Logo

Ključni problem Hrvatske svakako je iseljavanje mladih, a pretežno obrazovanih, iako nitko ne govori o strukturi obrazovanja mladih koji odlaze u svijet. Nećemo ni mi iako je to vrlo bitno.

Pitanje broj dva je svakako problem jalovosti našeg gospodarstva. Problem gospodarstva nije samo u investicijama, koje nam ne dolaze, već i u tome što nemamo dovoljan broj dobro (pravilno, smišljeno) obrazovanih (kako reče H.W.Sinn) i moderno obrazovanih u tehnološkom smislu. O tome nitko ne govori. Zbog toga smo po broju inovacija, a posljedično i po konkurentnosti našeg gospodarstva na vrlo lošem mjestu u EU i šire. Naime, nestankom proizvodnje kod nas nestalo je i znanje vezano za tu proizvodnju kakva god ona bila. I sada treba sve iz početka, treba sticati nova znanja. Tu je važno također pripomenuti da se potencijalni investitori neće odlučiti na investiciju ako ne vide da u Hrvatskoj ima dovoljan broj adekvatno obrazovanih za potrebe proizvodnje. Nitko ne govori, pa ni naši istaknuti ekonomisti, da je svijet već davno razlučio tri vrste poduzetništva: trgovačko, reproduktivno i razvojno. Reproduktivno je ono poduzetništvo koje smo u socijalizmu zvali ''šarafciger industrija'', dakle tuđa pamet i strane licence. Sve zemlje koje njeguju razvojno poduzetništvo ubrzano izlaze iz recesije za razliku od onih s reproduktivnim i trgovačkim. Za razvojno poduzetništvo potrebno je imati visoko kvalitetno obrazovane koji doprinose tehnološkom razvoju, inovacijama i u konačnici stvaranju vlastitog inovativnog proizvoda koji sam po sebi pronalazi put na tržište. Takvih primjera kod nas ima ali u premalom broju. Takvi traže ljude visoke tehnološke naobrazbe i ne pronalaze ih u dovoljnoj količini.

I treći problem je naš zastario i neefikasan obrazovni sustav koji nije u stanju umanjiti, a kamoli riješiti probleme broj jedan i broj dva. Navedimo samo nekoliko boljki našeg sustava naobrazbe koje treba hitno rješavati.

a)  Naš obrazovni sustav producira VS kadrove mahom za burzu rada i to u tisućama i ne osposobljava mlade ljude za moderno gospodarstvo 21. stoljeća. Misli se tu prvenstveno na proizvodnju, jer je općenito poznato da ni jedna zemlja ne može preživjeti samo od turizma i poljoprivrede, a bez proizvodnje u širem smislu. Veliki broj mladih, a to nisu pretežno ni inženjeri i liječnici, već društvenjačke struke, odlazi u inozemstvo. Oni tamo neće moći naći posao u svojoj struci već će se morati prilagoditi. Posljedica ove društvene anomalije, punog Zavoda za zapošljavanje visoko obrazovanih, je dodatni pritisak na zapošljavanje u javnoj upravi na teret državnog proračuna, a čime se otežava rasterećenje iste glede proračunskih sredstava.

Što je rješenje?

Rješenje je, pojednostavljeno rečeno, u prilagodbi obrazovnog sustava ''tržištu rada'' što god to značilo, a to su slijedeći potezi navedeni kao bitna sastavnica programa:

- Nužno je poticati mlade za upis na fakultete elektrotehnike, strojarstva, informatike, matematike, fizike... i to na način da se uvede određeni broj državnih obvezujućih stipendija za najkvalitetnije potencijalne brucoše. Dakle, potrebno je školovati što veći broj inženjera navedenih struka kako bi i unatoč njihovom djelomičnom odljevu u inozemstvu ostao dovoljan broj za razvoj našeg gospodarstva.

- Pri tom je moguće i osigurati određeni broj smještaja takvih studenata ne samo u studentskim domovima već i u stambenim kapacitetima kojima raspolaže država.

Na koji način to postići?

b) Kako bi bilo dovoljno zainteresiranih brucoša za takve studije, ali i da bi imali solidnu perspektivu glede uspješnosti studiranja potrebna su i odgovarajuća kvalitetna predznanja stečena na prethodnoj razini njihovog školovanja. U tu svrhu potrebno je podizanje kvalitete obrazovanja u matematici, prirodoslovlju, informatici... na srednjoškolskoj i osnovnoškolskoj razini, a što sada nije slučaj. Nesporna je činjenica da je naš obrazovni sustav loš u usporedbi sa svijetom. To pokazuju loši rezultati na državnoj maturi na kojoj su spitni zadaci ispod svake razine u usporedbi s istim takvim državnim ispitima u razvijenim zemljama (Finska, J. Koreja, Njemačka...). To pokazuju također i PISA testiranja u organizaciji OECD-a provedena u našim školama za petnaestgodišnjake 2006., 2009., 2012., 2015. i 2018. iz matematike i prirodoslovlja. Zauzeli smo svaki put oko četrdesetog mjesta, a što je značajno ispod prosjeka, a u rangu s Ciprom i Kazahstanom. Gospodarski razvijene zemlje zauzimaju prvih desetak mjesta, a to samo po sebi upućuje na bitnu korelaciju između kvalitete sustava naobrazbe i gospodarske uspješnosti.

Rješenje je u nekoliko odlučnih poteza u materijalnoj i nematerijalnoj sferi:

-  Nužno je poboljšati materijalni položaj prosvjetnih djelatnika i to svih za određeni postotak uz zahtjev podizanja kvalitete nastave posebno iz matematike, prirodoslovlja, informatike...

 - Nužno je sustavnim praćenjem kvalitete rada sudionika u obrazovnom procesu uočavati kvalitetne nastavnike i profesore, potom oformiti sustav nagrađivanja, te ih nagrađivati dodatkom na plaću i do 60 %.

Njemački je to model u kojem postoji stručno napredovanje nastavnika i profesora u čak pet stupnjeva. Efikasno je to suzbijanje 'uravnilovke'.

Većina prosvjetnih djelatnika će podržati ovakve promjene!

- Nužno je sustavno opremati škole (kabinete fizike, informatike, kemije...)  nastavnim sredstvima i pomagalima u svrhu provođenja zorne i problemski zasnovane nastave, a ne oslanjanje samo na udžbenike i puko memoriranje često i nepotrebnih činjenica.

- Nužno je u osnovnoj školi suzbiti inflaciju odlikaša provođenjem realnih kriterija ocjenjivanja a uz pomoć ili uvođenja male mature ili provođenjem redovitih godišnjih ispita na državnoj razini.

 - Nužno je suzbiti pritisak na nastavnike u osnovnoj školi od strane roditelja ili drugih čimbenika za dodjeljivanje visokih nerealnih ocjena.

 - Potrebno je na razini državne uprave tj. Ministarstva preobraziti ulogu prosvjetne inspekcije više na stručno pedagoški nadzor nad kvalitetom realizacije nastavnih programa. Do sada se njena uloga  svodila samo na intervencije u ''ekscesnim slučajevima''.

-  Nužno je osigurati stalno stručno usavršavanje nastavnika i profesora, ali i provjeravanje postignutog svakih pet godina.

- Nužno je postupno vršiti promjene nastavnih programa u svezi s rasterećenjem od nepotrebne faktografije, ali i njegova modernizacija u smislu novih znanstvenih spoznaja i tehnološkog napretka, kao i stavljanja naglaska na problemski i zorno koncipiranu nastavu. Velike perturbacije sustava u vidu nebuloznih reformi, strategija ili nedomišljenih zahvata u kurikulum na frontalnoj razini su nedopustive i donijeti će samo štetu obrazovnom sustavu.

- Nužno je reformirati stručne službe Ministarstva poput agencija i Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja jer su one prenapučene ljudstvom koje nije odgovarajuće obrazovne strukture, pa je stoga nekorisno glede podizanja kvalitete obrazovnog sustava.

 Sve navedene nužnosti u programu su bitne i za kratkoročno i za dugoročno kvalitetno funkcioniranje obrazovnog sustava za slijedećih deset do petnaest godina, razdoblja u kojem se tek mogu uočiti bitni pomaci na bolje i u njemu samom, a u gospodarstvu posebno.

 

Miroslav Dorešić, zamjenik ministra prosvjete 1998/1999. i teorijski fizičar u mirovini

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.