Logo

Stigavši na Pantovčak na prvi krug konzultacija za imenovanje mandatara nove hrvatske vlade(studeni 2015.), tada još uvijek aktualni predsjednik Vlade Zoran Milanović, napravio je u svom 'karakternom' stilu prilično nepristojan potez….za njega to je bilo normalno, zar ne!?
Po dolasku u Ured podcjenjivački ovlaš rukovao se s aktualnom predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović gotovo projurivši pokraj nje…reklo bi se kao pored 'turskog groblja'! 

Odbio se i fotografirati pokazavši tako nedostatak elementarne pristojnosti ali i korijene svog sirovog 'vlaškog' podrijetla. Da stvar bude još gora napomenuo je da će se možda s predsjednicom 'uslikati' na odlasku. Ali ostalo je samo na 'možda' – nije se fotografirao, čime je bez sumnje potvrdio svoj uistinu čvrsti karakter…neotesanog prostaka!!!

Privatno, Milanovič je omalovažavanjem jedne dame demonstrirao svu mizeriju svog kućnog odgoja a s političke strane gledano simbolički je pokazao koliko drži do Institucije Predsjednika države….za koju se danas zdušno bori.

U rujnu 2016. godine Zoranov SDP je izgubio parlamentarne izbore, nakon čega je Milanović odstupio s mjesta predsjednika stranke nagovijestivši svoje političko umirovljenje. U prosincu iste godine napravio je još jedan korak za definitivni izlazak iz politike pa se čvrstog karaktera odrekao i saborskog mandata te odlučio pokrenuti privatni biznis.

„Otkad je otišao iz politike, Zoran Milanović, bivši premijer i predsjednik SDP-a, živi potpuno novim životom. U odnosu na posao i zaradu, čini se da mu nikada nije bilo bolje….“, tako pišu neki mainstream mediji.

-Zašto se onda Zoky vraća u mrsku mu politiku i bori se za mjesto glavara države, mjesto kojeg je toliko omalovažavao; jeli to normalno, jeli politička prevrtljivost vrlina njegova osebujnog karaktera?

'Predsjednik s karakterom' prisutne na nedavnom predizbornom mitingu podučava što znači normalno a što pristojno, i gramatički ali i filozofski:

„Kad kažem normalno to je prilog načina, ne pridjev, to ne znači da onaj drugi nije normalan, da je krivi. To znači pristojnost i s tim ću krenuti kao predsjednik, pristojno jer sada na sebi više nemam teret izvršne vlasti i političke organizacije, koji od svakog čovjeka katkad napravi zvijer i s time se treba znati nositi i pružati otpor.“

Na ovo Zokyjevo dubokoumlje prosti puk bi rekao….'koga svrbi taj se češe'!

Prosudimo sami što je to bilo normalno u vrijeme Zokyjeva mandata, od 2012. do 2015g.:

Ni porast javnog duga sa 65,2% BDP-a, koliki je bio na kraju 2011. kad je lijeva koalicija na čelu sa SDP-om preuzela vlast, na 86,7%, koliko je iznosio na kraju 2015. - ili u apsolutnim iznosima oko 70 mlrd. kn ekstra državne potrošnje - nije pomoglo da rezultat ne bude tako porazan…pa je i Zoky zaslužio titular najgoreg premijera u povijesti neovisne Hrvatske.

Dodamo li tome još da je kojim slučajem onaj famozni zakon zvan Lex Perković, Milanović uspio provući kroz Sabor, Hrvatska bi zasigurno i danas čučala u predvorju EU-e; dakako taj prijedlog zakona iz 2013. za Zokyja je bio sasvim normalan, ta, sam ga je i kreirao!

Ambicija Zorana Milanovića za foteljom predsjednika države vjerojatno je pragmatične naravi jer uza sve hvalospjeve medija privatni biznis mu baš ne cvjeta. Na inozemnom planu, Kina, Albanija, Južnoafrička republika 'zaradio' je, pišu mediji, mizernih 70.000 kunića a sam posao zahtjeva i rano ustajanje, zamorna putovanja, točnost u poštivanju termina, pristojnost u ophođenju s korisnicima intelektualnih usluga…što mu i nije baš nekakva vrlina.

S druge strane plaća predsjednika republike je sigurna i komotna kroz 5 godina a iznosi ca. 25.000 kunića mjesečno uz vrlo limitirane ovlasti a time i adekvatne odgovornosti ili, kako bi Zokyjevo biračko tijelo hrvatskih Srba reklo lezi 'lebe da te jedem!

Sasvim hipotetski:

Jedina prednost koju bi ovaj 'slučajni' predsjednik s karakterom realizirao bila bi moguća pristojna ušteda zbog premještanja predsjedničkog ureda s Pantovčaka u omiljeni mu restoran TAČ na Vrhovcuuz klizno radno vrijeme od 11-14 sati kako bi oran i naspavan mogao doći na 'radno mjesto'!

Bilo bi svakako normalno da u svoj TAČ-evski kabinet, Zoran Milanović imenuje i savjetnike, primjerice žučljivog Nenada-Nešu Stazića za šefa općenacionalne sigurnosti zbog definitivnog obračuna sa svim nepoćudnim blajburgovcima te bivšeg šefa spaljene Bjelolasice, Gordana Marasa kao univerzalnog savjetnika za sveopće gospodarstvo, i malo i veliko, sic!

Damir Kalafatić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.