Davor Domazet u svojoj knjizi o Jasni Babić kaže: „U toj predstavi klaunovsku ulogu igrala je novinarka Nacionala Jasna Babić, privukavši nevjerojatnu medijsku pozornost. Zašto baš ona? Izbor nije bio slučajan, jer je trebalo pokazati javnosti – mi smo ponovo tu – naše se vrijeme vratilo. Zato je upriličen medijski spektakl da Jasna Babić pošalje takvu poruku jer je bila najpogodnija za to, budući da je prije demokratskih promjena (1990.) redovito posjećivala “Kockicu” gdje je bio smješten Centralni komitet Saveza komunista Hrvatske i stožer KOS-a kojeg je vodio Slavko Malobabić.

Ondje je prema pisanju Marka Marinića najčešće boravila u uredu Radenka Radojčića, koji je hrvatskoj javnosti poznat kao pripadnik obavještajno-propagandne grupe “Opera, koja je za cilj imala vođenje specijalnog rata protiv Hrvatske države. Ta činjenica sama po sebi nametnula je potrebu da ona postane predmetom praćenja hrvatskih obavještajnih službi.

Takva odluka našla je ubrzo svoje opravdanje jer dotična novinarka objavljivala dokumente označene stupnjem vojne ili državne tajne, a u jeku najžešćih velikosrpskih napada na Hrvatsku (1993.) susrela se kako je ona sama rekla u emisiji na HTV-u (13. studenoga 2001.) s nadređenim Ivanom Stambolićem, inače vođom terorističke organizacije “Labrador” u Beogradu(!?), i razgovarala s njime.“

Ne treba Jasnu Babić promatrati s te strane, nego je treba promatrati i proglasiti dragovoljcem, braniteljem, osobom koja je djelovala u neborbenom sektoru, u onom u kojem je djelovao i ministar Predrag Matić.  Oni su djelovali u specijalnom ratu! Pa tko je mogao doći u Beograd u to vrijeme, kad je sve bilo užareno do te mjere da su gorjele i telefonske žice? Samo hrabri ljudi, oni koji su poznavali obje strane i imali su rješenja, poput Jasne Babić!

Tu je taj neborbeni sektor odigrao važnu ulogu i ne smije se u njemu zanemariti Jasna Babić koja je u tom domoljublju odgojila svoga sina, jer kamo će plod dalje od stabla? On je  pokazao to preko puštanja Severininih privatnih snimaka kao važnog demokratskog načela…

Taj neborbeni sektor u koji nije upisana, a bila je Jasna Babić bio je logistika. Kad se taj sektor vojno analitički raščlani – ne može se zanemariti momke, posebno one gorštake sa sela kad dođu u grad i to s ratišta, u kontekstu četvrtog modula današnjeg zdravstvenog odgoja... .

Neborbeni sektor tu je jako puno pomogao, u Zagrebu: Pod zidom, u Gajevoj, na Marulićevu… i drugim mjestima…  Ali, Ministarstvo branitelja mora posebna priznanja dati onima, smisliti neka odličja, što je na ministru Matiću,  koji su s ciljano u neprijateljskoj vojsci širili razne bolesti… Za taj odjel, bilo bi dobro predložiti Jasnu Babić da napravi pravilnik po kojem bi se takvim osobama mogao dati status dragovoljca DOMOVINSKOG RATA…. Naravno, u neborbenom djelu... Jer oni su vodili specijalni rat…!

 

Aleksandra  Stošić