Kineski tehnološki div Huawei je uspio na europskom tržištu, dok mu je prodor na američko tržište zabranjen. Naime, Amerikanci su im zabranili suradnju s vladinim agencijama jer postoji bojazan da se kineska telekomunikacijska tehnologija može koristiti za potrebe špijunaže.

U Europi, Huawei je jedan najvećih mrežnih okosnica zemalja kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka ili Španjolska, a trebao bi postati i koncesionar Europske komisije za takozvanu 5G bežičnu tehnologiju koja omogućuje bržu i učinkovitiju mrežu, odnosno prijenos podataka.

Sigurnosne službe diljem Europe upozoravaju vladine dužnosnike i političare na potencijalnu opasnost, jer, pojednostavljeno, ako je pružatelj usluge podatkovnog prometa, dakle mrežna i komunikacijska infrastruktura, strano poduzeće, ali ne bilo koje, već ono iza kojeg stoji kineska država, svi podatci koji kolaju tom infrastrukturom su na raspolaganju poduzeću Huawei (i ZTE-u), odnosno kineskoj državi.

Šefovi američke CIA-e, FBI-a, NSA-a i DIA-e su upozorili američki Senat i američke građane da ne kupuju Huawei mobilne uređaje zbog potencijalne sigurnosne ugroze. Isto tako, kineski proizvođač ZTE je kažnjen s skoro milijardu američkih dolara jer je američke komponente ugrađivao u svoje proizvode te ih nezakonito raspačavao u Islamsku Republiku Iran i Sjevernu Koreju, koje su pod sankcijama.

Na prvu, te se igre “velikih igrača” ne tiču Hrvatske u tolikoj mjeri, budući nismo velika zemlja/sila, no tiču se našeg najvažnijeg i prvog susjeda gdje obitava znatan dio hrvatskoga naroda – Bosne i Hercegovine. Naime, BiH još nije uvela 4G mrežu iako su za uvođenje iste ostvarene sve pretpostavke, osim onih zakonskih. Za to nadležna državna agencija, RAK (Regulatorna agencija za komunikacije) trenutno radi na izradi prijedloga odluke kojom će se utvrditi kad i pod kojim uvjetima će biti izdavane LTE (Long Term Evolution - sustav pokretnih komunikacija novijeg naraštaja) dozvole postojećim licenciranim mobilnim operaterima.

BH Telekom, najveći operator, u potpunosti prelazi na opremu dva kineska proizvođača - ZTE (mobilni internet) i Huawei (radio pristupna mreža - bazne stanice za mobilni internet) i efektivno sve građane izlaže potpunoj kontroli kineske države, gdje će potencijalno svi razgovori i internet komunikacija biti pod kontrolom kineske države. Zbog čega kineska država ulaže u BiH kroz svoje proizvođače telekomunikacijske opreme? Postoji li sprega da se Kinezima da se omogući „Blitzkrieg“ za kineske kompanije? Oba kineska proizvođača su na praga dobivanja poslova koji nemaju nikakve ekonomske isplativosti za njih u idućih 10 godina te su red veličine nižih cijena. Svjesno ulaze u gubitke koji se mjere u desecima milijuna eura kako bi dobili spomenute poslove te nemaju nikakvu mogućnost zarade u skoro (i daljoj) budućnosti.

Naveli smo kako se Amerikanci odnose spram Kineza. Također, znano je da ZTE radi s Iranom i Sjevernom Korejom. Naglasimo još jednom, oba su kineska proizvođača financijski i strateški oslonjena na kinesku državu, dakle, radi se o kineskom državnom (nacionalnom) interesu. Sigurnosne službe raznih zemalja EU upozoravaju na sigurnosne ugroze.

Podsjetimo da NR Kina već dulje planira prodor u Europu. Prije svega, preuzeli su luku Pirej (Grčka) te od nje učinili jednu od najvećih luka na Sredozemlju s skoro 19 milijuna putnika u 2014. godine te 3,5 milijuna kontejnera (2014.) - tri puta više od Trsta, Kopra i Rijeke zajedno! Nadalje, Kinezi su odabrani u prvom krugu natječaja za gradnju Pelješkog mosta. Na odluku su se žalili austrijski Strabag, talijanski Astaldi i turski CT Ictas. Kako bi se razumjelo o čemu se radi, evo primjera cijena: Strabagova ponuda za iskop pilota mosta iznosi 33,69 milijuna eura, a kineska ponuda tek 1,93 milijuna eura. Unutrašnjost pilota Strabag bi pak naplatio 60,5, a Kinezi 13,2 milijuna eura. Takvu cjenovnu razliku nije moguće postići bez financijske injekcije kineske države, na stranu s kvalitetom proizvoda i cijenom rada.

Geopolitički i geostrateški gledano, Kina je nesporno „veliki igrač“, međutim njezini su interesi vrlo zamršeni i teško ih je prepoznati. Ovisno o kojem se dijelu svijeta radi, Kinezi usko surađuju sa svim suparničkim silama. Međutim, njihova potpora Sj. Koreji i Iranu, često šurovanje s Rusima, a odnedavno prodor na europsko tržište ih svrstava nasuprot atlantskom savezu, jedinom jamcu boljeg položaja Hrvata u BiH. Isto tako, Kina se ozbiljno priprema za gospodarski ulazak u Srbiju, a već je 2013. godine srbijanski predsjednik Nikolić izjavio da „Srbija može biti kineski otok u europskom oceanu“. Ne treba zaboraviti zatopljenje tradicionalno vrlo zategnutih kinesko-turskih odnosa.

Kineski se prodor u BiH tako može promatrati kao još jedan u nizu geopolitičkih iskoraka u jugoistočnu Europu, geostrateško žarište svijeta u posljednjih stotinu godina i više. Povijest nas uči da je Kineze, gdje se ukopaju, teško ili nemoguće izgurati van. Svima bi dobro došao kineski novac i ulaganja, no treba imati na umu da ništa nije besplatno, a napose nije onakvim kakvim se prikazuje.

          

L. C.