U tjednu u kojem obilježavamo herojstvo i patnju Vukovara te stradanje i mučeničku smrt  Škabrnje svakako smo dužni  prisjetiti se i Dubrovnika, Gospića, Zadra i mnogih drugih hrvatskih mjesta. U trenucima dok su se podivljale velikosrpske horde svirepo iživljavale nad ratnim zarobljenicima u Škabrnji i Vukovaru krvarila je čitava Hrvatska.

 

Krvarili su, istovremeno, Vukovar, Gospić, Zadar, Osijek, Vinkovci. Krvario je Dubrovnik i njegova uža okolina. Izravni akteri tih događaja i te kako dobro znaju koliko je snage, volje, hrabrosti, odlučnosti i nesebične žrtve u tim trenucima bilo potrebno.

U tom razdoblju, nesmiljene velikosrpske agresije na hrvatski narod, po logičnom zakonu spojenih posuda, došlo je i do samoorganiziranja hrvatskog naroda u BiH. Na taj dan, naime, utemeljena je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna.

Danas, skoro dva desetljeća kasnije taj se dio naše povijesti pokušava sasvim drugačije valorizirati. Nakon vremenskog odmaka, sudskih presuda i medijskih natpisa o Mirku Norcu, Branimiru Glavašu i Herceg-Bosni, u  javnosti se pokušava stvoriti slika kako su ovo troje temeljni krivci za sve zlo koje se u tim danima događalo Gospiću, Osijeku ili na prostorima Herceg-Bosne.

Vojislav Stanimirović, jedan od vođa srpske pobune u Hrvatskoj i osoba pravomoćna osuđena za ratni zločin, u predvečerje obilježavanja pada herojskog Vukovara, vještom obavještajno-medijskom igrom, pokušava isti scenarij primijeniti i na Vukovar. Svojim izjavama o tome kako Srbi, navodno, nisu počeli rat u Vukovaru, Stanimirović zapravo izvršava zadaću srbijanskih tajnih službi, po čijem su scenariju već ranije osuđeni Mirko Norac, Branimir Glavaš i mnogi drugi.

U istom tom kontekstu treba promatrati i Stanimirovićeve izjave o tome kako on ima informacije da su  bolesnici iz vukovarske bolnice, navodno, bili pripadnici hrvatskih oružanih snaga,  preobučeni u bolesnike. Naravno, da je kojim slučajem ovo i točno, to nikako ne daje pravo drugoj strani da svirepo pobije ratne zarobljenike zatečene u bolnici.

Slično Stanimiroviću postupa i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić kada ovih dana na zgradi karlovačke bolnice pokušava otkriti spomen ploču Vjećeslavu Holjevcu. Ovakvim činom Mesić i njegovi istomišljenici pokušavaju partizanski napad na zgradu karlovačke bolnice i svirepo ubojstvo ranjenika i bolesnika, izvedeno u režiji Vjećeslava Holjevca, prije 69 godina, preimenovati u nekakav herojski čin.

Međutim, između tadašnjeg komunističkog zločina u karlovačkoj bolnici i zločina na Ovčari jednostavno nema  razlike. I jedno i drugo težak su oblik ratnog zločina. I jedno i drugo izvedeni su pod simbolom zvijezde petokrake i u ime Jugoslavije.

Teško je vjerovati da Mesić i Stanimirović nisu u potpunosti  svjesni kako su se vlastitim izjavama i te kako zapleli u kučine pokušaja opravdavanja teških ratnih zločina i kršenja čitavog niza međunarodnih konvencija i običaja ratovanja, koji se ničim ne mogu opravdati.

Naravno, i jedan i drugi su, kao iskusni i prepredeni političari, i te kako svjesni ciljeva koje će ovakve budalaste i besmislene izjave u konačnici polučiti. Obadvojica su potpuno svjesna da ovakve izjave nikako nisu cilj nego sredstvo, putem koga se skreće pažnja javnosti s nekih drugih tema. Pri tome su, jedan i drugi, samo glasnogovornici tuđih nauma, mada to nastoje prikriti.

Svojim izjavama i pokušajima  opravdavanja komunističkih zločina Mesić, očito, želi odvući pozornost javnosti s masovne grobnice pronađene u Brežicama. Istodobno, Stanimirovićev je temeljni cilj dvojak. Dijelom je to pokušaj umanjena očite srpske odgovornosti za Vukovar, dok je u najvećoj mjeri riječ o pokušaju fokusiranja pažnje hrvatske javnosti na nešto drugo a ne na saborsku raspravu o proračunu, koja je u tijeku.

U prijedlogu proračuna, koji je Vlada predložila Saboru, skrivena je, naime, i cijena plaćanja Stanimirović-Pupovčeve lojalnosti vladi Jadranke Kosor. Tu lojalnost hrvatski porezni obveznici neizravno plaćaju iznosom od 14,5 milijuna kuna. Riječ je naime o 1,5 milijuna kuna proračunskih sredstava  predviđenih za proračunsko financiranje nepostojećeg zajedničkog vijeća srpskih općina u Hrvatskoj te 13 milijuna kuna pomoći općinama sa srpskom većinom.

Ovakav prijedlog proračuna ne bi uopće bio sporan kad bi bio utemeljen na ustavu i hrvatskom zakonodavstvu.. Međutim, proračunska izdvajanja za općine s hrvatskom većinom iznose 250.000 kuna, dočim su izdvajanja za općine sa srpskom znatno veća. Upravo ta razlika u ukupnom iznosu od 13 milijuna kuna hrvatski narod u vlastitoj državi pretvara u drugorazredan narod.

Drugi su problem proračunska sredstva za financiranje fantomskog vijeća srpskih općina u Hrvatskoj, što nije ništa drugo nego tihi pokušaj povratka na plan Z-4, odnosno ponovnu uspostavu srpske krajine u Hrvatskoj.

Neosporna je činjenica da vlada Jadranke Kosor  ove aktivnosti provodi s ciljem popuštanja trojici zastupnika srpske manjine u Saboru i opstanka na vlasti. Međutim, činjenica je, isto tako, da im potporu u tome pružaju i oporbene stranke koje o tome uopće javno ne progovaraju. Izuzetak, kao se čini, pružaju samo Danijel Srb i   Zoran Vinković, koji amandmanima pokušavaju ispraviti štetu.

Potporu obnovi srpske krajine u Hrvatskoj pružaju i mediji koji fabriciranjem različitih afera pokušavaju zamagliti procese koji se odvijaju u Saboru.

Kao što vidimo, u ovom zamagljivanju naše stvarnosti sudjeluju i Vojislav Stanimirović i Stjepan Mesić. Naravno, svaki na svoj način i sa svojim dijelom priče.

Naravno, Stjepan Mesić i Vojislav Stanimirović ni pod kakvim uvjetima neće priznati stvarne ciljeve svojih medijskih balona. Neće nikada niti pojasniti svoje sulude teze o dobrim i lošim zločincima, odnosno o dobrim i lošim žrtvama.

Zašto bi to i činili.

Samim odašiljanjem ovakvih izjava oni su svoju drugarsku zadaću završili.

 

Ilija Zovko