Nezamislivo je da se u jednoj demokratskoj europskoj državi primjenjuju načela šerijatskoga prava kojim se drukčijoj nacionalnoj i vjerskoj skupini na prostoru muslimanske prevlasti, kao što je to Hrvatima u Federacija BiH, brani pokretanje i ustrojstvo medija na materinjem jeziku. Riječ je doista o endemskoj primjeni šerijata protiv europskih civilizacijskih vrijednosti, kako bi se ponizio podređeni narod

Pojačavanje sukoba između bošnjačkoga političkog vodstva i Republike Srpske te Srbije zbog stare presude Međunarodnoga suda pravde glede sprskih masovnih zločina počinjenih 1995. u Srebrenici nad muslimanskim stanovništvom ne trese samo temelje Daytonske BiH, nego u pitanje dovodi i međunarodne odnošaje na kojima je uspostavljena tako nefunkcionalan međunarodni entitet.

 Naime, po svom karakteru daytonska BiH nije država nego stanovita vrst međunarodnoga protektorata u kojem su sve donedavno glavnu ulogu igrale Sjedinjene Američke Države.

 Unutarnji odnosi na kojima počiva suverenost svake države nisu nikakvo jamstvo pretvaranju tog protektorata u održivu europsku državu.

 Bosna i Hercegovina je sastavljena od dva entiteta. Polovina teritorija pripala je Republici Srpskoj, odnosno Srbiji, koja je tijekom devedesetih godina izvela agresiju na BiH i okupirala dvije trećine prostora. 

 Drugu polovicu Federaciju BiH, koju su po Daytonskom sporazumu trebali međusobno dijeliti današnji Bošnjaci i Hrvati, muslimanska je strana pretvorila u svoj entitet pa su Hrvati, kao suveren i konstitutivni narod, ali i strana koja se drži međunarodnih ugovora, prisiljeni braniti vlastiti opstanak štiteći međunarodno pravo i vlastitu opstojnost.

 Naime, gotovo je nezamislivo da se u jednoj demokratskoj europskoj državi primjenjuju načela šerijatskoga prava kojim se drukčijoj nacionalnoj i vjerskoj skupini na prostoru muslimanske prevlasti, kao što je to Hrvatima u Federacija BiH, brani pokretanje i ustrojstvo medija na materinjem jeziku. Riječ je doista o endemskoj primjeni šerijata protiv europskih civilizacijskih vrijednosti kako bi se ponizio podređeni narod.

 Još je čudnovatije da na primjenu šerijata nad hrvatskim narodom u BiH nije dosad reagirao ni jedan visoki međunarodni predstavnik, velevlasti koje stoje iza provedbe međunarodnoga sporazuma, a ni potpisnice Daytonskoga sporazuma.

Zato ne iznenađuju rezolucije zastupnika Europskoga parlamenta kojima pozivaju Bosnu i Hercegovinu da ustrojavanjem federalne države svim narodima osigura jednakpravan status.

 Nasuprot tom  demokratskom zastupničkom načelu Europskoga parlamenta, Vijeće Europe pozvalo je sve strane u BiH da iz javnih prostora uklone nacionalna i vjerska obilježja svih svojih naroda.

 Takav komesarski stav niječe pravo na različitost, a u njegovoj se pozadini skriva nedostatak volje i znanja za rješenjem pitanja BiH.

 Upravo takvo stajalište Vijeća Europe podupire Izetbegovićeva nastojanja, kad samovoljnim podizanjem nove optužnice za genocid protiv Srbije potiče raspad Bosne i Hercegovine.

 U trenutku kad, kako smatraju neke europske velevlasti i bošnjačka politika,  Sjedinjene Američke Države nisu više relevantan međunarodni čimbenik, moguće je međusobno  između Srba i Bošnjaka podijeliti BiH.

 Na taj bi se način zadovoljilo ruske apetite, koji su ionako već pozicionirani u Republici Srpskoj, a  s drughe strane formiranjem bošnjačke džamahirije bio bi zadovoljan i turski predsjednik Erdogan, koji smatra da na temelju osmanskoga nasljeđa ima pravo na muslimanski dio BiH.

 Namjeravano srpsko-bošnjačko razilaženje neizbježno će potaknuti i izlazak hrvatskoga naroda iz Fedracije s Bošnjacima, koji su se nakon stoljeća i pol ponovno vratili islamističkim stremljenjima, koje je u svojoj Islamskoj deklaraciji formulirao Alija Izetbegović.

 Njegov sin Bakir i cjelokupna bošnjačka politika snosit će odgovornost za raspad Bosne i Hercegovine, premda su dosad za njezino komadanje optuživali susjede i međunarodne sile.

 Hrvati u BiH postat će tako jedini čuvari prostora NATO saveza kojeg svojim novim pozicioniranje svi više dovodi u pitanje Rusija, ali i Erdoganova Turska.

 

Ivan Svićušić / Hrvatsko slovo