Radio postaja „Mir“ Međugorje danas, 25. studenoga, obilježava petnaestu obljetnicu svoga postojanja.

Riječ je o mediju koji je za relativno kratkom razdoblju prošao transformaciju od lokalnog do medija koji se danas čuje na svim kontinentima. O samim počecima ovog najpoznatijeg hrvatskog medija u BiH, razgovarali smo s njegovim utemeljiteljem fra Miljenkom-Mićom Stojićem.

-Namisao o ustrojenom širenju djelovanja Kraljice mira u župi Međugorje visjela je u zraku od samih početaka. Tome se moglo pristupiti tek kad je pao komunizam. Imao sam tu čast da sam kao župni vikar 25. studenoga 1993. pokrenuo Informativni centar »Mir« Međugorje, kaže fra Miljenko, čiji je glas u posljednjih petnaest godina postao i jedan od zaštitnih znakova ove radio postaje.

Međutim, od utemeljenja Informativnog centra do prvog javljanja u eter protekle su dvije ratne i dvije poratne godine. Radio postaja „Mir“ Međugorje se probno oglasila u eteru 25. studenoga 1997.godine.

- Još se sjećam dana kada sam joj nadijevao ime i kada sam tražio prostorije za nju. Našao sam jednu u podrumu gdje se nekada održavao vjeronauk za predškolsku djecu. Ugođaj jednostavan, s malim stolićima i stoličicama. Kao u Betlehemskoj špilji, kaže fra Miljenko, ističući kako se s Božjom pomoći sve razgranalo do sadašnjih prostorija i do sadašnjeg prostora pokrivanja signalom.

Radio nije imao odobrena proračunska sredstva, nije imao moćne zaštitnike, kao ni ekipu stručnjaka koja bi pomno planirala svaki razvojni potez. Postojala je samo ogromna želja da se zamisao realizira.

-Nismo u to vrijeme imali ni odašiljača. Započeli smo rad iznajmljenim, postavljenim na mjesnom igralištu, do kojega smo signal dostavljali telefonskim vodom. Bili smo presretni slušajući svoju radiopostaju gotovo do krajnjih granica općine Čitluk, prisjeća se fra Miljenko tih prvih koraka.

U prigodi petnaeste obljetnice zahvaljuje svima koji su  do sada sudjelovali u radu i razvoju ove radiopostaj. Ipak, ovom prigodom na osobit način zahvaljuje dvjema osobama koje, na žalost, nisu više među živima.

-Od imena spomenut ću samo pokojne djelatnike. Najprije nas je napustila glavna urednica Ljubica Lukić. Nije došla na samom početku, ali je došla u ono vrijeme kad smo itekako trebali nesebičnu i sposobnu osobu za voditi programski dio radiopostaje. Ona to prije nije radila, ali je brzo učila. Borili smo se tada za frekvencije i između ostaloga morali smo zvučati profesionalno ako smo ih htjeli dobiti. Drugi nas je napustio Nikica Dragoje. Na radiopostaji je nazočan od samog njezina početka. Do tada je život proveo kao tehničar na odašiljačima u Sarajevu. Međutim, nama je trebao studijski tehničar. Požrtvovnošću i sposobnošću brzo je pohvatao konce te nastavio učiti nove stvari do kraja svoga života. Umro je kao tehnički predstojnik naše radiopostaje. I jedno i drugo duboko cijenim zbog doprinosa našoj radiopostaji i molim Boga da im da mjesto u svome kraljevstvu, kazuje fra Mića, prisjećajući se ovom prigodom dvoje kolega koji su zajedno s njim sudjelovali u samim počecima stvaranja radio postaje „Mir“ Međugorje.

Sadržaj i obiteljsko usmjerenje programa temeljeni na geslu »Zdrava ljudskost i zdrava religioznost« su, prema fra Miljenkovim riječima, temelj na kome ova postaja počiva.

-Radiopostaje je vrlo brzo postala prepoznata zbog sadržaja koji je imao obiteljsko usmjerenje. Taj sadržaj razvili smo oko poruka Kraljice mira, večernje krunice i večernje svete mise. Kasnije smo ga širili i prilagođavali raznim uzrastima. Čak su nas ubrzo počeli slušati i ljudi raznih nacionalnosti i raznih vjera. S radošću svjedočim da su takvi sudjelovali i u njezinom ustrojavanju, često u veoma bitnim trenutcima. Hvala im na tome. Očito je da je naše geslo »Zdrava ljudskost i zdrava religioznost« naišlo na plodno tlo, kazuje fra Miljenko.

Kao ključnu točku u „zaokruživanju“ ovog projekta vidi pokretanje Društvu podupiratelja.

-Sve je bilo tu: frekvencije, satelit, oni koji se mole, oni koji doprinose prema svojim mogućnostima. Moglo se odahnuti. Temelji su položeni, valja ustrajati. Kad se danas na sve osvrnem, nije mi žao nijedne muke kroz koju se moralo proći, zaključuje fra Miljenko.

I.Zlopaša