HRsvijet.net - Hrvatski svijet - Razumjeti Hrvatsku - Vijesti

Thursday, Apr 24th

Last update:07:21:44 PM GMT

You are here: Kolumne Valerije Vrček & Lidija Gajski Kolumna - Valerije Vrček: Farmaceutski pokolj supova

Kolumna - Valerije Vrček: Farmaceutski pokolj supova

E-mail Ispis PDF


Gotovo dva desetljeća trajala je ekološka katastrofa na indijskom potkontinentu. Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća započeo je nagli proces izumiranja bengalskih, indijskih i tankokljunih supova. U kratkom vremenu uginulo je preko 60 milijuna ptica, u pojedinim područjima nestalo je preko 99% populacije tih lešinara.

Znanstvenici su uzaludno tragali za uzročnikom i razlogom ove pojave, sve dok Lindsay Oaks, s državnog sveučilišta u Washingtonu, nije, igrom slučaja, otkrio da je veterinarska upotreba antiupalnog lijeka diklofenaka (voltaren!) izravno povezana s pojavom gihta i akutnim zatajenjem bubrega kod supova. Svoje rezultate objavio je 2004. godine (Nature 2004, 427, 630), a indijska je vlada, pod pritiskom Nacionalne uprave za divljač, 2006. godine zabranila upotrebu tog lijeka u veterinarske svrhe.

Pretjerana, neopravdana i nepotrebna kemoterapija stoke jeftinim voltarenom (cijena mu je znatno pala upravo početkom 1990-tih kad su farmaceutskoj kompaniji „Novartis“ istekla patentna prava) uzrokovala je kemijsko istrebljenje supova u Nepalu, Pakistanu i Indiji. Supovi su se, naime, stoljećima hranili uginulom stokom i bili su vrlo efikasni, temeljiti i ekološki prihvatljivi čistači lešina. No, nakon masovnog korištenja voltarena u industrijskoj proizvodnji stoke, ostatci uginulih životinja zatrovani diklofenakom i njegovim razgradnim produktima postali su posljednji zalogaj supova. Koncentracije tog lijeka-otrova u lešinama bile su sasvim dovoljne da kod supova izazovu nekrozu bubrežnih tubula i brzu smrt. Supovi su vrlo osjetljivi na djelovanje tog lijeka, što je, nažalost, otkriveno tek kasnije (post mortem!).

U mnogim područjima Indije broj supova danas je manji od endemske populacije dalekih srodnika, bjeloglavih supova, na našim kvarnerskim otocima (Una terra: časopis za zdrav život i okoliš 2005, 7, 14). No, dok je masakr bjeloglavih supova (posebno onaj na otoku Rabu iz 2004. godine) bio incident uslijed namjernog trovanja uginulih ovaca karbofuranskim pesticidima (Furadan, Geocid), kolaps populacije supova na indijskom potkontinentu sustavni je ekocid proveden redovitom farmakoterapijom „svetih krava“. U rapskom slučaju policija je privela osumnjičene seljake i kaznila vlasnike poljoprivrednih apoteka, a u indijskom slučaju nitko nije optužen.

Višegodišnja kemikalizacija stoke i nagli nestanak supova prouzročili su niz pomaka u prirodnoj ravnoteži i niz poremećaja u prehrambenom lancu. Posao čistača lešina preuzeli su divlji psi koji su se „preko noći“ nakotili zbog izobilja preostale hrane. S povećanjem broja divljih pasa narastao je i broj njihovih upada u obližnja sela, broj ugriza i broj zabilježenih slučajeva bjesnoće. Zanimljivo je da porast populacije divljih pasa prati i povećani broj njihovih predatora – leoparda. Osim toga, s nestankom supova na stratištima uginule stoke pojavljuju se kolonije štakora, tako da stanovništvo opravdano strahuje od epidemijskih pojava kuge i drugih bolesti.

Narušena bioraznolikost i ugroženo zdravlje ljudi nisu jedine posljedice farmaceutskog pokolja izvršenog nad supovima. Osim ekološke cijene Indijci plaćaju i socijalnu, pa čak i religijsku cijenu nestanka supova. Eliminacija supova na indijskom potkontinentu poremetio je stoljetnu tradiciju nekih religijskih zajednica. Tako su, na primjer, Parsi koji su privrženi zoroastrizmu ostali zakinuti za svoj religijski običaj kojim su tijela umrlih polagali u otvorene „tornjeve tišine“. Poznatiji Parsi su, uz ostale, dirigent Zubin Mehta i preminuli frontmen grupe „Queen“ Farrokh Bulsara (Freddie Mercury). Zoroastrizam zabranjuje spaljivanje ili pokapanje mrtvih, pa je taj „posao“ prepušten svetim pticama. U „nebeskim grobnicama“, najčešće smještenim na brdima pored gradova, supovi su se hranili ljudskim leševima. Izumiranjem supova taj religijski obred sada zahtjeva nove „čistače“ leševa. Poraženi tehnološkim nasiljem pojedine zajednice Parsa ipak su prihvatile tehnološke surogate za eliminaciju leševa, poput takozvanih solarnih akceleratora koji ubrzavaju raspad mrtvih tijela.

Slučaj supova na indijskom potkontinentu školski je primjer kako potjera za profitom i prinosom (industrijski uzgoj stoke na „plantažama“) i neprikladna primjena farmaceutskih proizvoda može biti okidač za nepredvidljive domino-efekte koji narušavaju prirodnu i društvenu arhitekturu. Nasilna medikalizacija okoliša otkriva fragilnost ekoloških sustava u kojima ne stradava samo najslabija karika (supovi), već dolazi do lavine povezanih učinaka čije su posljedice često ireverzibilne. Takav rizik napretka civilizacijski nije prihvatljiv.

Sudbina indijskih supova podsjeća i na upozorenja Rachel Carson koja je najavila vrijeme tihog proljeća, bez cvrkuta ptica, zbog pretjerane uporabe insekticida. Zahvaljujući njezinom bestseleru „Silent Spring“ iz 1962. godine zabranjen je zloglasni DDT. No, ta je lekcija odavna zaboravljena. Zabrana voltarena u veterinarske svrhe zakašnjela je reakcija indijskih institucija opsjednutih progresom. Prema procjenama stručnjaka (PloS ONE 2011, 6, e19069) male su šanse da se obnove endemske populacije šutljivih supova na indijskom potkontinentu.

Ono što posebno zabrinjava jesu najnovija otkrića znanstvenika da je voltaren (diklofenak) štetan i za vodene organizme (alge, vodeni kukci, ribe, planktoni...). Stoga se sličan scenarij farmaceutskog pokolja u zraku, može očekivati i u vodi. Upravo prema riječima zoroastrijanca Freddija Mercuryja: „The show must go on“.

 

Valerije Vrček

 



Kolumna - Valerije Vrček: Farmaceutski pokolj supova