Ako te napadne Vedrana Rudan, vjerojatno si desničar, a manje vjerojatno HDZ-ovac. Ivana Kekin definitivno nije niti jedno niti drugo. A ipak ju je Vedrana Rudan napala. Kad, kako i zašto?

'Britki jezik' s Kvarnera spočitnuo je supruzi Mile Kekina njezino jadanje na teško i siromašno djetinjstvo, dok u isto vrijeme prima oko 3 tisuće eura plaće.

Što saborske zastupnice, što članice nekih saborskih Odbora, a bome i predsjednice jednog Odbora, onoga za zdravstvo, naročito popularnog ovih dana.

Nadalje, malo je licemjerno (a možda i puno), jadikovati nad svojom sudbom kletom, dok ti oboje djece pohađa privatne škole.

A u maloj i siromašnoj Hrvatskoj zna se što to znači.

Tamo idu djeca bogatijih roditelja, pače dobrostojećih, javnih osoba, diplomata, ili jednostavno snobova.

Nek se Kekini sami nađu i pronađu u ovom opisu.

I uostalom, što  to znači odrastati u siromaštvu!?

Je li to preduvjet za poštenje u kasnijem životu?

Je li to preduvjet za izvrsnost? Bilo koje vrste.

Je li to želja za bogaćenjem, upravo zbog teškog i siromašnog djetinjstva i odrastanja?

Činjenica jest da novac nje najvažniji u životu.

Ali da olakšava neke stvari, to je istina.

Pa tako i predsjedničku kampanju.

Koja je jaaako skupa!

Jednostavno je dirljivo ovih dana slušati (potencijalnu) predsjedničku kandidatkinju Ivanu Kekin.

Iza koje stoje inicijativa Možemo!, Nova ljevica, Prava ljevica, Zelena ljevica, nevladine udruge, udruženja građana i slično...

Dakle, Ivana kaže da se njezina kampanja financira iz osobnih sredstava te donacija građana.

Nema, kaže, nikakvih 'crnih fondova', kompanija, tvrtki, veeeelikih donatora i slilčnih trica i kučina...

Što je pohvalno.

No, je li istinito?

Optimisti, da ne kažemo idealist, rekli bi: 'Sve će se saznati objavom podataka o financiranju kampanje'!

How yes no!?

Rekli bi Amerikanci.

Kako da ne!?

Naime, poznato je da iza političkih faktora krajnje, 'zelene' ljevice stoje međunarodni donatori, mecene.

Koji kroz razne nevladine udruge financiraju i političko djelovanje srodnih stranaka ili pokreta u pojedinim državama.

Uostalom, razvidno je i iz financijskih izvješća kako i grad Zagreb enormne iznose donira upravo tim i takvim udrugama, koje su povezane s prvacima inicijative Možemo!

Pa onda i priča o siromašnoj kandidatkinji poprima drukčije obrise.

Iako je sve to na hrvatskim predsjedničkim izborima samo folklor i izuzetak, mora im se priznati da imaju upornost mazge, a čini se i novca.

Na mala vrata ušli su u politiku, kroz sijaset malih udruga i pokreta, preuzeli Zagreb, jačaju u Saboru, imaju europarlamentarca, a sad i izazivačicu predsjednika Zorana Zoke Milanovića.

Koji je još uvijek blag prema drugarici Kekin, djevojački Novosel.

Jer ga nije napadala, dapače ni spominjala.

Sve do prije neki dan.

Kad je i ona, kao i Marija Selak Raspudić shvatila da bi, osim po Draganu Primorcu, bilo zgodno povremeno zamahnuti i prema postojećem Predsjedniku.

E sad... Zoka vjerojatno čeka pravi trenutak i pravi izazov kako bi joj odgovorio.

Onako muški!

Jer ovo do sada djeluje više kao muha koja napada slona.

Znači, neprimjetno.

A kad se već i upustila u igru s 'velikim dečkima', morala bi malo poraditi i na temama, koje se svakodnevno pojavljuju u političkom životu.

Naime, prosječnog birača zanimaju i politički stavovi kandidata, kampanje, prijedlozi rješenja, a ne samo briga o djeci, omiljeno jelo i glazbeni ukus, o čemu nije potrebno ni raspravljati.

Da je tome tako, ne bi mala Kekinica na pitanje o proširenju Europske unije, s papira pročitala 'svoj stav' kako će se čvrsto zalagati za članstvo svih zemalja 'Zapadnog Balkana' u Europskoj uniji.

Ej, s papira!?

Ajmo malo ozbiljnosti!

Pa i među ekstremnom ljevicom ima obrazovanih ljudi.

Neće se predsjednički izbori dobiti sami od sebe.

Ako ne ovi, onda za stotinjak godina.

Nije sve tako crno.

Ups, pogreška, pravi citat glasi: 'Nije sve tako sivo'!

(Album 'Knjiga žalbe', autor Mile Kekin, izvođač 'Hladno pivo'.)

 

J.G.

Share
0