o karakteru Domovinskog rata koje je utvrdio Haški sud

Tragom ove izjave trenutno najpopularnijeg hrvatskog odvjetnika, pokušali smo istražiti zamršene detalje vezane za ovaj predmet, ubrzo utvrđujući kako je ključ za moguću obnovu Kordićevog postupka u jednoj instituciji  i nekolicini osoba.

Bolji poznavatelji situacije, naravno, odmah prepoznaju kako je riječ o Blaškićevom odvjetniku Anti Nobilu i nekadašnjem haškom uzniku Paški Ljubičiću, koji je odlukom Haškog suda od 12. travnja 2006., pod nizom kontroverznih i nikada do kraja razjašnjenih okolnosti  transferiran u Sarajevo,  gdje ga je Sud BiH osudio na deset godina zatvora. Uz njih dvojicu, sa cijelim je slučajem i te kako upoznat i Haški sud o čemu svjedoči i spomenuto  prepuštanje Paške Ljubičića Sudu BiH.

Nobilove teze o dvostrukoj crti zapovijedanja

Zahvaljujući konstrukcijama o navodnoj dvostrukoj crti zapovijedanja odvjetnički tim Tihomira Blaškića na čelu s Antom Nobilom, u svrhu projekta detuđmanizacije,  je svu odgovornost za zločine HVO-a u Središnjoj Bosni, uključujući i zločin u Ahmićima, svalio na leđa Darija Kordića, koji kao civilna osoba nije imao nikakve vojne uloge. Istodobno priskrbivši desetogodišnju zatvorsku kaznu i samom Blaškiću.

„Očito je da su postojali neformalni, ali moćniji lanci zapovijedanja. Dario Kordić imao je utjecaj upravo na one postrojbe kojima je zapovjedni lanac završavao u Mostaru“, tvrdio je Nobilo u završnoj riječi na suđenju generalu Tihomiru Blaškiću u srpnju 1999.

Međutim, unatoč brojnim medijskim opservacijama iz krugova oko „Labradora“ i „Opere“, za Nobilove zavjereničke konstrukcije nije bilo nikakvih materijalnih dokaza. Umjesto bilo kakvih činjenica u javnost su, putem vjerne Nobilove suradnice Jasne Babić, bile plasirane dezinformacije kako put do tih dokaza navodno priječi državni vrh Republike Hrvatske.

Krivokletnik sa iskazom po čuvenju kao krunski svjedok presude

Međutim, kad ni nakon Mesićevog otvaranja Tuđmanove ostavštine haškom tužiteljstvu nisu pronađeni nikakvi dokazi, niti je bilo svjedoka koji bi potvrdio teze kontroverznog Blaškićevog odvjetnika , tužiteljstvo se zajedno s Nobilovim timom upustilo u potragu za krivokletnikom. Nedugo zatim  među ostalim osumnjičenicima pronađeno je žrtveno janje čije je krivokletnički iskaz u konačnici bilo krunski  za izricanje 25.-godišnje zatvorske kazne Dariju Kordiću.

Riječ je o svjedočenju V.Š, (u spisima svjedok AT), u  vrijeme bošnjačko- hrvatskog sukoba u Središnjoj Bosni jednim od časnika u 4. bojni vojne policije HVO-a , koji je svojim  svjedočenjem, temeljenim na njemu  navodno  izrečenim izjavama nadređenog  mu Paške Ljubičića, po ocjeni sudskog vijeća, ponudio čvrste dokaze da je Dario Kordić tijekom 15. travnja 1993. sudjelovao na više sastanaka tijekom kojih je isplaniran napad HVO-a na Ahmiće i druga muslimanska sela u Lašvanskoj dolini.


Dakle, Kordićeva presuda nije utemeljena ni na kavom dokazu, niti na svjedočenju iz prve ruke. Kordiću su presudila potmetanja odvjetnika Ante Nobila i haškog tužiteljstva temeljena na  tzv. svjedočenju po čuvenju, neprihvatljivom za većinu pravosudnih sustava. Svjedočenju koje ni Paško Ljubičić, osoba za koju se krivokletnik pozivao, nije nikada, bez obzira na situaciju u kojoj se našao, nije želio potvrditi.

Pitanje Ljubičićevog i Kordićevog ponosa

Paško Ljubićić, tadašnji zapovjednik 4. bojene vojne policije HVO-a, postrojbe u sklopu koje su djelovali i „Jockeri“, i unatoč pritiscima i ponuđenim nagodbama nikada nije potvrdio svjedočenje krivokletnika V.Š. Dapače, demantirao je u više navrata da je bilo što rekao krivokletniku i krunskom svjedoku tužiteljstva u procesu protiv Kordića.


Bolji poznavatelji ovog slučaja kazuju o zanimljivom razgovoru između Kordića i Ljubičića, vođenom 2005. u prostorijama kapelice Haškog suda, kojemu je nazočio i dušobrižnik fra Ivica Jurišić.

U razgovoru vođenom tom prigodom između Darija Kordića i Paške Ljubičića došlo je tako i do vruće teme potvrđivanja krivokletnikovog iskaza, koji zbog činjenice da je u to vrijeme Kordić već dobio pravomoćnu presudu njegovu ulogu i nije znatnije mijenjao ali je i te kako mogao utjecati na sudbinu Paške Ljubičića, čiji je proces u to vrijeme još uvijek bio u početku.

Nakon kraćeg razgovora o ovoj temi, Kordić je rekao Ljubičiću: “Prijatelju, ako misliš da ćeš sebi i svojoj obitelji mrvicu pomoći tom nagodbom, molim te prebaci sve na mene“.

Tada Paško skače, bijesno udara šakom od stol i kaže: „Pa, Dario misliš li ti da ti jedini imaš ponos? Kako mogu reći nešto što nije istinito? Kako bih sutra pogledao djeci u oči…i mojoj i tvojoj?!“. Razgovor dvojice uznika promatrao je fra Ivica, zatečen cijelom situacijom ali istovremeno i oduševljen obostrano iskrenim izljevom emocija dvojice haških uznika.

Paško Ljubičić opasan po vjerodostojnost Haškog suda

Međutim, Haaški sud iznenada gubi interes za dugo najavljivano suđenje krunskom svjedoku Paški Ljubičiću, kojega je još u studenome 2001. Nobilova suradnica Jasna Babić, očito informirana o opasnostima koje Ljubičić predstavlja za Nobilove teze, u Nacionalu pokušala diskreditirati, označavajući ga kao „pokajnika koji će optuživati Blaškića a braniti Kordića“.

Međutim, pod pritiskom Carle del Ponte, u travnju 2006., donesena je odluka o ustupanju Ljubičićevog predmeta Sudu BiH a već u rujnu iste godine Ljubičić je prebačen u Sarajevo, gdje mu je Sud BiH sudio na temelju haške optužnice.

Prepuštajući ključnog svjedoka Sudu BiH, Haški sud je ne samo zaštitio svoju kakvu-takvu vjerodostojnost, nego se zauvijek riješio svjedoka koji bi da je ostao u Haškoj sudnici ne samo prijetio rješavanju kontroverzi oko Kordićev slučaja nego bi bio stalna opasnost koja je mogla potpuno uzdrmati vjerodostojnost Suda i poglavito Haškog tužiteljstva.


Tijekom sarajevskog  suđenja Paški Ljubičiću dio medija prenio je faksimile zapovjedi i druge dokumente o napadu na Ahmiće iz kojih je vidljiva sva prljavština Nobilovih haških spletki, koji je prije više od deset godina, u sklopu procesa detuđmanizacije, već naveliko vodio  ciljanu političku borbu i pokušaje diskvalificiranja političkih neistomišljenika, koje i danas traju.

>>Ante Nobilo i dalje očekuje ravnotežu krivnje: Haški sud će presuditi Republici Hrvatskoj kao agresoru u BiH

Danas, kada je ostao bez odvjetničke licence i pred haškim sudom ne može nikoga više zastupati, Nobilo daje nemušte medijske izjave o tome kako je Hrvatska zajednica Herceg Bosna po svome karakteru bila zločinačka tvorevina. Naravno, takva uloga medijskog glasnogovornika ranije je bila rezervirana za njegovu blisku suradnicu Jasnu Babić. Međutim, Babićka je ovih dana pred Općinskim sudom u Zagrebu izjavila kako su klevete bile sastavni dio njezinog posla.

>>Jasna Babić priznala da su klevete sastavni dio njezinog novinarskog rada

Preko Nobilovog posipanja pepelom i priznanja istovjetnog Babićkinom, promjene  iskaza danas slobodnog krivokletnika V.Š ili istrajavanja na ponosu Paške Ljubičića, ujedno bi trebalo tražiti put za reviziju postupka Dariju Kordiću.

Ukoliko preuzme slučaj, ovih mogućnosti i te kako mora biti svjestan i odvjetnik Luka Mišetić.

 

Robert Horvat