Logo

Prof. dr. Ivo Goldstein kao povjesničar i danas krivotvori hrvatsku i jugoslavensku povijest te rovari protiv hrvatske države jer njegovo znanje o NDH i ustašama je naslijeđena mržnja prema bilo kakvoj hrvatskoj državi. Sva njegova mržnja je utemeljena na srbijanskoj mitologiji i komunističkim lažima. Njegova znanost je utemeljena na komunističkim lažima o NDH, ustašama i partizanima. Njegovo poimanje hrvatske povijesti ga otkriva kao okorjelog mrzitelja svega što je hrvatsko i nevjerodostojnog znanstvenika.

Nema nikakve sumnje da je NDH bila saveznica Njemačke jer drugog načina nije bilo da se nakon njemačke okupacije, koju je prihvatila kraljevina Jugoslavija, osnuje hrvatska država. Sve europske države osim Britanije su bile njemačke saveznice, pa čak i Staljinova Rusija i nebeska Srbija. Čemu onda tolika mržnja prema ustašama, hrvatskom narodu i NDH? Ustaše su samo htjeli utemeljiti hrvatsku državu nakon ubojstva hrvatskih zastupnika u jugoslavenskoj Skupštini u Beogradu 1928. godine. Zašto se hrvatski domobrani nazivaju ustašama? Je li dr. Goldstein ikad pročitao neku knjigu Milovana Đilasa? Zašto su imaginarne žrtve u Jasenovcu vrednije od stvarnih židskih žrtava u srbijanskim plinskim komorama? Zašto je za ''antifašiste'' danas svaki domoljubni Hrvat ustaša? Zašto se zločini četnika i partizana pripisuju ustašama?

Tko stoji iza mita o Jasenovcu i tko izmišlja Jadovno?

Zašto se uveličavaju žrtve Jasenovca, a skriva pomor Žida u Srbiji ? Zašto se toliko dugo skrivalo klanje i progon Kosovara u balkanskim ratovima i nakon toga? Ako je u NDH preživjelo gotovo 30 posto Žida, možda i više, i ako u Srbiji gotovo ni jedan, zašto se onda samo Pavelića i Hrvate optužuje za izmišljene zločine i antisemitizam, a Srbijance i četnike se slavi kao lučonoše slobode i pravednosti? Zar Paveliću žena nije bila Žida? Zar uz Pavelića nije stalo mnogo Žida? Zašto se danas slavi Jadovno kao stratište Žida i Srba ako je Jadovno bilo samo sabirni centar za Žide koji su odatle preko Paga prebačeni najprije na Rab, a odatle u Italiju?

Na lažima i podvalama o Jadovnom bi se trebao oglasiti svaki hrvatski Premijer jer njihova šutnja je kontraproduktivna po hrvatski narod i istinu o NDH. U jami u Jadovnom nema kostiju ni životinja ni ljudi, ali šačica potomaka komunističkih Žida u savezu sa velikoSrbinom Pupovcem i ponekim potomcima hrvatskih partizana i komunista stvara novo stratište za Žide i Srbe? Međutim, postoji dokazi da je veliki broj Žida preko Paga prebačen na Rab, a odatle u Italiju. To su dozvolili i učinili ustaše, nikada četnici i partizani. Što su sa Židima nakon rata učinili komunisti i Tito? Zar se nisu morali odreći svoje imovine prije nego im je dozvoljeno da se isele u Izrael? Ni ta brojka iseljenih Žida do danas nije poznata.

Zašto dr. Goldstein ne vidi srbijanski nacizam u Nedićevoj Srbiji i četnički fašizam u NDH? Zašto su u Nedićevoj Srbiji svi Židi bili pogubljeni u plinskim komorama već do kolovoza 1942. godine kada je Srbija postala ''Judenfrei''? A što tek reći o četnicima koji su na svirepi način klali i mrcvarili katolike i muslimane u istočnoj BiH, zaleđu Dalmacije, Baniji i Kordunu. U tome im je obilato pomagala fašistička Italija. Tu srbijansku svirepost i zvjerstva na istoku BiH-e je najbolje opisao Ivan Goran Kovačić (IGK) u poemi Jama koji je na koncu i sam postao žrtva četničkog noža u istočnoj Bosni. Međutim, u ''slobodnoj'' i ''humanoj'' Jugoslaviji ta svirepost i zvjerstva su pripisani ustašama. Dakle, bez ikakve sumnje, IGK je opisao četničku svirepost, primitivizam i zvjerstva. Zašto je Mak Dizdar pisao o crvenoj rijeci? Koja je to rijeka?

Istu svirepost su pokazali Srbi i Srbijanci u agresiji na Hrvatsku i BiH-u koju profesor Goldstein nikada nije osudio. Međutim, svaki iole obrazovan i pošten čovjek, pa i jugoslavenski društveni znanstvenik, bi odbacio sve komunističke laži nakon najnovije agresije na Hrvatsku i BiH-u i nakon tolikih srbijanskih i srbskih zločina. Zašto su prikrivani zločini na Kosovu? Što reći o otkrivanju partizanskih stratišta kao Jazovka, Macelj, Kočevski Rog, Huda Jama i mnoga druga koja još nisu obrađena? Zašto se ovu činjenicu skrivali komunisti u ''demokratskoj'' i ''humanoj'' Jugoslaviji? Zašto se tih zločina ne stide današnji hrvatski ''antifašisti'', inače potomci hrvatskih, srbskih i židskih komunista, partizana i četnika? Zašto se skrušeno ne ispričaju hrvatskom narodu? Zašto im smeta revizija novije hrvatske povijesti koju su krivotvorili komunisti u suradnji sa presvučenim četnicima?

Srbijanska svirepost i nasilni primitivizam

Srbijanski zločini se stalno ponavljaju od balkanskih ratova do danas. Tako je mali beogradski Pašaluk stvaranjem kraljevine Jugoslavije postao Velika Srbija, ali službena politika Srbije i većine njezinog pučanstva još i danas se želi proširiti na cijelu BiH i više od polovice Hrvatske uz pomoć laži SPC i četnika. Svih Srba je 1718. godine bilo oko 40 tisuća na prostoru bivšeg beogradskog Pašaluka, a prema popisu pučanstva od 1785. i 1830. godine, Hrvata je tada bilo u Hrvatskoj 1 678 063, od toga 25 posto pravoslavaca, dakle, 410 000 pravoslavnih Hrvata. Više od 50 godina prije pojave nastanka kraljevine Srbije već postoji arhiepiskopija hrvatskog kraljevstva u Sremskim Karlovcima. Ako se tome pridoda i milijun Hrvata pod Osmanlijskom vlašću u Bosni, kakav je tada bio brojčani odnos između Hrvata i Srbijanaca?

Tada nije postojao ni srbijanski jezik, a tadašnja Srbija je bila vazal hrvatskog kraljevstva sve do 1903. godine. Razlikuju li hrvatski povjesničari suzerena od vazala? Iza Velike Srbije stoji nepostojeća SPC koja je utemeljena na lažima, prevari i otimačini. Tek je nastankom kraljevine Jugoslavije 1920. godine prvi put u povijesti priznata SPC koja je uzurpirala imovinu HPC u Hrvatskoj i BiH, CPC u Crnoj Gori i MPC u Makedoniji. HPC je postojala još u austrougarskoj Hrvatskoj, a središte te Crkve je bilo u hrvatskoj arhiepiskopiji u Sremskim Karlovcima.

Srbijanci su narod bez povijesti, bez kulture i bez baštine, a zbog toga pokušavaju oteti hrvatsku povijest, kulturu i baštinu. Današnji pravoslavci u Hrvatskoj i BiH-i su bili grkokatolici ili unijati, što znači da su sačuvali bizantsku liturgiju i priznali Papu. Na to nas upućuju toponimi Islam Latinski i Islam Grčki u zaleđu Zadra. Ne postoji Islam Hrvatski ili Islam Srbski. Tek polovicom 19. stoljeća se pojavljuje etnik Srb u BiH-i i Hrvatskoj pod pokroviteljstvom nepostojeće SPC. Prije toga kršćanski Rim je Hrvate zvao Servi, što je izvedeno od naziva Cerveni, dakle, Cervi.

Naziv za Hrvate Cerveni ukazuje na prijašnju hrvatsku religiju prije prihvaćanja kršćanstva. Zbog toga je prihvaćanjem kršćanstva u nazivu Cerven ispušten sufiks EN. Naziv Servi pod utjecajem bizantskog pisma postaje Serbi. Pa nije valjda isto Serb i Srbin ili Srbijanac. SPC je pokušala oteti stare hrvatske crkve kao crkvu svetog Spasa kod Vrlike, a otela je mnoge druge koje nemaju nikakve povezanosti sa Bizantom. Zar današnja pravoslavna Crkva u Zagrebu nije bila katolička i grkokatolička crkva sv. Margarite?

Međutim, nepostojeća SPC je otela manastir Krku na čujem pročelju se nalazi ploča napisana staroslavenskim jezikom i godinom nastanka. Prije dolaska Franaka manastir se zvao manača. Na temelju tog manastira valjda je hrvatski premijer Plenković izjavio da je SPC prisutna u Hrvatskoj 600 godina. Kako je mogla biti prisutna SPC koja nije postojala do 1920 godine? Srbijanci očito ne znaju da staroslavenski jezik nije koristio arapske brojeve i da je izvorni naziv za brojke imao staroslavenska slova. Ta godina na staroslavenskom jeziku je bila napisana 6910. godina, brojena od ''postanka'' svijeta. Radi se očito krivotvorini i prevari jer taj arapski broj je napisan na umetnutom novom kamenu.

Za ovih pet posljednjih paragrafa sam zahvalan hrvatskom arhiepiskopu Aleksandru jer u svojoj knjizi je sve dokumentirao i tako opovrgnuo sve srbijanske laži i podvale. No, početkom srbijanske agresije na Hrvatsku i raspada Jugoslavije, dr. Goldstein se predstavljao kao ''bizantolog'' i nametao je hrvatskoj javnosti srbijanske laži i podvale pa bih mu preporučio da pročita arhiepiskopovu knjigu te da shvati srbijanske laži i podvale.

Bizant ili Vizantia

Kao bizantologičar dr. Goldstein bi trebao razumjeti raspad rimskog Imperija i uzlet Bizanta nakon toga. Tada je Bizant zavladao hrvatskom obalom, dakle, hrvatskim gradićima, a Cervena Hrvatska ili Krajina je postala vazal Bizanta, što znači da su Hrvati u Lici, BiH, Dalmaciji i Dukli imali ortodoksnu liturgiju sve dok Trpimir nije počeo očijukati sa Francima i Rimom. Rim je priznao Hrvatsku 21. svibnja, 879. godine za vrijeme vladavine kneza Branimira i nigdje se ne spominju Serbi, a Hrvati su tada bili poznati na latinskom jeziku kao Servi. Naziv Servi uopće ne ukazuje na nikakve robove nego na Hrvate koji su bili poznati kao Cervi. Današnja Srbija je bila pod vlašću Bugara, a Bugarska je graničila sa Hrvatskom na rijeci Moravi. Dakle, Raška i Mačva su bili dio hrvatskog carstva.

Tek 924. godine hrvatska granica se pomiče sa Morave na Drinu i Bugari su zavladali Mačvom i Raškom. Cijela liturgija u pećkoj Episkopiji je napisana bugarskim jezikom jer Srbi uopće tada nisu postojali. Prvi put naziv Serb je upotrijebio Dušan Silni jer se na grčkom pismu glas V pisao slovom B, dakle, Servi su postali Serbi. Dok su Osmanlije pokušavale osvojiti Carigrad, Dušan Silni je pokorio istočnu Hercegovinu, Duklu, sjeverni dio današnje Albanije i velik dio današnje Makedonije dok su se Bugari branili od Osmanlija.

Nakon tih osvajanja je Dušan Silni zatražio od carigradskog Patrijarha da ga okruni za cara Serba. Zbog opasnosti da padne Carigrad i njegovog nasilnog osvajanja tuđeg teritorija u najvećoj krizi Bizanta, carigradski Patrijarh ga nije okrunio za cara nego ga je izopćio iz zajednice ortodoksnih Crkava. Nakon toga je on poslao emisare kod Pape da ga okruni za kralja, ali je u međuvremenu umro. Dakle, Dušan Silni nije nikad bio okrunjen ni za cara ni za kralja, ali, unatoč tomu, Srbijanci ga slave kao svojeg cara. Srbijanski naziv Vizantia nam nedvojbeno pokazuje da su Srbijanci nisu poznavali ćirilicu. Oni nisu koristili ni jedno pismo jer su bili nepismeni. Iz tog vremena ne postoji nijedan tekst ili knjiga na ćirilici i srbijanskom jeziku.

Mi ni danas ne znamo je li kralj Tomislav ikada ratovao sa Bugarima, ali sigurno znamo da je ratovao sa Mađarima koje je Rim nazvao Huni umjesto Veni, što se suglasnički pisalo Uni. Mađari su izvorno živjeli u Transilvaniji i bili su ortodoksi ili pravoslavci. Naklonivši se Rimu, oni su se širili prema zapadu i prema Beloj ili Panonskoj Hrvatskoj. Tada se Hrvati sjeverno od Mađarske počinju nazivati Calveni, dakle, Slaveni koji Rim počinje dijeliti na Pruse, Ruse, Polake, Čehe, Slovake, Bele Hrvate ili BeloRuse i Ukraince ili Krajince.

Mađare su Hrvati zvali Ugari ili Ugri, dakle, Hun(van)gari, a ponekad ih zamjenjivali sa Bugarima, dakle, Bug(vuč)-ari. Tada je naziv za Cigane bio Vangari ili Vangri, a danas znamo da Cigana ima najviše u Rumunjskoj, Mađarskoj i Srbiji. Oni su postali kršćani, a dolaskom Osmanlija su se pojavili i Cigani muslimani. Oni su uspjeli sačuvati svoje idiome, ali ne postoji jedinstveni ciganski jezik. Naziv Cigan stoji za naziv Čavan, što se suglasnički piše SUN, dakle, Sunce.

Kršćanski raskol

Nakon kršćanskog raskola 1054. godine, nastaje nova Crvena Hrvatska na prostoru Dukle i sjeverne Albanije sve do Drača koja se priklanja Carigradu za kratko vrijeme. Isto tako, nakon Pacta Conventa 1102. godine, Hrvati u Bosni stvaraju svoju novu hrvatsku državu te se vraćaju ortodoksiji i glagoljicu zamjenjuju hrvatskom ćirilicom koja je utemeljena na glagoljici i ima sva glagoljička slova i iste brojevne vrijednosti kao i redoslijed slova.

Dakle, grčkom pismu se dodaju slovo B za koji stoji glagoljičko slovo R, slovo V se najprije pisalo kvadratićem, a danas se piše latiničnim slovom B. Istovremeno su grčkom pismu dodana glagoljička slova za glasove Č, H, J, Š i Ž. Ta slova su kasnije prihvatili svi pravoslavni Slaveni, ali sa drukčijem redoslijedom od bosančice. Isto tako je došlo do promjene nekih glasova, primjerice, glas A je postao O, a glas E je postao I. Iz grčkog pisma su ispuštena neka slova. Na to nam ukazuju neka imena. Tako je nastala izvorna hrvatska ćirilica, koja je kasnije postala pismo svih ortodoksnih Slavena.

Mi i danas možemo razlikovati hrvatska prezimena koja su nastala pod Francima od onih koja su nastala pod Bizantom. Pod Bizantom Evan je postalo Ivan, a Ivan je uvođenjem slova J postao Jovan. Prezimena pod Francima su završavala na IČ ili AN, a pod Bizantom sufiksu IČ se dodaje sufiks EVIĆ, a prezimenima sa sufiksom AN se dodaje sufiks OVIĆ. Tako je prezime JURIČ postalo Juričević, Jurčević ili Jurković, a prezime Radman je postalo Radmanović. Prije kršćanstva hrvatska prezimena su završavala sa sufiksima AC i EC, što se čitalo AČ i EČ, a ovo nam pokazuje da su Liburni bili Hrvati koji su došli na ove prostore sa Levanta. Homer ih je zvao Kelti, a Rim ih je kasnije nazvao Helveti. Iliri su bili pokoreni Liburni, dakle, Hrvati koje su pokorili Heleni ili Grci, a zbog toga kod hrvatskih ribara na južnom Jadranu ima dosta grčkih naziva za ribu.

Na koncu mislim da dr. Goldstein nije povjesničar u pravom smislu te riječi nego sljedbenik srbijanske mitologije i komunističkih laži. Njega je njegov mentor dr. Miroslav Brandt nazvao plagijatorom i prevarantom pa zašto bi itko vjerovao njegovom tumačenju hrvatske povijesti. Pravi povjesničar povijest ne izmišlja nego je mukotrpno istražuje po arhivima.

Sve nevolje na Balkanu su stvarali Srbijanci i nepostojeća SPC, koja ih stvara i danas kad je priznata mada je priznata prevarom i mitom. Njoj je trebalo suditi ne samo za današnje nego i sve prijašnje zločine, počevši sa balkanskim ratovima zbog njezine odgovornosti za sva srbijanska zvjerstva na Balkanu. Može li to razumjeti profesor Goldstein?

Zar nije došao trenutak da osnujemo HPC i oduzmemo SPC svu katoličku i grkokatoličku imovinu i da joj zakon zabranimo djelovanje u Hrvatskoj jer sve pravoslavne Crkve su autokefalne, dakle, državne.

Srećko Radović

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.