Logo

Za sve što dolazi iz Srbije, a vezano je uz glazbu, u Zagrebu, ali i drugdje širom Hrvatske, traži se karta više.

Već sada je „veličanstveni“ koncert u zagrebačkoj Areni, za prosinac ove godine, najavila Lepa Brena, čuvena folk pjevačica, koja je stekla slavu s kavanskim pjesmama ala „Sitnije, Cile, sitnije“, a koja najčešće svoje nastupa i danas završava s jadnim pjesmuljcima poput „Živjela Jugoslavija“ ili „Jugoslovenka“ koje, bez obzira na sve, na njezinim koncertima podižu cijelu dvoranu na noge. A kako i ne bi kad pjeva: „Oči su mi more Jadransko/kose su mi klasje Panonsko./Sestra mi je duša Slovenska/ja sam Jugoslovenka.“

Organizatori se hvale da se već sada ulaznice prodaju „k'o lude“, a kako i ne bi kad u hrvatskom glavnom gradu nije nastupala od 2009., a sada će svoju vjernu publiku među ostalim „počastiti“ još jednom novom skladbom u kojoj ponovno veliča bratstvo i jedinstvo – „Zar je važno da l' se peva ili pjeva“.

Nu, zbog čega Brena ili pravim imenom Fahreta Jahić nije tako dugo u Zagrebu održala neki veći koncert? Ona to ovako objašnjava:„Ja sam profesionalac, a nakon koncerta u zagrebačkoj Areni, 2009., više nisam znala s kim bih mogla raditi tako veliki koncert(...)“.

Da nije smiješno, bilo bi žalosno.

Znala je ona jako dobro s kim bi mogla raditi, ali sve te godine nije bila sigurna neće li joj se ponoviti ono što je doživjela uoči tog koncerta u hrvatskom glavnome gradu?

Mnogi se sjećaju da je u povodu tadašnjeg njenog također “veličanstvenog“ nastupa najmanje dvadesetak Udruga proizašlih iz hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata (koje sam predvodio!) pred Arenom organiziralo veliki prosvjedni skup, u kojem smo tražili ne zabranu nastupa, već da se u prvom redu ispriča, da prizna da je u vrijeme Domovinskoga rata bila na „drugoj strani“, da se fotografirala u četničkoj odori, (radi morala agresoru), te da stoga, (kao „velika“ humanitarka), čisti prihod uplati u humanitarne svrhe, a ne da još nakon svega zaradi na onima protiv koje se borila.

Zbog tog našeg protesta koncert je bio relativno slabo posjećen, a oni koji su došli, koji su htjeli slušati pjesme ala „Živjela Jugoslavija“, morali su proći kraj masu zapaljenih svijeća i fotografija nevino ubijenih i nestalih hrvatskih stradalnika.

Bio je to protest na kojem su se branitelji borili da se ne zaboravi tko je bio tko u Domovinskome ratu.

Brena je unatoč svega održala koncert, nije se ogradila od agresije niti pokazala trunak žalosti za nevine žrtve koje su pale.

Sada dolazi s pričom: zar je važno da l' se peva ili pjeva?

Za nju očito to ne predstavlja ništa, njoj je svejedno, kao što joj je vjerojatno bilo i tijekom velikosrpske agresije, što bi se u „prijevodu“ moglo protumačiti i na način – „zar je važno tko su bili „koljači“, najvažnije je bilo da se „peva“!

Draga Fahreta, Hrvati nisu i ne mogu zaboraviti one (pjevače i pevače) koji su mogli, a nikada nisu ni „redak“ otpjevali da se zaustavi srbijansko i ino ludilo, a baš nismo primijetili ni da si se ti svih ovih godina barem malo ispričala za tvoju nesretnu epizodu, kad je i te kako bilo važno ono za što ti misliš da su već svi zaboravili.

Nu, do koncerta u Zagrebu još ima vremena, pa ako se ne ispriča i ako ne odluči barem čisti prihod uplatiti za nevino stradale u Domovinskome ratu, vrijedno će je biti (kao i njezinu vjernu publiku) opet podsjetiti gdje je bila i što je radila u vrijeme kad su drugi ginuli!

Tek toliko – da se ne zaboravi!

Mladen Pavković

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.