Bila je simbol stradanja Vukovara i hrvatskih obitelji
Na vukovarskom Novom groblju, 11. srpnja 2008. skromno i dostojanstveno pokopana je Kata Šoljić, najponosnija majka u Hrvata, koja je u hrvatskom oslobodilačkom i pobjedničkom Domovinskome ratu ostala bez četiri sina (Nike, Ive, Mije i Mate) i desetak članova svoje obitelji. Umrla je 8. srpnja 2008. u Zagrebu.
Rođena je u Donjem Vukšiću, kod Brčkog, 1922. godine u siromašnoj obitelji. Ima i dvije kćeri Maru i Anu, koje su također sudionice i stradalnice Domovinskog rata. Kata je bila simbol majki čija su djeca stradala u srpskoj agresiji. Nu, njena kalvarija počela je još u II. svjetskom ratu, ali i nakon njega kada je ostala bez braće i nekih drugih članova svoje obitelji. Cijela obitelj Šoljić bila je proganjana u vrijeme komunizma. Posmrtne ostatke svoja četiri sina tražila je punih 12 godina. A za zeta, branitelja Vukovara, još ni danas ne zna kako je poginuo i gdje je sahranjen. Njezin život kao da je bio satkan od suza i neprospavanih noći! Međutim, nikada nije posustala u borbi za istinom. Nije bilo ni jednog značajnijeg skupa hrvatskih branitelja, a da je prošao bez njezine nazočnosti, bez obzira na bolest koja ju je sve više pritiskivala. Jedino na moju inicijativu, (zašto ne reći?), od braniteljskih udruga dobila je priznanje – Junakinja hrvatskog Domovinskog rata! Kad je zadnjih godina svojeg života bila u staračkom domu, (2006.), uručili smo joj i krunicu, (na slici), koju smo na poticaj zagrebačkog nadbiskupa i kardinala Franje Kuharića proglasili simbolom Domovinskog rata (18.7.2006.)! O njoj sam napisao knjigu i snimio nekoliko dokumentarnih filmova. Sada pripremam i fotomonografiju o tri hrvatske Majke: Kati Šoljić, Evi Šegarić iz Škabrnje i Mariji Jović, majci prvog poginulog hrvatskog branitelja Josipa Jovića, na čijoj je rodnoj kući u Aržanu na moju inicijativu postavljena i spomen ploča.
Sve u želji – da se ne zaborave Junaci i Junakinje Domovinskog rata!
Koliko u Hrvatskoj, poglavito nakon srbijanske agresije, ima majki koje su zaslužile najveće poštovanje i najviša odličja? Nije li, primjerice, Kata Šoljić, već trebala dobiti i spomenik, kako u Zagrebu, tako i u Vukovaru? I tu smo ideju predlagali, ali prošla je bez odjeka. Taj spomenik bio bi simbol stradanja svih hrvatskih majki! Ali, ne, to očito zasad ne prolazi. Predlagali smo i Hrvatskoj pošti da objavi i poštansku marku s njezinim likom, ali ni to – ne može. Sramno, ali je tako. Po majci Kati jedino se u Zagrebu, na kraju grada, zove jedan park.
Prvi hrvatski predsjednik i vojskovođa dr. Franjo Tuđman povodom Dana državnosti 1995. odlikovao je Katu Šoljić redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.
Svojedobno mi je bila velika želja da se na jednom mjestu pojave tri Majke Hrabrosti: Kata Šoljić iz Vukovara, Eva Šegarić iz Škabrnje i Marija Jović, majka Josipa Jovića iz Aržana. Nažalost, bolest ih je u tome spriječila, a životna priča svake od njih sigurno bi izmamile suze, a bile bi i veliki podsjetnik na sve ono što se događalo tijekom srbijanske i ine agresije na Republiku Hrvatsku.
Danas, na žalost, nema više ni jedne od njih.
Ubojice njihovih sinova i brojnih članova njihovih obitelji, nikada nije stigla zaslužena kazna.
A u Hrvatskoj se i dalje vode polemike o pozdravu Za dom spremni, ali ne i o tome gdje su i što rade srpski i ini ratni zločinci koji su iza sebe ostavili i tisuće hrvatskih majki u crnini!
Mladen Pavković