Martin Selmayr, dosadašnji glavni tajnik Europske komisije lobirao je za Andreja Plenkovića kao šefa Europskog vijeća, no brojni dužnosnici mu ne opraštaju imenovanje Jeana-Claudea Junckera, a pogotovo sebe

Odmah nakon izbora novih čelnika vodećih institucija EU, ugledni politički magazin Politico, krenuo je secirati dobitnike i gubitnike glavnih pozicija u EU. Nakon desetak pasusa, osvanulo je i ime premijera Andreja Plenkovića i to u uskoj vezi s glavnim tajnikom Europske komisijom. To i nije bila neka vijest, s obzirom na to da se već znalo da je Plenković pokušao doći do fotelje predsjednika Europskog vijeća.

Podsjetimo, Financial Times je još 28. lipnja pisao o tome kako je Europska pučka stranka, osim Parlamenta, dobila poziciju predsjednika Europskog vijeća, a da su glavni favoriti Andrej Plenković i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis.

No, sada se zna tko je lobirao za Plenkovića, a naslućuju se i razlozi zašto u tome nije uspio. Politico se osvrnuo na neke ranije manevre Martina Selmayra prilikom odlučivanja o vodećim ljudima u EU. Čini se kako je upravo njegov raniji uspjeh koštao premijera neuspjeha.

“Komisijin moćni generalni tajnik obično na kraju izbori što želi i moglo bi se dogoditi da završi na vrhu WTO-a ili kao trn i brexitovskoj Britaniji na mjestu ambasadora EU-a u Londonu. Ali, zasad je on gubitnik. Nije uspio izboriti se za mjesto predsjednika EK za svog prijatelja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića. Drugi Nijemac na čelu Komisije uz Ursulu von der Leyen, prekršio bi nepisana pravila EU-a. Štoviše, najsigurniji način da von der Leyen osvoji potporu u Europskom parlamentu bio bi ponuditi Selmayrovu glavu na tanjuru, što su članovi EP-a željeli godinama”, seciraju analitičari Politica.

Motiva za takav potez je unutar briselski krugova mnogo. Naime, po njegovoj preporuci je kao šef Europske komisije prije pet godina postavljen Jean-Claude Juncker. Vještim manevrima uspio je ishoditi ovu odluku pored Angele Merkel i drugih visokih dužnosnika koji su bili protiv. No, bio je još snalažljiviji, jer je, dok su se svi bavili Junckerom, lobiranjem uspio sebe postaviti na mjesto glavnog tajnika Komisije, što su mu kasnije mnogi zamjerili.

Martin Selmayr je bio šef ureda Viviane Reding, povjerenice za pravosuđe u vrijeme kada je Hrvatska prolazila proces ispunjavanja uvjeta za ulazak u EU. Najveći problemi su se javljali upravo na pravosuđu, pa nije čudo što je između Selmayra i Plenkovića uspostavljena dobra suradnja. Uz to, Plenković je imao dobru priliku za zbližavanjem kroz vanjskopolitički odbor, gdje je figurirao njemačkom zastupniku Elmaru Broku, s kojim je Selmayr u odličnim odnosima.

Čitava situacija je zapravo “dvosjekli mač” za Plenkovića, jer iza sebe ima moćnog dužnosnika s kojim je često surađivao, no vjerojatno će “platiti ceh” zbog vlastitog probitka. Pitanje je hoće li u svojoj izvjesnoj propasti za sobom povući i Plenkovića, koji iz godine u godinu stvara sve bolju reputaciju u europskim krugovima. Naime, Selmayru je stalo do toga da ima s kime raditi unutar europskih krugova te tako zadržati kakvu-takvu moć utjecaja. No, probleme bi mu mogla stvarati vjerojatno buduća predsjednica Komisije Ursula von der Leyen.

S obzirom da je von der Leyen formalno još nije na čelu Europske komisije, jer je tek treba potvrditi Parlament, male nade tinjaju u Selmayru i Plenkoviću da bi se mogla dogoditi i rošada na drugim pozicijama. Iako pitanje je kolike su šanse da von der Leyen ne bude izabrana, jer zapravo Angela Merkel nema ništa protiv nje. Čak štoviše, ova je bila ministrica u njemačkoj Vladi 14 godina i to u tri resora. Ali, Njemačka je podijeljena, jer je oporbeni SPD, član Europskih socijalista u Parlamentu smatra najslabijom ministricom, a računali su i na prolazak svog “spitzenkandidata” Fransa Timmermansa.

Nju je zapravo na poziciju u Komisiji dovelo protivljenje članica Višegradske skupine i Viktora Orbana imenovanju Manfreda Webera. Takav “neobičan” rasplet, čini se, rezultat je kompromisa u kojima je Selmayr ovoga puta imao “najslabije karte”, analizira Politico.

 

M.M.