Željko Sačić

Potpredsjednica Hrvatskoga helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) Marta Vidaković-Mukić podnijela je ostavku zbog neslaganja s izjavom te udruge o neprocesuiranju zločina nakon Oluje.

Bivša zamjenica pučkoga pravobranitelja Marta Vidaković-Mukić jedina je od devet članova Izvršnog odbora HHO-a bila protiv izjave u kojoj se, među ostalim, tvrdi kako nitko od hrvatskih vojnika i policajaca nije osuđen za zločine u Oluji i nakon nje.

U obrazloženju ostavke navela je da je neugodno iznenađena jer je izjava objavljena bez ozbiljne i temeljite rasprave, među ostalim i o njezinim primjedbama.

>>Suglasje HDZ-a, SDP-a, HNS-a, Pantovčaka i Banskih dvora: Žurno zaustaviti Željka Sačića!

Vidaković-Mukić smatra da HHO nema pravo miješati se u bilo koji sudski postupak koji je u tijeku, a nema ni pravo otežavati obranu bilo kojega okrivljenoga u bilo kojem kaznenom postupku. Osobito joj je sporan dio u kojem se kaže da je Željko Sačić navodno zahtijevao da se obavi lažni "kriminalistički uviđaj" nad ubijenim srpskim civilima u Gruborima 1995. te da je činjenica da se protiv njega zbog toga vodi kazneni postupak "glavno pogonsko gorivo za Sačićevo političko ekstremističko djelovanje danas".

Vidaković-Mukić smatra da je navedenim HHO ušao u kriminalnu sferu jer je, po njezinu mišljenju, riječ o kleveti za koju bi članovi odbora vjerojatno bili osuđeni kada bi ih Sačić tužio. "Osobno se posebno ograđujem od bilo kakvih optužujućih tvrdnji o Sačiću", navodi u obrazloženju ostavke te dodaje da se davanjem političkih ocjena o Sačićevu političkom angažmanu HHO politički svrstava, što je, kaže, protivno općim normama o djelovanju HHO-a.

>>Cijelo jugoslavensko ustrojstvo protiv generala Sačića

Suprotno ostatku odbora, Vidaković-Mukić smatra da nalog premijerke Jadranke Kosor za "diplomatskom ofenzivom" kako bi se izveo pritisak na Haaški sud da promijeni odluku u slučaju generala Ante Gotovine i Mladena Markača nije kršenje načela vladavine prava i napad na ustavni poredak i trodiobu vlasti. Drži da je riječ o brzopletoj reakciji premijerke na pritisak javnosti i odgovor na "situaciju politiziranja samog suda putem tužiteljstva".

Vidaković-Mukić na kraju zaključuje de je veći dio HHO-ove izjave "suvišan i neprimjeren cilju koji se želi postići" te dvojben sa stajališta prava na "efikasni pravni lijek (žalbu) nepravomoćno osuđenih generala".

Predsjednik HHO-a Ivan Zvonimir Čičak izjavio je za Hinu kako Vidaković-Mukić ima pravo na svoje stajalište, no istaknuo je da su svi ostali članovi izvršnog odbora poduprli tekst izjave koja je, kaže, postigla rezultat jer je Državno odvjetništvo jučer potvrdilo podatak HHO-a da nijedan hrvatski vojnik ili policajac nije osuđen za zločine tijekom Oluje i nakon nje.

Čičak je najavio da će se izvršni odbor nakon ostavke potpredsjednice HHO-a pojačati "novim, jakim imenima", no zasad o njima ne želi govoriti. (Hina)


Priopćenja Željka Sačića i Marte Vidaković Mukić u cijelosti:

U povodu  grube zloupotrebe položaja predsjednika HHO i notornih  klevetničkih tvrdnji Ivana Zvonimira Čička,danih u Izjavi br.8.HHO-a, da bi ja ,navodno,pokušao utjecati na tijek i rad ekipe krim. tehničara , oformljene za postupanja u selu Grubori,u kolovozu 1995.godine, najoštrije odbacujem te Čičkove bijedne (i neuspjele) pokušaje zaustavljanja mojeg političkog djelovanja u stranci Akcija za bolju Hrvatsku.
Ivan Zvonimir Čičak je time prekršio Statut i temeljna načela  rada HHO, pretvorio HHO u političko-boljševičku  organizaciju koja služi  za politički progon Ćičkovih ,ali  i HDZ-ovih neistomišljenika,posebno onih koji su u političkom sukobu sa Jadrankom Kosor i Tomislavom Karamarkom. Čičak je tim činom nevladinu  organizaciju HHO pretvorio u "protezu" HDZ-a,što je nedopustivo.
Da je tomu tako,govori i naprasna ostavka potpredsjednice HHO,i članice IO HHO-a, poštovane gospođe Marte Vidaković Mukić,koja je hrabro  ukazala na politički i klevetnički  karakter Izjave br.8.HHO-a,te jasno obrazložila razloge svojeg neslaganja sa sadržajem citirane Izjave te izašla iz članstva HHO-a.

Prilozi:

-tekst obrazložene ostavke gospođe Marte Vidaković Mukić,dojučerašnje potpredsjednice HHO-a.

s poštovanjem!

mr.sci.Željko Sačić


Prilog 1.

Poštovani članovi Hrvatskog helsinškog odbora,
poštovani članovi Izvršnog odbora HHO
poštovani predsjedniče g. Čičak,


Očekivala sam da će Izvršni odbor HHO-a na sutrašnjoj (petak, 29. 04. 2011.) sjednici provesti temeljitu raspravu o tekstu Izjave br. 8. te da Izjava neće biti objavljena prije ozbiljne i temeljite rasprave.  To sam očekivala jer se radi o važnoj temi koja zahtijeva krajnje ozbiljan, promišljen i balansiran pristup. Stoga sam se vrlo neugodno iznenadila kada sam u današnjem  (28. 04.)"Večernjem listu" pročitala Izjavu Izvršnog odbora HHO-a br. 8. u tekstu na koji sam stavila ozbiljne primjedbe kao prilog sutrašnjoj raspravi IO-a, te koje sam jučer (27. 04.) dostavila svim članovima IO HHO-a. Na moje primjedbe odgovorio je samo kolega Emil Havkić.


S obzirom da se ne slažem s tekstom Izjave br. 8., smatram da od danas, 28. 04. 2011., ne mogu biti više članica Hrvatskog helsinškog odbora te podnosim ostavku na dužnost potpredsjednice HHO i članice IO HHO.


U Zagrebu, 28. 04. 2011.

Marta Vidaković Mukić


Prilog 2.


RAZLOZI ZBOG KOJIH NE MOGU PODRŽATI IZJAVU BR. 8. U PREDLOŽENOM TEKSTU

Uvodna napomena

Smatram da je HHO na pošten i nadasve častan način izvršio svoju zadaća zaštitnika ljudskih prava, kada je 1995., nakon vojno-redarstvenih akcija "Bljesak" i "Oluja", nakon dojava o masovnom i teškom kršenju ljudskih prava domicilnog stanovništva na oslobođenim područjima, organizirao prikupljanje, verificiranje i čuvanje provjerenih podataka o žrtvama, osobito o žrtvama ubojstava. Za velik broj žrtava može se sasvim opravdano smatrati da su žrtve ratnih zločina.

Uvjerena sam da bi broj žrtava bio veći, da nije bilo tadašnje brze i odgovarajuće intervencije HHO-a. Stoga, jer sam se i sama susretala s potomcima žrtava kojima su uskraćivana temeljna ljudska prava, prema aktivistima koji su neposredno radili na terenu i prema tadašnjim članovima HHO-a, osjećam duboko poštovanje i zahvalnost.


Naglašavam da moje rezerve prema tekstu prijedloga "Izjave br. 8." ne proizlaze iz bilo kakve sumnje u aktivnosti koje su poduzimane na otkrivanju žrtava i njihovoj zaštiti. Rezerve koje imam prema tekstu proizlaze iz samoga teksta, točnije iz konteksta u koji se pojedine tvrdnje mogu dovesti.

Konkretne rezerve


Redoslijed  izlaganja Izjave 8. takav je da može dovesti do neželjenih konotacija i pogrešnih zaključaka:
1)            Tekst Izjave, prema mom mišljenju sasvim nepotrebno, započinje izričajem:
" Hrvatska se presudom ad hoc Tirunala u Hagg-u u predmetu Gotovina i drugi , još jednom suočila sa drugačijim viđenjem događanja nakon vojno redarstvene akcije Oluja, od one kakav bismo željeli da jest. "
Nečije viđenje određenih događaja subjektivna je kategorija i može biti više ili manje objektivno, ovisno o osobi i njezinom motrištu. Ali, to je samo stilska primjedba. Problematičan je, po mom shvaćanju, nastavak teksta, tj. opće povezivanje nepravomoćne presude s aktivnostima HHO-a na oslobođenom području, nakon završetka vojno-redarstvene akcije Oluja. Na taj se način nepravomoćno osuđeni, bez dokaza, dovode u vezu sa počiniteljima zločina koji su se dogodili nakon završetka vojno redarstvene akcije "Oluja", što bitno otežava položaj nepravomoćno osuđenih u stadiju žalbenog postupka.

Naime, ako i ugledne nevladine organizacije, koje okupljaju slobodno misleće intelektualce, optužuju nepravomoćno osuđene tada se, bez obzira na to je li pravno uopće  održiva prvostupanjska presuda, otežava objektivan rad drugostupanjskog suda. Smatram da HHO nema pravo uopće se  miješati u bilo koji sudski postupak koji je u tijeku, a nema ni pravo otežavati obranu bilo kojega okrivljenoga u bilo kojem kaznenom postupku.


2)            U trećem stavku Izjave navodi se kako se u hrvatskoj javnosti vodi  žestoka rasprava o odluci haškog Tribunala te da je predsjednica Vlade
naložila "diplomatsku ofenzivu" kako bi se preko naših ''prijatelja u svijetu'' izvršio pritisak na Tribunal da promjeni svoju odluku. To autor (I.Z. Čičak) drži  kršenjem načela vladavine prava i napadom na ustavni poredak i trodiobu vlasti, bez presedana.

Smatram da se radi o ishitrenoj reakciji predsjednice Vlade na pritisak javnosti, a ne o pokušaju nezakonitog utjecaja na Tribunal. Postavlja se pitanje
kako uopće Jadranka Kosor može utjecati na Međunarodni kazneni sud za progon osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području bivše Jugoslavije od 1991. (ICTY).

Njezina reakcija odgovor je na situaciju
politiziranja samog Suda putem tužiteljstva koje je stranka u postupku kod toga suda. Naime, dobro pamtimo kako su se ponašali tužitelji glumeći zvijezde i ucjenjujući Hrvatsku, a najavljuju da će to i nadalje činiti. Zabrinjavajuće je da dio europske političke garniture koristi tužiteljstvo kao političko sredstvo pritiska na Hrvatsku, čime stvarno favoriziraju i politiziraju jednu stranku u postupku, a koja bi, kao dio pravosuđa, morala biti neovisna od bilo kakvog i bilo čijeg političkog utjecaja.

3)  U Izjavi je navedeno:
"Predsjednica Vlade naložila je i istragu o tome tko je poštujući Ustavni Zakon o suradnji s Haškim tibunalom dostavio transkripte, umjesto da je naredila detaljnu istragu o stvarnom broju žrtava nakon Oluje, slijedeći onu biblijsku: '' Samo nas istina može spasiti.'' HHO je kao svoj moto u svom djelovanju poslije Oluje preuzeo čuvenu rečenicu pape Ivana Pavla II vezanu uz postjugoslavenski rat : '' ovaj puta nitko neće moći reći- nismo znali!''
Citirani tekst smatram suvišnim, opterećujućim i nepovezanim sa problematikom radi koje uopće i izlazimo u javnost. Jasno je da predsjednica Vlade poduzima neke radnje, ali to ne znači da je trebamo kritizirati što istovremeno ne poduzima i neke druge radnje. To ostavlja dojam naše smušenosti. Istraga o eventualno nezakonitoj dostavi dokumenata nema nikakve veze s istragom počinjenih zločina i brojem žrtava. Ja vezu ne vidim.
Napominjem i da se izjava Sv. Oca, koja se citira, stvarno odnosi na svjetske političke snage koje su mogle spriječiti Miloševićevo divljanje po bivšoj Jugoslaviji u cilju stvaranja velike Srbije. Stoga, iako je to uzeto kao moto akcije HHO-a 1995., danas nema smisla pogrešno navoditi smisao papine izjave.
4)            U daljnjem tekstu navode se podatci o žrtvama koje je prikupio HHO i podatci o žrtvama i pokrenutim postupcima koje je dao DORH radi emitiranja u I. "Dnevniku" HRT-a 25. 4. Taj dio teksta nije sporan.
Međutim, s obzirom na sav tekst prije tog dijela Izjave, postavlja se pitanje zašto HHO uopće daje izjavu za javnost, tj. koja je svrha same Izjave. Ako je svrha Izjave da se demantiraju netočni, odn. neistiniti podatci koje je DORH objavio u spomenutoj TV emisiji, tada je veći dio prethodnog  teksta suvišan i neprimjeren cilju koji se želi postići, a dvojben je i sa stanovišta prava na efikasni pravni lijek (žalbu) nepravomoćno osuđenih generala.
5) Osobito mi je sporan dio teksta u kojemu se navodi: "Tamo su kriminaliskički službenici Ivica Vrtičević i Jozo Bilobrk  odbili (navodni) zahtjev Ivana Sačića da izvrše lažni ''kriminalistički uviđaj''' s time da se uz ubijene starce stavi oružje kako bi izgledali kao naoružani odmetnici. Protiv Ivana Sačića zbog toga se od lani vodi postupak za kazneno dijelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, ratnog zločina protiv civilog stanovništva iz čl.120 st.1 OKZRH u vezi Čl. 28 st.2 OKZRH. Ta je činjenica po nama glavno pogonsko gorivo za Sačićevo političko ekstremisitčno djelovanje danas."
Kao pravnik, taj dio teksta doživljavam kao ulazak članova IO HHO-a u kriminalnu sferu. Podsjećam da je čl. 200. KZ inkriminirana kleveta, kao kazneno djelo protiv časti i ugleda, a koje se sastoji u iznošenju ili pronošenju , pa i jednokratnom, nečeg neistinitog za drugoga što može škoditi njegovoj časti i ugledu. Kvalificirani je oblik javna kleveta putem tiska, radija, televizije i dr. Kada bi nas Sačić tužio kao pojedince, članove IO HHO-a, vjerojatno bismo bili osuđeni, jer sumnjam da bismo mogli dokazati  istinitost  tvrdnji o zahtjevu Sačića da se izvrši lažni kriminalistički uviđaj. Također sumnjam da bismo se mogli obraniti tako da dokažemo da smo imali opravdanih razloga da povjerujemo u istinitost onoga što bismo iznijeli, odnosno pronijeli. Osobno se posebno ograđujem od bilo kakvih optužujućih tvrdnji o Sačiću.
Osim prethodnog upozorenja, upozoravam i da se davanjem političkih ocjena o Sačićevom političkom angažmanu na stranačkoj sceni mi politički svrstavamo, što je protivno općim normama o djelovanju HHO-a.
Zaključak
Postavlja mi se pitanje:  koji je stvarni cilj Izjave br.8?

U Zagrebu
, 28. travnja  2011.

Marta Vidaković Mukić

{linkr:related;keywords:%C3%85%C2%BEeljko+sa%C3%84%C2%8Di%C3%84%C2%87;limit:12;title:vezani+sadr%C3%85%C2%BEaj}