Tisuću devetsto osamdeset četvrta je antiutopijski roman slavnog britanskog književnika Georga Orwella, napisan po samome završetku okorjelog II. svjetskog rata, koji je odnio na milijune žrtava. Uz novele Vrli novi svijet Aldousa Huxleya i Fahrenheit 451 Raya Bradburya, roman 1984. jedna je od najpoznatijih antiutopija u svjetskoj književnosti.

Roman govori o jadnome životu, u prvome redu životu naizgled beznačajnog lika Winstona Smitha, koji radi na lažiranju povijesnih činjenica, odriče se Partije, prepušta se ljubavi i na kraju se predaju Partiji i Velikom Bratu. U 1984-toj godini nema mjesta za male državice, svijet je podijeljen na tri velike države: Oceaniju, Orijentaziju i Euraziju koje su u stalnim, rekao bih nametnutim, ratovima ali sa sličnim uvjetima života. Takve mega-države možemo i danas pronaći, svijet je u šačici par mega-država.

Čitanje ovoga romana dalo mi je u konačnici rješenje mojih pitanja i dvojbi tijekom čitanja istoga. Orwell ja sa svojom 1984. prikazao jednu ideologiju koja je prošla, i drugu koja trenutno uzima maha. Dakako, riječ je o komunizmu i današnjem globalizmu. Komunizam je bila takva ideologija sa strašnim posljedicama po stanovništvo, ubijeno je oko 100 milijuna ljudi.

Kao što je Orwell opisivao postojanje jedne Partije i vođe, takva se slika može pronaći samo koju godinu kasnije kod komunizma, napose staljinizma s jednim autoritarnim diktatorom, tajnom policijom i partijom na čelu koja masovnom propagandom pokušala stvoriti isti sustav vrijednosti, tj. jednoumlje. Čovjeka se željelo podvrgnuti partiji, a u ukoliko to ne želi biva uklonjen s lica zemlje. Shvatio sam da sve ove predodžbe postoje i danas. Orwell je predvidio budućnost.

Komunizam je današnji globalizam. Vrlo malo je potrebno da se informacija proširi, ali i da nastanu nove eskalacije i sukobi. Uostalom, kod siromašnih zemalja, samim pogledom na veličine i bogatstva drugih u njima budi određeni osjećaj manje vrijednosti, bljutavosti prema vlastitome a divljenje prema tuđemu.

Nikada nije bilo toliko videonadzora u svijetu kao danas, svaki naš korak je snimljen, pusti uređaji prate svaki naš korak, i što je to doli Veliki Brat (Big Brother)?! Također partijski slogan: "Rat je mir. Sloboda je ropstvo. Neznanje je moć" prikazuje još jednu konotaciju današnjice. Iako je službeno mir u svijetu, svjesni smo kako nemiri i nesuglasice vrebaju svuda.

Iako smo zapravo slobodni, obični ljudi su robovi svojih nadzornika koji sve kreiraju i vode se politikom vlastitog, a ne zajedničkog dobra. Veliki imaju moć da mijenjaju ružnu prošlost u nešto lijepo. Manipulatori koji nas okružuju imaju današnji „Novozbor“ koji je najčešće izražen u našim medijima, na kojima se nažalost iznose svakojake nemoralnosti, izopačenosti i riječi i djela zbog nečijeg interesa, a ne interesa naroda, ili Orwellovih prola (običnog puka).

Kada čitam o Smithovoj Partiji, ne mogu a da iz glave ne izbijem misli današnjih partija, kako onih komunističkih, tako i ovdašnjih stranaka koje bi trebale zastupati interese svojih građana koji su za njih glasovali. Za čije li se oni interese zanimaju, samo vlastite ili zajedničke?

Nažalost, gledajući po trenutnoj situaciji u društvu malo je ili nimalo onih koji doista brinu za svoje građane. Kao i uvijek, čast izuzecima. Besmisleni ratovi između triju velikih država koje susrećemo čitajući ovaj roman, preslikavaju besmislene ratove današnjice, pokrenute zbog gluposti i uzajamnog nepoštivanja. One bombe kojih se Orwell često dotiče u svome romanu predstavljaju upravo naše svakodnevno bombardiranje raznoraznim glupostima i nebitnim stvarima, ili najbolje rečeno žutilom bez morala.

Dok je Smith prolazio pored razrušenih kuća, ranjenih sugrađana, kroz ulice pune krvi, bijede i smrti, razmišljao sam kako se 1984. ponovila samo desetak godina kasnije (1991. – 1995.). Možemo je poistovjetiti s ratom na našim prostorima, jer sve su to nedaće koje su se dogodile malim nevinim ljudima radi osobnih interesa "krvoločnih" pojedinaca.

Također, umiranje od gladi Smithove majke sestre, predstavlja umiranje današnjih majki i roditelja. Dok se na jednoj svijeta ljudi razbacuju i podrugljivo smiješe, na drugoj strani svijeta vlada tuga i život koji ovisi o minutama. Zatvaranje, mučenje i preobraćenje Winstona Smitha me posebno dojmilo i pokazalo koliko ja kao pojedinac moram poraditi na snazi svoga identiteta.

Winstonovo zatvaranje šalje sliku zatvaranja današnjih nevinih ljudi, naših prijatelja, boraca i branitelja koji su se časno borili za istinu, a istinu su platili životom ili rešetkama. Sustavno mučenje u ćeliji predstavlja mučenja današnjeg globalnog svijeta u kojem se za jedan interes prodaje sve.

Knjiga ne ostavlja nikoga ravnodušnim, već naprotiv odgovora na mnoga pitanja. Danas nemamo kruti komunizam, ali imamo globalizaciju, rekao bih dosta sličnu komunizmu. Globalizacija ne uništava na onakav način kao što je to činio komunizam, ali ljudi padaju pod njezin utjecaj.

Potragom za nekim brzim trendovima (coca-cola, fast-food, glazba, brzi razvoj tehnologije) postajemo njezinim robom, čovjekom globalnog sela. Osjećamo je iako je ne vidimo. No, zar nam treba drugi razlog doli Orwellova 1984.? Njezino vrijeme nije prošlo, ovo je svijet iz Orwellova antiutopijskog romana. Jedini prioritet je očuvati se i spasiti vlastiti identitet. Eto, zašto pročitati ovu knjigu…

Piše: Ivan Kraljević