U petak, 15. listopada 2021., na širokobriješkom groblju Bili Brig, na posljednji počinak ispraćen je Gojko Bošnjak, jedan od najpoznatijih hrvatskih političkih emigranata u Njemačkoj, koji je nakon kraće bolesti u 88. godini života preminuo 7. listopada 2021.

U ime prijatelja iz emigracije od Gojka Bošnjaka oprostio se don Ante Kutleša, glasnogovornik Počasnog bleiburškog voda:

„Poštovanoj rodbini pokojnog Gojka Bošnjaka, posebice njegovoj supruzi Ivi i kćeri Ani, kao i svim njegovim prijateljima i znancima, izražavam najiskreniju sućut u ime prijatelja i suradnika iz emigracije i udruge Počasni bleiburški vod.

Gojko je rođen je 4. veljače 1934. u Širokom Brijegu. Emigrirao je 1961. godine i odmah se uključio u rad hrvatske političke emigracije u Njemačkoj. Udba je otpočetka nastojala pratiti njegove aktivnosti, tako da je već sredinom šezdesetih godina registrirala njegove kontakte s vodećim hrvatskim emigrantima ne samo u Njemačkoj nego i diljem Europe.

Pored toga, Udbini agenti dojavili su svojim nalogodavcima u Mostaru i Beogradu da je Gojko postao član dviju emigrantskih organizacija, jedne javne – Hrvatskog narodnog otpora i druge tajne – Hrvatskog revolucionarno bratstva.

Poseban interes Udbe za Gojka nastao je nakon upada Skupine Feniks '72 u lipnju 1972. u Jugoslaviju. Udba ga je osumnjičila da je feniksovcima pružao utočište i omogućio im pripreme u prostorijama kuglane koja se nalazila u podrumu njegove gostionice u Karlsruheu.

Dana 27. srpnja 1972. eksplodirala je podmetnuta bomba u njegovoj gostionici. Načinjena je velika materijalna šteta, ali ljudskih žrtava na sreću nije bilo. Danas znamo da su bombu po nalogu Beograda postavili suradnici slovenske Udbe.

Drugi atentat zbio se već 28. prosinca 1973. kad se je dolazio na parkiralište ispred restorana. Tu ga je dočekao ubojica s prigušivačem na pištolju. No zahvaljujući nespretnosti atentatora koji je ranio sam sebe, Gojko ga je uspio preduhitriti i savladati.

Uskoro je stigla njemačka policija i uhitila stanovitog Vladu Mišića kojega je Pokrajinski sud u Karlsruheu osudio 11. svibnja 1974. na deset godina zatvora.

Gojka ni to nije zastrašilo pa je on nastavio potpomagati sve akcije među hrvatskim emigrantima u Njemačkoj kojima je cilj bio rušenje Jugoslavije i stvaranje neovisne i demokratske hrvatske države. Udba je, kako svjedoče arhivi iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, prikupila o njemu nekoliko stotina stranica raznih izvješća.

Kad je napokon nastupio dan ostvarenja njegovih snova, Gojko je početkom 1990-ih godina intenzivno sudjelovao u nabavi humanitarne i druge pomoći za obranu domovine od velikosrpske agresije.

Cijelo to vrijeme pa sve do prije nekoliko godina dok ga je zdravlje služilo, Gojko Bošnjak je redovno dolazio na komemoraciju žrtvama Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda na Bleiburškom polju te je pomagao rad Počasnog bleiburškog voda.

Posljednji put smo se sreli svega dvadesetak dana prije njegove smrti. Gojko je tom zgodom najviše govorio o želji da pomogne postavljanje križeva za sve njegove Bošnjake i drugu rodbinu koji su izgubili živote tijekom Drugog svjetskog rata i u poraću na Groblju mira na Bilama.

Dragi prijatelju i suborče Gojko, neka ti je laka hrvatska, hercegovačka i širokobrijška gruda.

Počivao u miru Gospodnjem!“

Bože Vukušić / Facebook