Mnogi su u šoku- Ivica Todorić je oslobođen! On i njegovi suradnici iz afere „mali Agrokor“ dobili prvu bitku, nepravomoćno su oslobođeni optužbe da su navodno opljačkali 1,25 milijuna eura. Da komedija bude još veća- Todorić se uopće nije branio, niti je želio odvjetnika.

Sutkinja Maja Štampar Stipić je objasnila kako nije dokazano da su optuženi počinili kaznena djela na način koji im se ona stavljaju na teret, ili jednostavno rečeno tužitelji su promašili „cijeli fudbal“. Sramota, ali je tako.

S druge pak strane, kad se radi o nekim najobičnijim sudskim predmetima, kao recimo kako je svojedobno ona žena u Osijeku prošla cestu dok bilo crveno, ili pak kad netko od hrvatskih branitelja bude samo osumnjičen za neko kazneno djelo, institucije djeluju „sve u šesnaest“, što će reći da za tisuću ili dvije eura možeš pod hitno završiti onkraj brave, ali kad su u pitanju milijuni eura, to je ipak, kako se i sada pokazalo, malo (daleko) teže.

U ovom slučaju troškovi postupka i odvjetnika padaju na teret državnog proračuna-rekla je sutkinja, što znači da za tužitelje, baš kao ni za suce nema odgovornosti, dobiju ili ne dobiju „bitku“ – isto im se piše.

Oni su zaštićeni i – „nepogrešivi“.

Nu, u zadnje vrijeme informativne tv i ine emisije obično počinju program s optuženima za mito i korupciju (to je sada u modi). Pojedini novinari i pojedini mediji ponašaju se kao da su zaposlenici Uskoka, DORH-a ili policije. Oni čak znaju i gdje će biti neki pretres kuće ili stana, oni znaju sve, a sve je kao – tajna.

Međutim, kad se uhite prodavači ili preprodavači droge onda se ne objavljuju fotografije uhićenih, a još manje njihova imena. To je „tajna“.

Još nismo vidjeli da se ti kriminalci uhićuju u „spektakularnim“ policijskim i inim akcijama, a još manje da se uvijek prisutni i sveznajući Andrija Jarak ili Mislav Bago javljaju ispred njihovih kuća, ili bolje rečeno vila ili jahti i zrakoplova.

Nisu oni ništa manji kriminalci i lopovi od pojedinih političara i politikanata koji se ne mogu ni sjetiti što sve imaju.

U pitanju je strah, ili na ovom polju ti i slični izvjestitelji nemaju „dozvolu“ da o tome izvještavaju sa „licu mjesta“.

U Hrvatskoj je na djelu obračun „crnih i crvenih“, tim prije što je nedopustivo da se optužuje, sudi i osuđuje po onom-ovog hoćemo, ovog nećemo!

Kako privatne i ine osobe sami trebaju platiti sudske i druge troškove, tako bi trebali i oni, koji u ime državnih institucija izgube spor, sve to platiti iz svog džepa, što će reći da nisu znali raditi svoj posao, za kojeg su inače odlično plaćeni.

Naime, kad državni odvjetnik izgubi spor ili sucu presuda padne u vodu tada najčešće možemo čuti – pogriješili su jer su i oni ljudi.

Da nije žalosno bilo bi smiješno.

 

Mladen Pavković