Krajem 2018. godine bi se, prema svemu sudeći, trebali održati opći izbori u Bosni i Hercegovini. Iako se neko vrijeme špekuliralo da će se, zbog rastuće političke krize u toj zemlji, ti izbori odgoditi te spojiti s lokalnim izborima 2020. godine, do toga ipak ne će doći, a kao mjesec održavanja je najizgledniji listopad 2018., upravo zbog sve glasnijih Hrvata koji traže izmjenu izbornog zakona, budući je trenutni nepravedan.

Bakir Izetbegović, najmoćniji (bošnjački/muslimanski) političar BiH, sin poznatijeg Alije, tvrdo je na liniji Turske (i Irana) te nastavlja očevim stopama sprovoditi islamizaciju Bosne i Hercegovine, još polovinom prošloga stoljeća zacrtanu politiku arapskih zemalja u okviru t. zv. Pokreta nesvrstanih. Već su se i njegovi pobornici, kao i protivnici, počeli sprdati na Izetbegovićevo vazalsko ponašanje spram, prvenstveno Turske, tvrdeći kako je sjedište stranke SDA ni manje ni više nego u Ankari, što je ujedno i razlog sastanka hrvatske Predsjednice s Erdoganom.

Kao što velika većina Srba svojeg zaštitnika vidi u Rusiji, tako je i s Izetbegovićevim muslimanima glede (neo)osmanski nastrojenog Erdogana. Međutim, Turska ima svojih problema na istoku (Kurdistan i Sirija), a u geopolitičkim se odnosima isključivo zahtijeva kompromis, inače “nastanu” problemi kao što su nedavno “nastali” u Iranu. Predsjednica Republike Hrvatske je u Tursku išla ne samo kao hrvatska državnica, već i kao izaslanik Zapada, prije svega SAD-a.

Isto tako, Hrvati bi svoju političku scenu, odnosno uopće društvo nazvali “duboko podijeljenim”, no često smeću s uma, prije svega zbog nezainteresiranosti, dakle i neupućenosti, da je sličan, ako ne i istovjetan slučaj u drugim zemljama, pa i BiH, odnosno u samoj bošnjačkoj zajednici koju trenutno “predstavlja” Bakir Izetbegović. Nije teško za povjerovati da postoje i muslimani koji su orijentirani prema Zapadu, dakle EU i NATO savezu te da njihova brojnost nije za odbaciti. Glavni predstavnik takvih, prozapadnih muslimana jest Fahrudin Radončić sa svojom strankom SBB (Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine), ujedno i najopasniji rival Bakiru Izetbegoviću.

Bakir se više ne može kandidirati za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, a kako je od neovisnosti BiH muslimanska politička moć u rukama klana, odnosno obitelji Izetbegović, vlast bi, pod čime se misli na mjesto u Predsjedništvu, trebala doslovno ostati u obitelji. Stoga će kandidatkinja SDA biti, vjerovali ili ne, Bakirova supruga Sebija Izetbegović, valjda jer sinova nema. Osim što je to pljuska svim članovima SDA-a, Bakir time pokušava sa sebe skinuti ljagu militantnog islamskog ekstremista, dodvoravajući se zapadu kao što je to napravio Vučić sa svojom predsjednicom vlade Anom Brnabić.

Trenutnu vlast u BiH, od bošnjačkih stranaka, čine SDA i SBB. Potonja se stranka, pod vodstvom Radončića ponaša poput hrvatskog MOST-a u obje HDZ-ove vlade, međutim, Radončić to čini mnogo uspješnije, istovremeno kritizirajući vlast (Izetbegovića) i pragmatično koristeći sve pogodnosti vlasti. Iako se ulazi u predizborno doba, čini se da su vanjske sile već odavno stvorile uporište u BiH te se sada postupno radi na deislamizaciji, odnosno deradikalizaciji, što potvrđuje Predsjedničin posjet Erdoganu, ali i nedavni Erdoganov posjet Srbiji. O Radončiću treba kazati da je i vrlo blizak turskim dervišima, muslimanskoj, grubo bi bilo reći sekti, ali svojevrsnoj inačici zapadnjačkih rotary klubova, koji su u svakom smislu svjetonazorski na zapadu, a nikako na sve militantnijem istoku. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi, ukoliko Sebija Izetbegović postane članica Predsjedništva BiH, izgledala suradnja Radončića i Bakirove supruge.

Politika Bakira Izetbegovića je politika islamizacije Bosne i Hercegovine, što ne odgovara ni Srbima ni Hrvatima, odnosno ni SAD-u, ni Rusiji. Iz toga treba iščitati da Turska sa svojim sultanom ne će ustrajavati na dosadašnjoj potpori takvoj politici u BiH, već da će Izetbegovića i sve nejgove istomišljenike prepustiti političkom smetlištu, a za vođu bošnjačke zajednice postaviti Fahrudina Radončića. Uostalom, bio bi i red da se nakon dva desetljeća Bošnjaci napokon nedvosmisleno okrenu zapadu, napose Hrvatima koji su ih i (o)branili od istočnjačkih agresora.

          

L. C.