Hrvatski katolički intelektualac i publicist Mladen Lojkić uistinu je posebna osoba u sadašnjem, izuzetno složenom i teškom, trenutku naše Domovine Hrvatske. Čini se kako je posve prošao onaj nevjerojatni narodni i vjerski zanos buđenja Domovine koji je i pobijedio sve neprijatelje Hrvata, naročito u Domovinskom ratu. Zamijenila ga je opća jagma, i to među intelektualnom i političkom elitom, za neotuđivim narodnim dobrima. Sve to ne bi bilo moguće da u toj „eliti“ već mnogo ranije nisu propale sve moralne, a to u slučaju Hrvatske znači kršćanske, vrednote. Napokon i na kraju u našem vremenu pojavljuje se i osobno Veliki Brat sada u liku djelitelja sreće – Europska Unija i njeni amoralni hladni i bešćutni moćnici koji su već prije uništili i vlastite narode i sveli ih na potrošačko krdo. Izuzetno su brzo našli zajednički jezik s trenutnim vladarima Hrvatske – ta ne rade li oni s istim ciljem? Mala ali važna razlika je u tome što takovi „hrvatski“ političari i „hrvatski“ intelektualci ipak imaju status pokornih slugu pa će uskoro u Europskom parlamentu „hrvatski“ zastupnici biti viđeni kako na poziv predsjedatelja izgovaraju onu prekrasnu ciničnu rečenicu kojom duhoviti Britanci iskazuju posvemašnju pokornost: „Zvonili ste, milorde?“

Kao Hrvat, intelektualac, vjernik i domoljub sve je to već odavno uočio gospodin Mladen Lojkić. I stoga je započeo svoju borbu. Nekada kao hrvatski vojnik mačem, danas perom. Ili bolje – pero kao mač. Nema ništa lakše od pera, ali ono u službi Riječi, a posebice kada Duh Istine unosi svoju snagu, siječe strašnije od svakog oružja. Kao svaki oštroumni borac vrlo je brzo svoj ciljnik usmjerio u pravu metu – onu nevjerojatnu planetarnu urotu koja nam se sada tako jasno otkriva i čija nas brzina ostvarivanja zapanjuje.

Radi se dakako, o pokušaju Sotone i njegovih zemaljskih slugu da konačno preuzmu u svoje ruke megacivilizaciju koju je na Zemlji ostvario čovjek. Naravski da je ta megacivilizacija u sebi grešna jer ju je stvarao čovjek u svom sadašnjem grešnom stanju. No, ona još nije izgubila mogućnost popravka, oprosta koju čovjeku i njegovu djelu može dati samo njegov Tvorac i Tvorac cjelokupnog Univerzuma sam Bog, koji je najviše Dobro i jedina Istina. Sotonin cilj i jest oduzeti čovjeku svaku nadu u povratak k Bogu – jer on je tu nadu konačno i zauvijek izgubio. No, Gospodar Sjene mora i sam dati nešto svojim slugama – vjeru u pobjedu jedinog načela na kojem opstaje, a to je Ništavilo. Stoga sve što su Bog i čovjek stvorili u savezu i što je dobro treba uništiti – najprije zemlju, a onda najviše samog čovjeka od kojeg treba napraviti ponovno roba Sotone i njegovih slugu – njegovih demonskih parlamenata i stranaka, demonskih vojski, policija i tajnih službi, demonskih vojski zabavljača i kreatura od javne do političke scene.

Zna Sotona da u vrhu vlasti svake države, pošto su već njegovi zemaljski sluge propustili samo one podobne, već i nema čovjeka kojeg se ne može osvojiti, kupiti ili prodati, a ako se i dogodi koji takav slučaj lako je takvog čovjeka ukloniti ili difamirati.

Čitajući Lojkića pala mi je dragi čitatelji i ova misao: „Je li moguće da je Hrvatska 1991. u jednom trenutku toliko izmakla Velikom Oku te je izravnom božanskom intervencijom postala država?“ Naime, čovjek koji je predsjedao sjednicom na kojoj su Masonska Braća milostivo priznala Hrvatsku Državu zvao se Joao de Jesus Pinheiro i bio je Portugalac! Dakle, Jakov brat Gospodinov!

Hrvatska svoju odanost Bogu svakodnevno krvavo plaća životima i suzama svojih sinova i kćeri. Hrvatska država stvorena s toliko narodne volje i nade danas je samo sjena od države s kreaturama na vlasti, sa strankama koje tek formalno postoje. Još samo djeca u vrtiću vjeruju u Europsku Uniju i njene ideale – demokraciju, ljudska prava, toleranciju, istospolne brakove, i druge nakazne ideje.

Vrh vlasti nije toliko naivan – on očekuje duhovnu pobunu naroda protiv sve čvršće luđačke košulje koja ga steže. Stoga uništavaju i zadnje ostatke hrvatske pobjedničke vojske, zatvaraju branitelje države kao opasne ratne zločince i u potaji spremaju popise „neprijatelja ustavnog poretka“ radi konačne i tihe eliminacije i ostvarenja njihove potpune i cjelovite „demokracije“.

Bojite se? Strah pred tako moćnim neprijateljem prirodno je stanje stvari. To zna svaki branitelj iz 1991. K tomu to i nije tek samo tvarni neprijatelj, on ima moćnog Zloduha kao vođu kojemu čovjek nije dorastao. Stoga, treba se pripravljati za velike stvari i velika iskušenja. Sam je Gospodin rekao kako će trube Njegove vojske pozvati na otpor iznenadno i munjevito. Ne da nas iznenade, nego Neprijatelja. Kao i svi mi Mladen Lokjić i njegove toliko istinite riječi trebaju nam biti priručnik u duhovnoj borbi protiv Zla. Stoga ih čitajte, komentirajte i širite. Govorite o njima samo onim Hrvatima koji još nisu izgubili pouzdanje u Boga. Za one druge nema više vremena.

No, mi trebamo i „ratničke“ priručnike o našim saveznicima i vođama. Primjerice o velikom generalu Svetom Mihaelu. Koji na hrvatskom može napisati samo gospodin Mladen Lojkić.

Autor: Antun Abramović, prof. povijesti, pukovnik HV u m., zastupnik u Hrvatskom Saboru 1990.-92.