Hrvatski vukovci, Tajani i Giorgi

Započeo je Tajani, a nastavio njegov stranački kolega Giorgi. Naime, obojica posežu za hrvatskim etničkim i povijesnim teritorijem. Međutim, njihova retorika je besmislena i bezopasna, ali nam otkriva nešto vrlo značajno.

Obojica imaju nešto zajedničko, a to je netalijansko etničko porijeklo. Tajani izvorno nije Talijan jer Talijani nemaju slovo J i njegovo prezime je moralo biti Tajanec, a Giorgievo izvorno prezime je bilo Jurčec. Ovo nam pokazuje da su mnoga hrvatska prezimena u Italiji talijanizirana, a isto vrijedi za Istru i Dalmaciju.

Kako vidimo, Talijani su na sličan način uspjeli talijanizirati mnoge Hrvate u Istri i Dalmaciji. Zahvaljujući vukovcima i nepoznavanju povijesti hrvatskog jezika, to isto su učinili Austrijanci, Mađari i Srbijanci. Narod koji se srami svojeg identiteta olako prihvaća novi identitet, a sa vukovskom jezičnom ignorancijom narod je osuđen na nestanak. Hrvatski vukovci nisu u stanju na temelju etimologije dokazati da su Kelti, Iliri i Veneti bili jezični i religijski Hrvati, a na to nas upućuju antroponimi i toponimi.

Poznato je da je tvorac talijanskog jezika Dante uzeo toskanski idiom za talijanski jezik. Poznato je također da je Dante dosta boravio u Zagrebu i Bosni. Zašto? Naime, prije nastanka Rimskog Imperija, Etrurci u Toscani su govorili jezikom koji je bio mješavina čakavske ekavice i ikavice, a njihovo pismo je izvor romanskog i latinskog pisma. Dakle, svrha njegovog dolaska u Zagreb i Bosnu je bio jezik. On je stvarao novi talijanski pravopis jer prije njega standardni talijanski jezik nije postojao, a znao je da je govor u Toscani bio sličan tadašnjem hrvatskom govoru u Zagrebu i Bosni.

Nije prošlo ni tjedan dana nakon posezanja naturaliziranih Talijana, interes za hrvatski etnički i povijesni teritorij pokazuju Mađari, a isto pokazuju Slovenci i Bošnjaci, ali hrvatski političari šute kao da to nije njihova briga. Kod Srbijanaca želja za hrvatskim teritorijem je najžešća, a hrvatski vukovci ne mogu dokazati da su Srbijanci izmišljeni etnik. Još jednom hrvatski vukovci ruše hrvatsku državu jer ne poznaju povijest hrvatskog jezika i etimologiju, posebice, antroponimiju i toponimiju. Mađari, koje je katolički Rim nazvao lažnim imenom Huni umjesto Veni (Uni), imali su malu državicu kad su se odrekli Bizanta i priklonili se Rimu. To nam pokazuje veliki broj Mađara u Rumunjskoj, a taj dio je bio pod jurisdikcijom Bizanta. Zapadni dio Mađarske je bio venetski, dakle, hrvatski etnički i povijesni teritorij, povezan sa Koruškom i Belom Krajinom u Sloveniji te Čehijom.

Etnik Veneti je nastao od naziva Herveni ili Cerveni i semitskog naziva Claveni od kojeg nastaje naziv Slaveni. Katolički Rim ih je kasnije nazvao Helveti po uzoru na starogrčki naziv Kelti ili romanski Celti. Zašto? Romansko pismo nije imalo slova za glasove H i Č, a glas R su pisali slovom L pa su Herveči postali Helveti. Pod Latinima Hervečeni postaju Cerveni. Ispuštanjem prefiksa CER, Crveni postaju Veni. To je također bio i naziv za današnje Bosance. U nazivu Cerveni ispušten je sufiks ENI i Herveči postaju Cervi. Kasnije Cervi postaju Servi. Pod Bizantom Servi postaju Serbi jer na bizantskom pismu glas V se pisao slovom B. Servi se još pojavljuju kao Serfi, Sermi i Serpi. Oni se još pojavljuju preko semitskih pisama kao Selvi, Selfi, Selmi, Selpi i Selbi. Ovo su semitski nazivi koji nastaju dolaskom semitskih Feničana u Staru Grčku i Rim, te širenjem najprije Starog, a potom i Novog zavjeta u Europi dosta kasnije.

Kako vidimo svi etnici su inačice etnika Harvač, a stvarali su ih semitski kršćani jer jedino tako se moglo nametnuti novu religiju. Važnu ulogu je odigralo pismo jer preko novih pisama su nastajali novi jezici i etnici. Isto kao u Friuliji i Venetu tako i u mađarskom jeziku antroponimi i toponimi su izvorno najviše hrvatski. To je tvrdio i Mirko Vidović, ali on je bio protivnik Jugoslavije i nitko ga nije slijedio. Nažalost, nitko ga ne slijedi ni danas. Hrvatski kolonijalni vukovci su najveći uzrok otimanja hrvatskog teritorija od strane svih susjeda jer i danas nastavljaju istom praksom i šutnjom koju bi najradije nazvao lingvističkom ignorancijom.

Oni su se odrekli hrvatske čakavice i kajkavice jer nisu znali da je upitna zamjenica KAJ nastala od zamjenice ČA. Još manje znaju kako se to dogodilo jer ne poznaju starija pisma. Čemu služi Institut za hrvatski jezik? Meni se čini da služi samo za krivotvorenje hrvatskog jezika jer nam i dalje nameće vukovicu. Umjesto da se hrvatski jezičari bave starijim hrvatskim piscima, oni se bave jugoslavenskima. Oni ne znaju kako su Crnogorci preko jezika postali poseban etnik jer taj jezik im je nametnula katolička Crkva. Ne samo njima nego i istočnim Hercegovcima i Dubrovčanima. Oni ne znaju da naziv Herc znači Hrvat. Ta ista riječ se kod nas pojavila kao Serce. Očito, Serce se pisalo Cerce. Zar nam ovo ne pokazuje da su Nijemci u predkršćanskoj Europi bili Hrvati?

Toliko se tajni skriva u hrvatskoj antroponimiji i toponimiji, te stranim etnonimima, ali to ne zanima hrvatske vukovce. Kako se bez lingvista povjesničari mogli razumjeti hrvatsku srednjevjekovnu povijest? Poznato je da se Dubrovnik zvao Rausa i Lausa te Ragusa. Prostor današnjeg novog Dubrovnika izvan zidina se zvao Gruja, dakle, Gruž. Čiji je onda bio otok Pala-Gruža? Razumijemo li mi uopće što znači taj naziv? Pala je stara hrvatska riječ koja je označavala nešto poput jarbola, dakle, nešto što se izdiže u zrak iz neke ravnine. Toliko je bogatstvo hrvatskog jezika, a hrvatski vukovci se i danas njega odriču i nameću nam vukovicu po kojoj je srbijanski jezik stariji od hrvatskoga iliti haravače.

Srećko Radović