„Slučaj“ prof. Krešimira Mihajlovića
Mladen Pavković i ne samo on ukazuju na SLUČAJ, koji je nešto više od samoga slučaja. To je stvarna hrvatska priča. U zemlju kojoj su slobodu u krvi donijeli naši Branitelji, i naši Heroji Domovinskoga rata, gdje se od nekih krugova koji haraju hrvatskim medijskim prostorom, i nadalje smatra nazadnim biti Domoljubom, biti Vjernikom. Za ne povjerovati SLUČAJ!
Slučaj prof. Krešimira Mihajlovića, bivšeg ravnatelja osnovne škole Petar Zrinski u Zagrebu, ponovno nas vraća u vrijeme kad su se progonili mnogi Hrvati koji su podržavali tada nepravomoćno osuđene hrvatske generale, junake Domovinskoga rata, Ante Gotovinu i Mladena Markača.
Naime, ovaj častan i pošteni hrvatski domoljub, u vrijeme progona hrvatskih generala, usudio se u hodniku svoje škole, na zidu, izvjesiti plakat potpore hrvatskim generalima!
Nekima taj čin danas možebitno izgleda smiješan, ali u to doba za to je morala postojati i velika „hrabrost“. Nakon što su „dežurni“ (da ne kažemo što) vidjeli na zidu fotografije Gotovine i Markača brzinom munje su ga prijavili. Prvo ga je tada posjetila Prosvjetna inspekcija Ministarstva znanosti i obrazovanja. Njihov predstavnik Željko Juraj izjavio je, kako je objavio portal Politikaplus, da je to „potpuno neprimjereno“ te da u „cijelom svom stažu nikada nije vidio nešto slično“.
Na ulici
Unaprijed osuđeni ravnatelj škole u tome ni nakon nalaza inspekcije nije vidio ništa sporno. Dapače, bio je ponosan, kao što je i danas, što je baš u njegovoj školi (koju su pohađala i djeca Zorana Milanovića) osvanuo plakat s napisima „Hrvatski mučenici“ i „Od pobjede, preko istine do pravde“. Za njega je to bila i odlična odgojna metoda. Tvrdio je također da se plakat nalazi na zidu s ciljem da se djeci približi novija hrvatska povijest.
“Živimo u Republici Hrvatskoj, ovo je hrvatska država i hrvatska škola. Dužnost ravnatelja je da uči djecu o ratu, ali i o domoljublju. Ako te slike nekome smetaju, onda neka ode živjeti u Srbiju, ili u SAO Krajinu. Čije sam slike trebao staviti?” – pitao se ravnatelj.
Nakon toga, iznimno brzo, ravnatelj se ni kriv ni dužan našao na – ulici. Bio je to završetak njegova domoljublja. Heroji Domovinskoga rata, generali Gotovina i Markač su poslije oslobođeni, dočekani kao pobjednici, a Mihajlović je još uvijek „na ulici“ i protiv njega se s tim u svezi već desetak godina vodi i sudski spor. U međuvremenu je od „borbe za Hrvatsku“ i teško obolio, s obitelji ostao bez sredstava za život, ali i bez puno „prijatelja“. Iz godine u godinu sve ga jače sudski gone, a u petak, 31. siječnja 2020. ponovno su ga pozvali na Općinski sud u Vukovarskoj ulici u Zagrebu i opet će se trebati pravdati „kako se usudio“ propagirati Gotovinu i Markača!
Branitelji ga trebaju braniti
Nakon gotovo deset godina borbe s vjetrenjačama, Mihajlović više nema snage, ni sredstava, ali ni zdravlja da se brani. Od tog čina trebali bi ga braniti drugi, prije svih hrvatski branitelji i generali, ali (svaka čast iznimkama) i njihov se glas malo čuje.
Svojedobno je pok. Pajo Kanižaj za bana Jelačića, odnosno njegov spomenik, napisao: ti si sada na konju, a mi smo- v riti!
“Eto, tako se i ja otprilike osjećam” – kratko je rekao prof. Krešimir Mihajlović, koji ima sreću što su zatvorili Goli otok i Star.
Piše i ukazuje, Mladen Pavković, pišu i ukazuju mnogi, a Ministarstvo Branitelja šuti. Braniteljske Udruge. Zar ovo nije za prosvjed. Za što smo se borili ako ne smijemo voljeti javno Lijepu našu, ukazivati i dičiti se Herojima Domovinskoga rata. Odavati počast poginulima za Domovinu. Pisati i govoriti o našoj Vjeri. Domoljub sam i vjernik i ne dam nikome da me zbog toga podcrtava nazadnim i neukim ili što već. Poštojmo i stanimo iza svih obespravljenih Domoljuba, štitimo naše KREŠIMIRE.
Nikola Šimić Tonin