Logo

Prof. dr. sc. don Mirko Šimić ravnatelj je Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije koji posljednjih mjeseci većinu svog vremena provodi na poplavljenim područjima u BiH. Teologiju je završio u Sarajevu, a za svećenika je zaređen 1999.

Nakon službovanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji poslan je u Austriju, gdje je nastavio studirati. Istovremeno je i pastoralno pomagao u župi Feldkirchen kod Klagenfurta i Hrvatskoj katoličkoj misiji u Grazu. Doktorirao je Društveno učenje i socijalnu etiku, a tema njegove doktorske disertacije je bila: Katolička crkva u vrijeme prijelomnice (1991. - 1995.) i njezin doprinos razvoju demokratskog društva u BiH u svjetlu enciklike „Pacem in terris“. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu predaje predmete iz moralne teologije od 2013. godine.

S prof. dr. sc. don Mirkon Šimićem razgovarali smo o situaciji u BiH nakon poplava, djelovanju Caritasa, povratu crkvene imovine oduzete u vrijeme komunizma, položaju hrvatskog naroda u BiH, naznakama promjena politike međunarodne zajednice prema hrvatskom narodu u BiH i mnogim drugim pitanjima.

-Caritas Vrhbosanske nadbiskupije na čijem ste čelu jedan je od stupova opskrbe osoba pogođenim nedavnim poplavama u dolini rijeke Bosne i bosanskoj Posavini. Kakva je situacija sada?

Potrebno je reći da je stanje na poplavljenim područjima bilo iznimno teško i komplicirano. Dok su u dijelovima Središnje i Sjeverne Bosne uz poplave probleme činili i odroni i još uvijek to čine, u Posavini su prije svega rijeke Sava i Bosna, te još neke manje u distriktu Brčko prouzročile poplave koje su zahvatile veliki broj obiteljskih kuća, gospodarskih zgrada, štala, garaža... Mnogim obiteljima je u potpunosti uništen i stočni fond. Tri mjeseca nakon ovih katastrofičnih poplava možemo govoriti o smirivanju stanju u smislu da voda više nije u kućama. Međutim, daleko je to od normalnih uvjeta za život jer najveći dio stradalih kuća još uvijek nije saniran. U tom smislu svu energiju treba usmjeriti ka obnovi kuća kako bi se nadolazeća zima mogla čim lakše prebroditi. Naš Caritas trenutačno sanira 120 kuća na području Kopanica, Jenjića i Vidovica, a također će djelomično pomoći u sanaciji 55 kuća u župi Doboj i Magaj. U planu je kroz godinu dana sanacija 300 najpogođenijih kuća u svim dijelovima naše nadbiskupije.

Stočni fond uništen

-Gdje su posljedice najteže?

Teško su stradala sela oko Maglaja kao i samo mjesto, neka sela u općini Žepče, grad Doboj i dijelovi Usore, a posebice traumatično bilo je posavskoj županiji, u Prudu, Domaljevcu, Oštroj Luci, Tolisi, Vidovicama i Kopanicama te drugim mjestima i selima. Oko Tuzle i u drugim dijelovima središnje Bosne bilo je npr. jako puno odrona. Upravo u ovim mjestima je materijalna šteta i najveća i ovdje će i trebati uložiti najviše energije kada je u pitanju pomoć u saniranju kuća.

- Čega nedostaje?

Vrijeme dopremanja neophodne osnovne pomoći u hrani i higijeni je prošlo, iako će toga konstantno uvijek trebati. Trebalo je već odavno zasukati rukave i obnavljati kuće. Osnovnih živežnih namirnica također u pravilu ne nedostaje. Sigurno je da će trebati cijela gomila građevinskog materijala i svega onoga što uz to ide da se kuće saniraju, a to je zapravo i najskuplji i najzahtjevniji posao. U tom smislu dobro je pozvati sve tvrtke u BiH koje raspolažu materijalom neophodnim za obnovu kuća da se uključe i pomognu. Stočni fond je također uništen, poljoprivredna dobra su tjednima bila pod vodom. Treba misliti i na kućanske aparate i uništeni namještaj. Caritas upravo provodi akciju obnove stočnog fonda gdje će 100 najugroženijih obitelji pomoći s donacijama u svinjama i stočnoj hrani. Također, ovih dana će preko 200 obitelji dobiti zahvaljujući tvrtci „Končar“ iz Zagreba koja nam je izišla u susret, kućanske uređaje kao što su štednjaci, hladnjaci i bojleri.

Poplave psihološki uzdrmale stanovništvo

-Iz nekih izvora dolaze informacije kako se nakon poplava broj tamošnjih Hrvata prepolovio. Je li to točno?

Istina je da su ove poplave psihološki uzdrmale stanovništvo koje se nakon nedavnog rata moralo ponovno suočiti sa stradanjima koje neki procjenjuje jednakima onima u ratu. Ovakva usporedba je istina opasna, međutim, ono što bdije ljudima iznad glava je neizvjesnost koja se iz dana u dan produljuje. Prema mojim saznanjima koje sam dobio od župnika s terena nekoliko obitelji je napustilo obiteljske kuće i odselilo u inozemstvo. Ovo sigurno nije dobra vijest kada je u pitanju hrvatska populacija u BiH stoga je potrebno pozvati sve političke predstavnike da ovaj problem ozbiljno shvate i uhvate se u koštac s ovom situacijom. Preozbiljno je vrijeme da bi se olako i komentiralo ovakve događaje, a kamoli da se nešto ne poduzme u zaštiti Hrvata u poplavljenim područjima.

-Kako ocjenjujete suradnju s državnim i lokalnim vlastima?

Suradnja s njima je u pravilu jednosmjerna ulica, uz neke iznimke i izuzetke, ovisno o kojim se projektima radi. Ukoliko govorimo o suradnji kada su u pitanju poplavljena područja onda se ona svodi na to da eventualno damo na uvid lokalnim zajednicama ono što je Caritas učinio i čini na tim područjima, a što mi zapravo ne moramo učiniti. Npr. švicarski caritas ovdje djeluje apsolutno autonomno, jer je očito da nema povjerenja niti u koga od lokalnih partnera, često čak niti u domaće caritase. Ukoliko govorimo o tome da je država preko Caritasa podupirala neki projekt sanacije ili obnove kuća onda je to čista utopija. Caritas sa svojim međunarodnim znakom je preozbiljna crkvena institucija da bi si dopustio bilo kakav luksuz neodgovornosti i neispunjavanja onoga što dogovori sa svojim prijateljima iz inozemstva. Kamo sreće da je država prepoznala Caritas kao partnera u projektima sanacije i obnove. Caritas ne može niti hoće biti podložnik lokalnim vlastima ili crvenom križu nego koristi prije svega svoje dobro uhodane i sigurne putove pomoći. Zahvaljujući župnicima i njihovim suradnicima, tj. župnom caritasu sigurni smo da ćemo u velikoj većini slučajeva ispravno postupiti i pomoći tamo gdje doista trebamo.

Država se mogla i trebala odreći PDV-a na donacije

-Kardinal Puljić istaknuo je ovih dana da državne vlasti “nepravedno i neracionalno” inzistiraju da Caritas, neprofitna crkvena humanitarna institucija, plaća PDV na humanitarnu pomoć namijenjenu ljudima u nevolji. Možete li to pojasniti?

Što se tiče poreza na dodanu vrijednost Caritas kao neprofitna organizacija nije oslobođen plaćanja te vrste poreza. Ono gdje postoji tzv. porezna olakšica jest uvoz humanitarne robe koja je zadnjih mjeseci ušla u našu zemlju. Preko Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije uvezeno je preko milijun tona najrazličitije humanitarne robe. Za svaki transport potrebno je ipak izmiriti špediterske usluge. Kardinal je ovdje vjerojatno upozorio na problem poreza kada je u pitanju sanacija kuća za koju smo dobili sredstva od međunarodnog caritasa. U tom smislu potrebno je reći da ukoliko npr. dobijemo od stranih donatora 10.000 KM za obnovu pojedine kuće, ne smijemo zaboraviti da ćemo 17 posto ostaviti državi, tako da to više neće biti predviđeni iznos za obnovu nego manji za PDV. Tog dijela se država mogla i trebala odreći kako bi se moglo pristupiti obnovi većeg dijela kuća.

-Hoće li se zbog poplava broj Hrvata u BiH dodatno smanjiti?

Broj Hrvata u BiH se uvijek smanjuje kada je nestabilna država. Poplave će sigurno biti djelomično razlogom da određene hrvatske obitelji odluče otići iz ove nesređene zemlje. Na ovaj problem su upozorili i župnici iz Posavine kratko nakon što su poplave zahvatile njihove župe. Katolička crkva je znala odgovoriti u svim povijesnim izazovima pa će tako znati i u ovom. Uvijek je bila na strani čovjeka i upozoravala na nepravdu. Međutim, netko drugi je ovdje dužan kroz institucionale oblike stati u zaštitu hrvatskog čovjeka u BiH. Neka to učine izabrani politički predstavnici naroda.

Povrat imovine Katoličkoj crkvi u BiH ne ide putem europskih civilizacijskih normi

-Sudeći prema pisanju medija kardinal Vinko Puljić upozorio je u razgovoru s novoimenovanim voditeljem misije OESS-a u BiH Jonathanom Mooreom i na probleme sa povratom crkvene imovine oduzete u vrijeme komunizma. Kakva je situacija po tom pitanju?

Ovo je vrlo delikatan problem i čini se da u dogledno vrijeme i neće doći do rješenja koja bi ispravila nepravdu koja je nanesena Katoličkoj crkvi i drugim hrvatskim institucijama i ustanovama. Gorući problem je i dalje sjemenište i gimnazija u Travniku gdje je donesena odluka suda o povratu imovine Katoličkoj crkvi, ali je sve zapelo jer politika treba odraditi posao. Toliko o zakonodavstvu u BiH.

>>Fra Miljenko Šteko: U ime kojeg naroda je oteta franjevačka imovina?

Sjetimo se problema koje je sam nadbiskup imao u zgradi Ordinarijata kada su mu prijetili da će ga izbaciti kako bi uselili nasljednike obitelji koju je UDBA bila instalirala tik do nadbiskupovih prostorija kako bi ga se lakše moglo prisluškivati. Uz župu Stup se nalazi mnoštvo baraka na oduzetom crkvenom zemljištu i tomu se ne nazire početak rješnja. Očito je dakle da povrat imovine Katoličkoj crkvi ne ide europskim civilizacijskim normama, nego ovisi o pojedinim lokalnim moćnicima.

-Sarajevski mediji ističu kako su tamošnje vlasti već izvršile povrat najvećeg djela imovine koju su komunisti oduzeli HKD Napredak. Kako to komentirate?

Kada su u pitanju sarajevski mediji onda treba pojasniti i reći da se u potpunosti radi o bošnjačkim medijima. Kao takvi oni su u funkciji određenih bošnjačkih politika, ovisno tko su vlasnici tih tiskovina ili koji su ljudi postavljeni na njihova mjesta. Neki pokušavaju čak i biti „građanski“ dok se ne pojave problemi vezani uz druge narode. Ovo gore pitanje bi svakako trebalo postaviti upravi HKD Napredak.

>>SDP-ov sarajevski gradonačelnik podržao zahtjev za povratom imovine HKD Napredak

Ono što je meni poznato jest da je zgrada u kojoj je smještena muzička akademija u samom središtu grada Sarajeva još uvijek izvan dosega HKD Napredak. Također, u zadnje vrijeme je aktualiziran problem oko studentskog konvikta „Kralj Tomislav“ u dijelu grada koji se zove Višnjik. Je li ovo što HKD Napredak traži u povrat malo ili puno bošnjačkim medijima prosudite sami.

>>Hercegovačka franjevačka provincija pokrenula postupak povrata imovine oduzete u vrijeme komunizma

U svakom slučaju, pravdati se da je skoro sve vraćeno, a ne biti korektan i ne reći da se sve oteto i opljačkano mora vratiti, najbolje govori o samim sarajevskim medijima koji bi trebali prednjačiti u izgradnji boljeg, pravednijeg, moralnijeg i čestitijeg društva u Bosni i Hercegovini.

-U javnosti se često stječe dojam da ste angažirani i na polju kulture. Spremate li što novo?

Zadaća ravnatelja Caritasa je prije svega brinuti o tzv. socijalnim projektima u ovoj važnoj instituciji Katoličke crkve u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Naravno da ćemo onda kada osjetimo da je to potrebno, učiniti nešto i na kulturnom polju za Hrvate koji ovdje žive, rade, rađaju se i žele svjedočiti svoj hrvatski identitet. U tom smislu se trebaju čuti i drugi kritični i autentični glasovi koje određeni dio ovdašnje javnosti ne želi prihvatiti jer smatraju da samo oni polažu ekskluzivno pravo na istinu. Iz tih razloga smatramo da kao pripadnici hrvatskog naroda trebamo raditi i na svojoj kulturi, tradiciji, pismu, jeziku i svemu onomu što je kralježnica jednog naroda.

>>Javna tribina o položaju Hrvata u Sarajevu: 'Moramo bez ustezanja iznositi svoje stavove'

Katolički svećenici-intelektualci su u tome uvijek prednjačili i nisu se osvrtali na protivnike istine. Organizirali smo različite društveno-političke tribine, predstavljanja knjiga, okrugle stolove, sve kako bismo naše ljude potaknuli na potrebu kritičnijeg odnosa prema samima sebi, ali i drugima. Hoće li plodova biti vidjet ćemo. Mi nećemo odustati od traženja istine i prava za narod u kojemu smo rođeni i kojemu pripadamo.

Želio bih vjerodostojne hrvatske političare koji imaju viziju

-Jesu li Hrvati u BiH uistinu građani drugog reda, kako se to posljednjih godina otvoreno govori?

Na ovo pitanje odgovor treba dati svaki Hrvat u BiH. Prema političkoj situaciji koju kreira političko Sarajevo proizlazi da nas u ovoj zemlji i nema ili nas ne treba ni biti. Nažalost, ovdje je problem prouzročen i tzv. platformom koja je većinu Hrvata isfrustrirala ili ih je u najmanju ruku učinila ravnodušnim za vlastiti status u zemlji u kojoj žive jer te iste Hrvate predstavljaju ljudi koji su dobili glasova koliko može dati jedno veće selo. Istina, nemamo jasnoće niti kod hrvatskih političkih predstavnika koji nas žele zastupati. U kampanji govore jedno, dođu li na vlast zabore što su rekli. Sve to utječe na stvaranje dojma da Hrvati prave problem u ovoj zemlji jer su stalno nečim nezadovoljni.

>>Don Mirko Šimić: Delikatno je pitanje tko su uopće politički predstavnici Hrvata u Sarajevu

Želio bih vjerodostojne hrvatske političare koji imaju viziju i volju stati u zaštitu naroda kojemu pripadaju. Od drugih naroda, barem će to tako biti u dogledno vrijeme, isprazno je očekivati da će se baviti našim problemima. Vidljivo je to i zadnjih mjeseci gdje se prije svega tzv. bošnjačka građanska opcija uznemirila kada je američka diplomacija ali i Europska unija shvatila da su dosad vodili pogrešnu politiku u ovoj getoiziranoj zemlji. Predizborna je kampanja također u tijeku pa se čuje i huškačko-ratna i prijeteća terminologija pojedinih bošnjačkih kandidata za predsjedništvo. Čini mi se da oni koji izvana upravljaju ovom zemljom pomalo mijenjaju svoj pogrešni unitaristički smjer i lagano otvaraju vrata ka kvalitetnijim rješenjima problema u ovoj zemlji. Jesu li oni iskreni ili se samo igraju s nama preostaje vidjeti.

-Činjenica je da većina Hrvata iz BiH posjeduje hrvatsku putovnicu, što ih automatizmom čini i državljanima EU-a.  Istodobno, u javnosti su učestale ocjene o diskriminaciji Hrvata u BiH. Kako uopće tumačiti činjenicu prema kojoj država koja bar deklarativno želi postati punopravna član EU-a otvoreno diskriminira državljane te iste EU?

Ovdje se mora izvršiti pritisak na državu da konačno krene s provedbom europskih reformi i to je određeni ključ rješnja za veliki dio problema. Smatram da hrvatski političari koji BiH ucjenjuju blokadom ulaska u EU štete prije svega Hrvatima, tj. svojim državljanima koji žive u ovoj zemlji. Želim vidjeti hrvatske i strane političare, dakle one iz EU-a koji će konstantno olakšavati, a ne otežavati život svojih europskih državljana. To će moći činiti ukoliko se odreknu licemjernog tumačenja politike, tj. ono što imaju u Europskoj uniji trebaju tražiti i zahtijevati i ovdje. Naravno da bi se to postiglo potrebno je ispoštovati sve ono što su određeni visoki predstavnici pogazili i upropastili vladajući ovdje kao kakvi monarsi koji su pokušavali praviti tzv. „građansku državu i otvoreno društvo“, a da su pritom gazili po pravima jednog naroda koji im očito nije bio simpatičan. Na tom tragu možemo govoriti da nas država u kojoj živimo diskriminira i da se u tom pravcu stvari moraju mijenjati. Prije svega europska diplomacija zajedno s američkom mora shvatiti da Hrvati koji žive u ovoj zemlji obogaćuju ovu zemlju. Međutim, pade mi na pamet da je i sam kardinal Puljić jednom zgodom rekao da mu je neki strani diplomat zaprijetio da nam je se ili asimilirati ili iseliti. Očito je da žele od nas napraviti radikale. Ukoliko budu vodili takvu politiku sigurno će to i učiniti, a to neće biti dobar put za zemlju u kojoj živimo. Europski put za ovu zemlju je nužan, čim prije je potrebno krenuti u ključne reforme poštujući upravo ljude koji žive u ovoj zemlji.

 

Damir Šimić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.