Partizanski general i jedan od osumnjičenika za teška kršenja Haških i Ženevske konvencije Rade Bulat umro je u petak u 93. godini života.

Rade Bulat rođen je 1920. u Vrginmostu (današnji Gvozd). Član SKOJ-a postaje 1936., a KPJ 1939. godine. U ožujku 1941. dolazi u Vrginmost pripremati dizanje ustanka. Postaje sekretar Kotarskog komiteta KPH za Vrginmost i Vojnić. U NOB odlazi u srpnju 1941., postaje oficir Glavnog štaba NOV i POH, komandant bataljona Bude Borjan u sjevernoj Dalmaciji, komandant Sjevernodalmatinskog POH, Operativne zone NOV i POH, komandant zapadne grupe NOV i POH u 10. korpusu zagrebačkom, komandant 32. divizije i načelnik Štaba 10. korpusa zagrebačkog.

Poslije rata postaje komandant divizije, načelnik operativne uprave Vojne oblasti, zamjenik načelnika Treće uprave generalštaba JNA, načelnik uprave ABH obrane JNA, pomoćnik komandanta za pozadinu Armijske oblasti, komandant vojnog područja. Bio je zastupnik u Saboru SRH i član CK KPH. Ima čin general-potpukovnika JNA u mirovini, nosilac je partizanske spomenice 1941., a narodnim herojem proglašen je 1953. godine.

Protiv Rade Bulata MUP Republike Hrvatske je provodio istragu zbog osnovane sumnje za sudjelovanje u nekolikozločina.

Postupao protivno odredbama Ženevske i Haške  konvencije

Rade Bulat je kao načelnik Štaba Druge operativne zone NOV i PO Hrvatske bio odgovoran za primjenu ratnih i humanitarnih propisa međunarodnog prava.

Međutim, MUP RH je u istrazi utvrdio  da je postupao protivno odredbama Ženevske konvencije za zaštitu ratnih zarobljenika iz 1929. i protivno odredbama Haaške konvencije o zakonima i običajima rata iz 1907. godine s pripadajućim Pravilima o zakonima i običajima rata iz 1907. godine čije su stranke bile i NDH i DF Jugoslavija te su pravno bile obvezujuće.

U policijskoj istrazi vođenoj od strane MUP-a RH tako je utvrđeno da su u kolovozu 1942. pripadnici 13. proleterske udarne brigade Rade Končar pod Bulatovim zapovjedništvom uhitili pripadnike Seljačke zaštite Janka Gundića, Josipa Petretića i Franju Peščicu. U istražnim materijalima stoji da su ih fizički zlostavljali, a nakon toga da su ih izvan sela, pokraj ceste ubili krampovima, noževima i vatrenim oružjem. Petretiću je, piše, bila razbijena lubanja, Gundiću je bio razrezan trbuh, a Peščici je pucano u glavu.

Istog mjeseca, navodi policija, pripadnici iste partizanske jedinice u selu Manja Vas uhitili su poštara Dragutina Oslakovića dok je kosio travu. Bulat ga je, tvrdi se, nakon mučenja ubio tako da mu je iz puške pucao u usta.

Kako bi prikrili masovnu likvidaciju, organizirali su tzv. partizansko suđenje po kratkom postupku. Nakon 1990. u Jazovki su nađeni ostaci 447 žrtava.

Policija je nadalje teretila Bulata da je 28./29. studenoga 1943. podređenima naredio da u Čazmi ubiju zarobljene domobrane i nešto njemačkih vojnika bez poštenog suđenja, odnosno oko 190 ratnih zarobljenika, dok za podjednak broj zarobljenih ranjenika nije poznata sudbina.

Najveći dio ubijenih vojnika pokopan je na groblju u Čazmi u dvije grobne jame, prema procjeni oko 300 do 400 vojnika, te u još šest masovnih grobnica izvan Čazme. Bulat je osobno nadgledao pogubljenja.

 

D.Š.