Činite što hoćete. Samo ne računajte na nas. To je, zapravo, poruka koju Britanija šalje svojim europskim partnerima dok se 17 zemalja monetarne unije ovaj mjesec kreće prema tješnjoj gospodarskoj integraciji.

Napuštajući pola stoljeća britanske diplomacije, britanski premijer David Cameron usvojio je strategiju blagog odvajanja od glavnog projekta Europske unije kako bi smirio brojne euroskeptike u svojoj konzervativnoj stranci.

>>Doris Pack: Hrvatska ima neprijatelja u Europskom vijeću!

>>WikiLeaks otkrio tko je neprijatelj Hrvatske u Europskom vijeću kojeg spominje Doris Pack

Umjesto da kao njegovi prethodnici nastoji oblikovati i obuzdati europsku integraciju, on sa strane gleda kako se unutarnji krug eurozone sastaje na odvojenim samitima i napreduje prema koordiniranoj gospodarskoj politici.

Cameron je kazao da je uspjeh eurozone, najvećeg britanskog trgovačkog partnera, u interesu Britanije i zbog tijesnih britanskih gospodarskih veza u prosincu pragmatično odlučio sudjelovati u međunarodnom spašavanju Irske.

„Strahuje se da bismo mogli ostati previše po strani," kaže Iain Begg, profesor na London School of Economics, koji kaže da Cameron pokušava biti konstruktivan koliko mu konzervativni euroskeptici dozvoljavaju. (...)

Britanija je odlučila ne prihvatiti euro kada je 1991.sklopljen Ugovor iz Maastrichta o monetarnoj uniji. No laburističke vlade od 1997. do 2009. obećavale su da će ga prihvatiti – barem teoretski – ako budu odgovarali ekonomski uvjeti. Ali u stvarnosti je to bilo nemoguće zbog protivljenja Gordona Browna, ministra financija, a zatim premijera.

Cameron je obećao da Britanija neće ući u eurozonu dok su konzervativci na vlasti. Druga dva tradicionalno britanska prioriteta su smanjenje zajedničkog europskog proračuna i očuvanje britanskog popusta te zaštita financijskog centra City of London od nametljive europske regulative. Njegovim postupcima najviše upravlja potreba da se sačuva osjetljivo primirje, i među konzervativcima i konzervativaca s njihovim proeuropskim koalicijskim partnerima liberalnim demokratima. Koalicijski dogovor o tome da se ne ulazi u veću europsku integraciju, ali niti, kako su tražili konzervativci, ne povlači iz postojeće europske politike na područjima kao što su zapošljavanje, mogao je funkcionirati dok je Europska unija mirovala.

No dužnička kriza prisiljava eurozonu da brzo provede veću fiskalnu disciplinu, kontrolu nacionalnih proračuna, trajni fond spasa i širu gospodarsku koordinaciju – a sve to je zagovornicima britanskog suvereniteta trn u oku. Cameronova politika „malo Britanije" već ima posljedice i za Britaniju i za Europu. Prvo, ostavila je dugogodišnje britanske saveznike u sjevernoj i istočnoj Europi da se brinu sami za sebe. Švedska i Danska – koje kao ni Britanija nisu usvojile zajedničku valutu – sada pokušavaju pojačati veze s eurozonom jer strahuju da će ostati izvan gospodarske integracije.

Švedski premijer Fredrik Reinfeldt u razgovoru za Reuters izrazio je nelagodu zbog Europe u dvije brzine. (...) Danski premijer Lars Lokke Rasmussen kazao je kako će njegova zemlja uskoro morati iznova procijeniti odluku o ostanku izvan monetarne unije budući da članice eurozone pojačavaju gospodarsku suradnju. „Danska ne može tolerirati da se o gospodarskoj politici odlučuje u sobi u koju Danska ne smije ući jer nije prihvatila euro," kazao je Rasmussen. Znakovit je primjer kako je sadašnji ministar financija George Osborne satima morao čekati na hodniku dok su ministri financija prošlog svibnja u Bruxellesu zaključivali sporazum o mehanizmu financijske pomoći. „Nije izgledao sretno", kazao je jedan viši dužnosnik EU-a.

Poljskoj i drugim srednjoeuropskim zemljama Britanija je bila najbolji prijatelj koji zagovara proširenje i tržište kada su 2004. ušle u Uniju, ali sada te zemlje žurno stvaraju veze s Njemačkom i Francuskom kako ne bi ostale u onoj sporijoj Europi. Poljaci su bijesni jer bi britanska želja za smanjenjem EU-ovog proračuna smanjila regionalne razvojne fondove predviđene za Varšavu i ostale pridošlice.

>>Gordan Maras(SDP) u saboru: 'SDP želi prijevremene izbore kako bi povećali šansu da Hrvatska uđe u Europsku uniju'

Diplomati i analitičari tvrde kako je britansko povlačenje iz pregovora o gospodarskoj i fiskalnoj politici čak gurnulo Francusku i Njemačku u zagrljaj. Nijemci su zbog njega ostali bez protuteže francuskom državnom dirigizmu, a Francuzi bez političke ravnoteže protiv njemačke dominacije.

„Jedna od možda najgorih posljedica jest utjecaj na ravnotežu ekonomske filozofije unutar euroskupine," kaže Charles Grant, direktor Centra za europsku reformu. „Bez Britanije, Švedske, Danske ili Poljske cijela stvar će biti više korporativna." (...) Cameron vjerojatno shvaća da preko Europe mora rješavati niz problema, na primjer reformu EU-ove politike prema sjevernoj Africi," kaže Grant. „No postoji opasnost da Britanija ostane napola u EU-u, a napola izvan njega. To bi vjerojatno moglo funkcionirati neko vrijeme, ali ne bi bilo dobar ishod jer bi Britanija izgubila utjecaj na stvari na koje bismo željeli utjecati."

 

Paul Taylor / The New York Times