Osim radikalnoga skretanja ulijevo koja je HDZ-ovu ideološku platformu unakazila do neprepoznatljivosti, Plenkovićevu će vladu naposljetku obilježiti nevjerojatna razina korupcije zbog koje je već previše ministara otišlo, a uskoro bi iz istog razloga morao otići još jedan – ministar zdravstva Milan Kujundžić.

Kakvim to kadrovima raspolaže stranka s 220 000 članova ako za ministra zdravstva postavlja čovjeka koji nije u stanju ispuniti imovinsku karticu, već mu mediji iz mjeseca u mjesec „izvlače“ novu nekretninu? Kako takav upravlja sustavom koji ima najveći udio u javnome dugu, a ne zna popisati vlastitu imovinu? Objašnjenje nije nimalo bezazleno, jer koliko, žargonski kazano, „vašeri“, ministar Kujundžić zaista ne stigne objaviti svoju imovinu jer se ona povećava nevjerojatnom brzinom.

Među hrvatskim liječnicima vlada psihopatološka potreba za političkim angažmanom; politika im omogućuje brzo napredovanje, a ako se vinu do ministarskih položaja, onda mogu postavljati „svoje“ ljude na čelna mjesta u upravna i nadzorna vijeća da bi oni potom imenovali voditelje nabavne službe (od lijekova preko medicinske tehnologije do klima uređaja ili namještaja), šefove financija i t.d. Ako bi se k tomu „osobu od povjerenja“ imenovalo na rukovodeće mjesto u HZZO-u, što spada pod ovlasti ministra zdravstva, dobila bi se formula kako siromašni student medicine koji svoj studij i vlastitu obitelj uzdržava radom na frankfurtskoj "baušteli" dođe u situaciju da ne stigne toliko brzo unositi nekretnine u imovinsku karticu koliko ih brzo stječe. „Američki san“ dobrano blijedi pri usporedbi s „hrvatskim snom“ kojeg je, kako se čini, ostvario Milan Kujundžić.

Da ministar Kujundžić ipak uživa zaštitu određenih državno-političkih struktura dokazuju davni i ne tako davni medijski napadi koji ističu tek nesklad između onoga što je navedeno u imovinskoj kartici i onoga što piše u katastru, zemljišnim knjigama i drugim javnim registrima. Ako se utvrdi nesklad, slijedi tek simbolična novčana kazna, no zdravorazumska pitanja nitko u javnom prostoru ne postavlja. Čini se da je za „običan puk“ nadležno državno odvjetništvo, a za političku kastu neko jalovo povjerenstvo za sprječavanje sukoba interesa.

Zašto nitko ne istražuje otkud nekoć siromašnom Imoćaninu vile s bazenima, apartmani na moru, građevinsko poduzeće koje je gradilo stanove po Zagrebu i obali, poliklinika na Malešnici, ušteđevina, krediti, prihodi veći od 40 tisuća kuna mjesečno, ali i prijatelji koji su spremni pozajmiti 300 tisuća kuna, i to bez kamata?

Odgovor leži u tome da je Kujundžić u tri godine svoga mandata stvorio fascinantnu mrežu privatno i interesno povezanih osoba, od kojih većinu čine bivši članovi njegove neuspjele stranke koje je Andrej Plenković, kao i Kujundžića, vratio u HDZ. Postavio ih je na sva ključna mjesta zdravstvenog sustava stoga funkcioniraju kao prava korporacija što ministru osigurava trajni izvaninstitucionalni utjecaj na rad i poslovanje Kliničke bolnice Dubrava kojom je ravnao od 2004. do 2012. godine, što mu je poslužilo kao politička, ali i financijska odskočna daska.

Zanimljiv je i Kujundžićev odnos s Editom Burčul, koja je u oba Kujundžićeva ravnateljska mandata bila njegova pomoćnica za financijske poslove (u bolničkim kuloarima poznata kao „ministrica financija“) te jedna od stubova njegove nekadašnje stranke „Hrvatska zora“. Međutim, niti jedan istraživački novinar nije istražio kako se u Kujundžićevo vrijeme ravnalo KB Dubravom, što bi uvelike objasnilo „aktualne afere“ vezane uz ministrovu imovinu, ali i imovinu njegovih „suradnica“ i suradnika.

Nabavna služba KB Dubrave je izdvojena iz Ekonomsko financijske službe 1995. godine i od tada do današnjega je dana izravno odgovorna ravnatelju bolnice. Od 1995.-2005. godine voditelj službe je Edita Burčul, a 2005. godine (otkako je Kujundžić postao ravnatelj) je dotična imenovana pomoćnikom ravnatelja za ekonomsko-financijske poslove, a Draženka Fiolić je imenovana v.d. voditeljem i do danas obnaša tu funkciju. Istraživački bi se novinarski um zapitao kako Burčul i Fiolić, kao dvije zdravstvene činovnice, mogu sebi priuštiti tolika putovanja svjetskim turističkim odredištima, ovjekovječena fotografijama koje naveliko objavljuju na društvenim platformama?

Odgovor bi jednostavno proizašao iz naravi njihova posla jer ako samo tri blisko povezane osobe odlučuju o nabavi tolikih stvari kao što su lijekovi, krv, krvni pripravci, živežne namirnice, uredski materijal, medicinski plinovi, materijal za tekuće održavanje, sitan inventar, oprema, rezervni dijelovi, usluge tehničkog održavanja, što sve plaća država odnosno lokalna jedinica, onda nije lako ne "oblizati prste" dok se vrca med…

Nakon što je Kujundžić postao ministar, Edita Burčul je imenovana u upravno vijeće HZZO-a kojim ravna Drago Prgomet, još jedan liječnik i čovjek koji je zajedno s Kujundžićem pokušao preuzeti HDZ nakon isteka mandata Jadranke Kosor. Podsjećanja radi, Prgomet je, kao i Kujundžić, nakon neuspjelog pokušaja bio napustio HDZ, ali je jednog i drugog Andrej Plenković vratio u političku orbitu.

Pribroji li se svemu tomu gore spomenuta Draženka Fiolić koja je i dalje na mjestu voditelja nabave KB Dubrava, onda imamo ministra koji ima velike diskrecijske ovlasti, osobe od povjerenja u vrhu HZZO-a i šefa nabave jedne od najvećih bolnica u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj je najbolje novac uložiti u nekretnine jer su zemljišne knjige nesređene i jer gradnjom i građevinarstvom u Hrvatskoj od 2011. godine praktički upravlja HNS, pa se trag novca lako dade sakriti, što Kujundžić kao svim mastima premazan, poslovično spretan Imoćanin itekako zna. To je ujedno i odgovor zašto u Hrvatskoj nikad ne će biti donesen zakon o porijeklu imovine.

No, da aktualne Kujundžićeve „afere“ imaju još nevjerojatniji nastavak, Plenkovićeva je vlada 11. siječnja 2020. godine na zatvorenom dijelu sjednice, povodom Kujundžićevog prijedloga u upravno vijeće OB Dubrovnik (!) imenovala upravo Editu Burčul, koja je istovremeno pomoćnica ravnatelja za ekonomsko-financijske poslove KB Dubrava i članica upravnog vijeća HZZO-a. Zar nema Dubrovnik, ili barem njegova okolica, dovoljno dobru osobu koji bi jednako kvalitetno obavljao tu dužnost, ili se time omogućilo da Kujundžićeva dugogodišnja suradnica vikende provodi u Dubrovniku, na teret sviju nas.

Po svemu sudeći, čini se da je Kujundžić puno tvrđi „dijamant“ od, primjerice, Lovre Kuščevića, iako su po bezočnosti, pohlepi i besramnosti na otprilike istoj razini. Dok se zdravstveni sustav urušava, resorni ministar utvrđuje svoju vlast i utjecaj, grubo zlorabeći svoj položaj, bogati se i poručuje da mu ne pada na pamet davati ostavku.

Planira li HDZ primirisati vlasti nakon sljedećih parlamentarnih izbora, Kujundžić pod hitno mora biti smijenjen. No, sve je to posljedica Plenkovićeva vođenja kako HDZ-a tako i države; da je Kujundžić najkorumpiraniji ministar, bilo bi nam još i dobro.

 

L.C.