Zlatko Uvanović: Skrivena tajna vladavine komunista nad hrvatskim narodom

Prva komunistička država nastala je u Rusiji 1918 godine preko Lenjina i Marxsovih ideja, i od samog početka je imala oblik političkog zločinačkog kulta, koristeći manipulacije uma prevarenih radničkih masa, brzo šireći svoje iluzionističke nazadne ideje puten nacionalnih kvislinga svuda po svijetu. Tako nastaju sve komunistički partije i komunističke države, kao sateliti i idejni nasljednici prvog zločinačkog političkog kulta, među kojima je bio i jugo-komunistički partijski kult s hrvatskim unutar njega.

Zvanično formiranje hrvatske komunističke patije je tek 1937 godine (iako su djelovanja započela puno ranije), kada se već naslućuje DSR i vojne podjele, koji započima 1939 godine vojnim sporazumom komunističkog SSSR s njegovim kvinsliškim satelitima i zločinačke nacističke Njemačke, te njihovog zajedničkog dogovornog napada i podjele istočno europskih država.

Rade Končar, kao sekretar hrvatskog dijela komunističke partije pod vodstvom boljševika Josipa Broza unutar Jugoslavenske komunističke partije, u doba početka DSR, podržava naciste i njihove rasne zakone i dotadašnje masovne Staljinove zločine, pokazujući svu hrvatsku i jugoslavensku komunističku prevrtljivost i licemjernost prema potrebi borbe i osvajanja vlasti, koju su samo kasnije unaprijedili i prilagodili za oblik samostalnosti i prividnog demokratskog vladanja.

Tako zvanično od 1937 godine a nezvanično od Boljševičke revolucije do danas, hrvatski komunisti negativno djeluju nad hrvatskim narodom uz unutarnju i izvanjsku pomoć, mijenjajući svoj političko program i cilj, te postajući komunistički politički kult s najdužim vladajućim tijekom vremena u svijetu, koji već puno stoljeće mentalno deformira hrvatski narod kroz organizirani komunistički politički, društveni i obrazovni inženjering.  

Negativna ili zločinačka politička organizacija ili država može biti jedino najbolje definirana, istražena i znanstveno razjašnjena, jedino ako se promatra kao oblik političkog kulta uz praćenje njihovog korisnog društveno gospodarskog razvoja, što marksistički politolozi i intelektualci izbjegavaju, zbog vlastite zaštite privilegija i mentalne deformacije.

Politički kult je mentalno deformirana grupa ljudi pod utjecajem vođe i kultnog programa, koja se mijenja, razvija i prilagođava, odnosno on je živuća fluidna ljudska masa koja je najviše ovisna o vođi i programu ali i o mnogim povijesnim, religioznim i kulturnim čimbenicima, te varira diljem svijeta od sredine do sredine. Dva zločinački politička kulta prošlog stoljeća, komunistički i nacistički, kao najgore mentalne bolesti svijeta, nanijela su više žrtava i gubitaka nego svi ratovi u povijesti čovječanstva zajedno.

Postupnim tranzicijskim procesima oporavka og političkog kulta, moraju se stvoriti nove i koristiti napredno iseljeništvo ako mogu, te zamijeniti navedene strukture u što kraćem vremenskom periodu i graditi novu infrastrukturu visokoprofitnog znanja. U protivnom može nastati oblik novog političkog kulta izgrađenom na bivšim i nasljedničkim političko društvenim vezama, generirajući negativne društvene i gospodarske procese.

Uvod u oblike i povijest svjetskih političkih kutova i bolje sagledavanje ovog teksta, dan je u članku kao prvom dijelu analize političkih kultova.

Nastajanje hrvatskog neo-komunističkog političkog kulta

Predsjednik Tuđman stvorio je hrvatsku državu kroz izuzeto teški obrambeni i oslobodilački rat, izvukavši hrvatski narod iz nametnute zločinačke komunističke veliko-srpske Jugoslavije, te iz ralja jugo-komunističkog i veliko-srpskog-političkog zločinačkog kulta, ali i iz britanske neo-kolonijalne zločinačke politike. To je bio grandiozni uspjeh za koji će mu hrvatski narod biti povijesno zahvalan. Ali izgleda kako nije mogao i znao poraziti i hrvatski politički komunistički kult, kojem je i sam ranije pripadao u fizičkom i duhovnom obliku.

Hrvatski komunisti su se pripremali za propast marxističke ekonomije i komunizma, i u tišini stvarali sofisticirani oblik modificiranog neo-komunističkog programa i prije raspada komunističke Jugoslavije, s kojim vladaju i danas u demokratskom okruženju i prividno demokratskim uvjetima. Takav   neo-komunistički program, mogao se je ostvariti samo u vanjskim i unutarnjim djelovanjima silnica kompleksnog hrvatskog vektorskog političkog polja i u jedinstvenim vremenskim i političkim uvjetima.

Za svoje vladavine u drugom mandatu je imao vremena, ali nije proveo osnovne metode uništenja političkog hrvatskog komunističkog zločinačkog kulta putem osude jugo-komunizma i jugokomunističkih monstruoznih masovnih zločina i zločinca Josipa Broza, kao i udaljenje rigidnih komunista iz političkog i obrazovnog sustava. On je to ili planski odgađao ili teško pogriješio, te nije započeo oslobađanja sredine od mentalno patoloških posljedica dugogodišnjih manipulacijaa i mogućnosti sprečavanja pojave neo-komunizma. Time je znatno moralno i gospodarski unazadio RH, i odgodio napredne društveno gospodarske procese za nekoliko desetljeća, stvorivši velike gospodarske razvojne materijalne i duhovne gubitke.

Tuđman je čak dozvolio u hrvatski ustav ubaciti nepotrebnu riječ “antifašizam” koju komunisti koriste za prikrivanje zločinačkog komunizma i jugo-komunističke revolucije, nikada kažnjenih komunističkih masovnih zločina i komunističke dugogodišnje diktature, umjesto riječi anti-totalitarizam, kojom bi se uključili svi političko zločinački sustavi, što je i cilj svake demokratske države.

I spominjanje u hrvatskom ustavu naziva nazadnog boljševičko marksističkog hrvatskog skupa ZAVNOH, koji ne može biti u ustavu jedne demokratske, tržne više strsnačke države, ostavio je komunistima prostor za nastavak negativnih manipulacija i mogućnost formiranje neo-komunističkih političkih stranačkih partija, nazadnog političkog djelovanja i mogućnost stvaranja hrvatskog neo-komunističkog državnog političkog kulta. Ustvari, ostavio je potpuno otvorene vrata za stvaranje političkog neo-komunističkog programa, odnosno temelja hrvatskog neo-komunističkog političkog kulta.

Tako je poslije smrti predsjednika Tuđmana, britanskim podrškama i izbornim manipulacijama, doveden na vlast rigidni komunist Stjepan Mesić, kako bi formirao pokorni neo-komunistički hrvatski politički kult. Uz pomoć unutarnjih i vanjskih potpora, političkih smjena, manipulacija i političko povijesne korupcije, postupno je formirana u svim područjima političkog, sudskog, vojnog, diplomatskog, obavještajnog, stranačkog, braniteljskog, medijskog, kulturnog obrazovnog, umjetničkog, pa čak i crkvenog, jaka radikalna neo-komunistička struktura, koja ubrzo proprima oblik političkog neo-komunističkog kulta.

Nametnutim izbornim sustavom i kontrolom neo-komunistoičkih korumpiranih podstruktura, ostvarili su stalnu vladavinu jednog programa i jedne grupe ljudi, uz nastavak materijalnog i duhovnog nazadovanja hrvatskog naroda.

Poslije Tuđmana, izborni zakon je podešen tako da uvijek ostaju na vlasti bivši komunisti i njihovi ideološki nasljednici, bez obzira koja stranka pobjedi na izborima, čime je uz osiguranje vlasti osiguran neo-komunistički program, kao i neo-komunistička povijest i zaštita britanskih povijesnih interesa, bezbrojni komunistički javni nazivi i spomenici, a masovne žrtve komunizma umanjivane i retalivizirane a krivci i odgovorni nikada kažnjeni ili službeno prozivani.

Organizaciju podešenog sudstva i namjestanje svih zakona, posebno izbornog, koji je omogućio eliminiranje napredne dijaspore, jer su u večini protiv komunista, vodio je komunist i pripadnik jugo-komunističke tajne službe.

Za diplomatsku službu komunistički poslušnik međunarodne odnose i suradnje sa stranim tajnim službama, posebno britanskim, organizirao je komunistički zločinac i dugotrajni član zloglasne jugokomunističke tajne službe, a unutarnje tajne službe, prekaljeni komunistički zločinac i glava zloglasne komunističke tajne službe.

Za održavanje i pisanje lažne jugo-komunističke povijesti bili su zaduženi hrvatski komunistički židovi, kaja služi kao povijesna osnova hrvatskog političkog neo-komunističkog kulta. Svi su oni politički zaštičeni, bez obzira na krivične radnje ili zločineu.

Zadnja predsjednica K.G. Kitarović nakon pozitivnog predsjedničkog početka, ne inicirajući promjenu ustava i izbornih zakona, održava postojeće formirano stanje nazadnog političkog neo-komunisičkog kulta. Postepeno se potpuno priklanja neo-komunističkoj vladi, izigravajući obećanja hrvatskom narodu i gubeći njegovu izbornu potporu.Njen ponovni izbor, bile bi nove izgubljene godine za politički, društveni i gospodarski razvoj RH.

Nijedna komunističko-ljevičarska mentalna patološka svijest ne može u potpunosti razumjeti riječ “korisni profitni razvoj” i primijeniti sve faktore koji utječu na njega, i razumjeti njegovu potrebu u društvenom i gospodarskom uspjehu, jer ih podređuje vladavini nerazvojnim i umreženo korumpiranim strukturama i podstrukturama vlasti, te je najpovoljnija za unutarnje i vanjsko modeliranje upravljanja i kontrolu političkih sustava, ali i za novi oblik neo-kolonijalizma i ostvarivanje tuđih političkih ciljeva.

Zato hrvatski komunisti mogu lako odbacivati suradnju, pomoć i političku uključenost hrvatske dijaspore, kao najveće napredno, moralno, duhovno domoljubno i razvojno ljudsko blago, koje može imati jedan narod, jer misle da su sami dovoljni. Neo-komunističke isprazne i licemjerne fraze i deklarativna obećanja političkih birokrata prema naprednoj dijaspori u manipulacijama prije izbora, posljedica su straha i mržnje prema naprednijim, sposobnijim i kreativnijim.

Višepolni demokratski naizmjenični politički sustav je društveni razvojni stroj, jedan od najvećih političkih i razvojnih pronalazaka ljudske moderne civilizacije, uz postojanje maksimalnih ljudskih sloboda i zadovoljstava, će trajno ostvarivati korisne civilizacijske vrijednosti i visoko-profitni razvoj znanja, nasuprot svim oblicima nazadnih političkih jednopolnih sustava ili političkih jednopolnih kultova.

Upravo RH, kao nasljednica najrazvijenijeg jednopolnog jugo-komunističkog sustava na svijetu, te preko svog današnjeg najsofistciranijeg neo-komunističkog jednopolnog društvenog stroja, potvrđuje gore spomenutu moju tvrdnju koja od sada može postati aksiom za političke kultne tvorevine i izučavanje političkih struktura.

Prepoznavanje sofisticiranog i prikrivenog hrvatskog  političkog kulta

Kako hrvatski glasovatelji u moru predizbornih dezinformacija i manipulacija, kao najvažnija moguća politička demokratska snaga koja može promijeniti stanje mentalne i političke okupacije sofisticiranog hrvatskog političkog kulta, mogu prepoznati prikriveni neo-politički kult u odnosu na klasični politički zločinački kult, ili normalni demokratski razvojni sustav, koji su lako prepoznatljivi?

Program hrvatskog neo-komunističkog političkog kulta je njegov najvažniji dio i ugrađen je u skoro sve vladajuće stranke, i služi mu za okupljanje i vladanje putem manipulacija uma stranačkih članova i glasovatelja. Program je nestvaran, lažan, povijesno nedokazan i praktično razvojno gospodarski dokazno neostvariv, što svi nakon dva desetljeća mogu lako uvidjeti.

Prikriveni diktator (i) su po strani i manje direktni, za njih uglavnom drugi rade po skrivenim naredbama političara, diplomata i tajnih domaćih i stranih službi.

Najveći promašaji komunizma su bili u gospodarskom dijelu, razvoju visoko profitnih proizvoda i profitnog znanja, zbog čega je neo-komunizam morao potpuno odbaciti marxsističku ekonomiju iz svog programa. Novi program usvaja   davno isprobani demokratski kapitalistički tržišni sustav svojih nekadašnjih ljutih ideoloških protivnika, zbog čega su ustvari i poduzete sve komunističke revolicije i naravno jugo-komunistička.

Stvoreni su novi komunistički vlasnici sredstava za proizvodnju i proizvodne tehnologije, odnosno komunistički buržuji, kroz komunističko kontrolirane hrvatske tranzicijske procese, koji bivšim vladajućim komunistima i njihovim nasljednicima sada odgovaraju, jer podržavaju i hrane i njihov program i njihovu vlast.

Ali ako su kroz program prešutno priznati promašenost drštveno gospodarskih boljševičkih revolucija promjenom Marx-ovog društvenog i gospodarskog sustava i masovnost jugo-komunističkih zločina, hrvatski komunisti se nisu mogli odreći u programu svoje komunističke prošlosti, povijesti i komunističko veliko-srpskih mitova zbog velikog broja glasačke podrške, što prikrivaju raznim povijesnim obmanama, manipulacijom riječi, izraza, pojmova i sprečavanja istraživanja komunističko definirane povijesti i svih žrtava Drugog SR.

S lažnom jugo-komunističkom povijesti s manipulacijom žrtvama u Jasenovcu, i zamjenom riječi komunizam s lažnim antifašizmom, davaju mentalnu snagu iluzione pravednosti i zločinačke nedužnosti bivšim komunistima.

Time privlače stare mnogobrojne članove partije i članove masovnih zločinačkih komunističkih tajnih službi i doušnika, kao i njihove potomke i sljedbenike, dok protivnike programa putem novih komunikacijskih tehnologija prate i isključuju iz vladajućih i javnih službi.

Stvorene neokomunističke strukture same se regeneriraju uz pomoć izbornog sustava i zakona, te jednog ili sva tri vladajuća člana, izvršavajući sve potrebne zadatke i ciljeve političkog državnog kulta.

Protivnike programa i mišljenja eliminira se iz javnog i političkog života putem medijskog linča, koristeći domaću i stranu medijsku mafiju i političke lobije ili optužuje, sudi bez kraja i selktivno zatvara. Na isti način se promovira, nagrađuje, uzdiže, odgaja, stvaraju novi članovi, odnosno novi glasači koa i neo-komunističke vrijednosti koji su na liniji političkog kulta, te materijalno i duhovno minorne.                                           

Ali nametanje i održavanje vladanja hrvatskog političkog neo-komunističkog kulta, ne bi moglo biti toliko dugotrajno u današnjim demokratskim svjetskim uvjetima, da nema potporu, odobrenje i političku zaštitu novih neo-kolonijalnih sila, naročito Velike Britanije i njenih saveznika, što sada korisii EU, u čemu i leži skrivena tajna njihovog vladanja.

Uz pomoć njihovih (britanskih) jakih tajnih službi ugrađenih u sve međunarodne institucije, sudove i lobije i političko ekonomske korumpirane diplomatske politike drugih država, instaliranjem i održavanjem vladanja hrvatskih neo-komunista, štite njihove političke i neokolonijalne interese i najvažnije njihovu krivičnu i političku odgovornost. Zato nije ni čudo da hrvatski neo-komunistički predsjednici (osim Franje Tuđmana), odmah ponizno odlaze u London pokloniti se engleskoj politici.

Ustvari, hrvatski narod je pod stoljetnom ugrozom komunizma, ali u isto vrijeme i britanskog zločinačkog neo-kolonijalizma i njegovog oblika kolonijalnog veliko-srpskog političkog inženjeringa, koji je uveliko doprinijeo masovnim žrtvama hrvatskog naroda i obliku političke kolonizacije ili političkog ropstva. Britansko stoljetno kolonijalno djelovanje protiv svih oblika hrvatske države, poprima rubne   oblike skrivenog zločinačkog političkog kolonijalnog kulta i vremenski se proteže toliko dugo da ne može biti govora o izoliranim političkim ili nenamjernim događajima.

Od “poklanjanja” hrvatskih teritorija državi Srbiji od Virovitice do Karlobaga, do sudjelovanja u formiranja dviju veliko-srpskih Jugoslavija s zahtijevanom srpskom vojnom kontrolom, u kojima su Hrvati bili politički niža klasa i bez mogućnosti formiranja vlastite države (prije će Sava teći prema Zagrebu, nego Hrvati dobiti svoju državu), do podrške veliko-srpske-jugokomunističke politike pri raspadu komunističke Jugoslavije, tijekom Domovinskog rata i danas preko podržavanih hrvatskih neo-komunista i radikalnih Srba.

Hrvatski državotvorni pokret kroz noviju povijest bio je ometan, kao i kroz DSR onemogučavanjem povezanosti sa demokratskim Saveznicima ili zagovarana invazije Saveznika preko Italije umjesto preko Balkana, čuvajući buduću pro-britansku veliko-srpsku komunističku Jugoslaviju.

Isporukom na prevaru, hrvatskih zatvorenika, vojnika i civila, poslanih u poslije DSR jugokomunistima u sigurnu smrt, uz kasnije likvidacije i torture hrvatskoh naroda unutar Jugoslavije, uz britansku pomoć, počinjen je najveći genocid nad hrvatskim narodom u njegovoj dugoj povijesti.

Čak je licemjerna britanska vlast poslije DSR zagovarala atomski napad na agresivni komunistički SSSR, a u isto vrijeme je zatvarala i slala, u to doba poznatu ekstremno zločinačku komunističku Jugoslaviju, hrvatske intelektualce, novinare, znanstvenike, anti-jugoslavene, anti-komuniste i anti-naciste, u sigurnu smrt na komunističke namještene sudove.  

Suradnja i potpora VB i zločinačke srbo-komunističke Jugoslavije protezala se je tijekom njenog cijelog postojanja i kasnije. Da je postojala još 30 do 50 godina, hrvatski narod bi bio mentalno modificiran do te mjere da nikada nebi imao nacionalne, intelektualne snage i mogućnosti formirati vlastitu državu. Sličnu sudbinu može doživjeti i sada ako hrvatski neo-komunistički politički kult ostane na vlasti duži period godina.

Hrvatima ostaje danas jedini spas i izlazak iz političke kolonizacije, povećanjem razuma i moralne i nacionalističke svijesti sadašnjih i novih glasačkih pokoljenja, koji na demokratskim izborima mogu donijeti konačno potpuno oslobađanje hrvatskog naroda od hrvatskih neo-komunista, a time i od britanske neo-kolonijalne politike, koja sve više slabi.  

Hrvatski narod ima moćno oružje protiv nametanja takve politike i manipulacija i zločinačke podzemne veliko-srpske i neo-kolonijalne britanske politike, a to su dokazi i istraživanja povijesnih istina kao oblika političke atomske bombe, koje izabrani novi pravi hrvatski predsjednik ili premijer jednog dana trebaju upotrijebiti i upoznati EU i svijet, te spriječiti ponavljanja sličnih tragedija na svijetu i nad hrvatskim narodom, na putu RH iz dugogodišnjeg političkog ropstva.

Osoba koja to učini postići će zahvalnost nacionalnog korpusa hrvatskog naroda jednaku ili veću od predsjednika Tuđmana.

Nadolazeći predsjednički izbori pokazuju da se svijest hrvatskog naroda mijenja i da takva osoba dolazi u vrlo bliskoj budućnosti ili možda već sada ili sutra.

Jer politička kretanja u svijetu i u hrvatskom okruženju, nikad nisu   bila povoljnija za ostvarenje prve suverene demokratske napredne države Hrvatske, i neće beskrajno trajati.” Sada ili nikada” je bolno istinit slogan koji treba zapamtiti svaki napredno razumni Hrvat.

Zlatko Uvanović