Broj migranata na grčko-makedonskoj granici iz sata u sat rapidno raste i postaje ne samo humanitarno nego i pravo sigurnosno pitanje, prije svega za Grčku, a onda i za Makedoniju.

Sada svi analitičari i znalci političkih (ne)priika mogu docirati Grčkoj da od samog početka nije čuvala svoju schengensku granicu i nije se ponašala u skladu s normativnim aktima EU – ali to bi bilo dvolično i nepošteno. Grčka je povjerovala da će se suspenzijom schengeskih pravila dodvoriti EU, prije svega Njemačkoj i ušićariti financijsku potporu za svoju bankrotiranu zemlju. Bilo je tu svega, pa i grčkih ucjena, i nije se teško prisjetiti prijetnje mladog grčkog premijera da će Grčka širom otvoriti granice i propustuti kroz Grčku sve migrante. Tek tako jer joj se hoće i može! Ne smije se zaboraviti Tsiprasov put u Rusiju u travnju prošle godine, jer vremenski se ta dva događaja podudaraju: tzv. balkanska ruta i posjet Vladimiru Putinu. Jer u Moskvi nije se razgovaralo samo o „Turskom toku“ i energetskoj osovini Moskva – Atena – Nikozija – Kairo, upravo od tih dana započinje sustavna destabilizacija EU, otvaranjem „balkanske rute“ za migrante.

Da su znali što će se dogoditi, a bilo je posve preciznih upozorenja i mnogi su i na ovom portalu točno predvidjeli hodogram migrantske krize, vjerujem da bi mnogi europski političari i njihove stranke drugačije odlučili. Poput Viktora Orbana, na primjer. Mađarska državotvornost, za hrvatske medije nacionalizam i fašizam, prva je shvatila o čemu je zapravo riječ i ogradom se zaštitila od „njemačkih migranata“. Slovačka, Čaška i Poljska nisu se trebali zaštiti fizičkom ogradom, ali su to učinile pravnom regulativom i čvrstim stavom svojih vlada. Zbunjena i nesposobna Milanovićeva srpsko-hrvatska vlade nije imala nikakvu proeuropsku vanjsku politiku, ništa osim želje da Hrvatsku što prije vrati u bratski zagrljaj tzv. regijona i prema migrantima se odnosila jednako kao i Srbija. Kud Srbi tuda i mi.

Birokrati Europske Unije samo su zabijali glave u pijesak i nisu htjeli ništa vidjeti i ništa znati. Sada je EU krcata migranata. I nije riječ o radnoj snazi i kvalificiranim osobama osposobljenim za rad u EU, nego o paralelnim (getoiziranim) svijetovima i neutvrđenom broju pritajenih terorista. EU je politikom otvorena zagrljaja pozvala milijune i sada ne zna što s njima. Kancelarka Angela Merkel i švedska vlada zloupotrijebili su naivnost i lijenost zemalja na tzv. balkanskoj ruti i ugrozili opstojnost EU. Licemjerje je odnijelo pobjedu nad razboritošću i dokaz tome je migrantski kaos na grčko-makedonskoj granici i veliku sukobi u migrantskim kampovima diljem Njemačke i Švedske o kojima nitko ne uzvještava nego se takve informacije sustavno zamračuju. Pospani briselski birokrati neprestano vijećaju i njihove odluke posve su nemoćne, jalove i neučinkovite, čak i sada kad je situacija više nego jasna, kad su Grčku i Makedoniju doveli u neposrednu sigurnosnu ugrozu.

Migranti u Turskoj više nisu u ratnoj ugrozi i namaju pravo na azil u EU. Njihov put u EU nije nužan i nije motiviran neposrednom ugrozom. Ovo je Turski novi pohod na Beč, ne janjičarstvom već migrantima, samo sada Turska ide dublje, u Berlin, računajući da je s Njemačkom zaostalo ponešto od ratnog savezništva u I. i II. svjetskom ratu. Samo to onda nije Adenaurova Njemačka, denacificirana i oslobođena zloduha nacističke prošlosti, to je onda samodostatna i ohola sila koja neovisno u euroatlaskim integracijama koketira s Turskom i Rusijom?

Danas je situacija ipak drugačija nego prije godinu dana kad se grčki premijer Tsipras spremao na put za Moskvu. Karte su na stolu i prošla su 12 mjeseci iskustva u migrantskoj krizi. Svaka članica EU koja želi primiti migrante s grčko-makedonske granice neka o vlastitom trošku i riziku organizira izravan zrakoplovni prijevoz. Postoje zrakoplovi i vlakovi, a pješačke rute kroz druge zemlje stvar su nesretne prošlosti. Isto je s kvotama migranata, tko želi migrante neka ih primi, ali samo u svoju zemlju, a ne u schengensku EU.

Grčka i njen premijer namjerno nisu čuvali svoju državnu granicu i poticali krijumčarenje ljudima. Makedonija sada namjerno čuva svoju državnu granicu, i tu nema ljutnje. Tsipras i Angela Merkel svojim su postupcima suspendirali pravne norme na državnim granicama, računali su na pristojnost, lažljivu suosjećajnost i solidarnost ostalih članica EU, Makedonije i Srbije. Svi su mislili da Angela Merkel zna što radi, jer tu je moćno njemačko gospodarstvo i trajalo je dok je trajalo. Tu neoprostivu lakomislenost platit će cijela EU.

Makedonija i da hoće, sada ne smije otvoriti svoju granicu i izložiti se migrantskom stampedu. Ta je država neposredno ugrožena njemačkom migrantskom politkom i lažima briselskih birokrata. Na Grčkoj je isto da čuva svoje granice sukladno EU pravilima i potpisanim ugovorima, nitko umjesto nje, a pomoći će sve članice EU.

Migranti nisu visoka politika nego lakmus papir europskog zajedništva i ravnopravnosti članica. Svojom lažljivom velikodušnošću EU je nasjela njemačkom imidžu europskog lidera i turskim ucjenama. Ali i to ima svoj kraj, upravo na grčko-turskoj granici koja mora biti uspostavljena ili na grčko-makedonskoj koja će se braniti, ukoliko bude potrebno, i novim europskim ratom.

 

L. C.