Postoji nekoliko činjenica koje moramo istanuti kako bi pojasnili nemile događaje od 12. rujna 2019. - vezane uz crni fašizam! - u danas nevažnoj i posve devastiranoj, isprano crvenoj, Rijeci.

Rijeka je bila prva fašistička država na Svijetu - od 12. rujna 1919., odnosno 8. rujna 1920. kad je talijanski pjesnik Gabriele D’Annunzio službeno proglasio svoju državu - “Talijansku uprava Kvarnera”. Njegov fašizam bio je razbarušeno brutalan, pa je započeo s etničkim čišćenjem Hrvata iz “najtalijanskijeg grada”, uz primjenu svih vrsta nasilja.

Pjesnik / Komandant u Rijeci nije se bavio umjetnošću već samo politikom. Cirkusanti oko njega koristili su kaos kako bi prodavali umjetničku maglu, no on se fokusirao na bitno: kako fašizmu dati pravi oblik, kako zauzeti Dalmaciju i napokon, kako fašizam ustoličiti u Rimu. Najtočnija odrednica D’Annunzija u Rijeci je da je on bio “prvi Duce” - prije socijaliste i novinara Benita Mussolinija, koji će na vlast doći Maršom na Rim tek 1922. godine i potom postati Duce (Vođa).

Knjigu "Prvi Duce – D'Annunzio u Rijeci" (tal. 1975., engl. 1977.; naravno, nikad prevedenu na hrvatski!), objavio je Michael A. Ledeen, desetljećima jedan od najmoćnijih američkih političara iz sjene. Židov Ledeen, rođen 1941., doktorirao je povijest i filozofiju na sveučilištu Wisconsin - Medison, pod vodstvom njemačkog židova Georga Mossea, s tezom: "Univerzalni fašizam, teorija i praksa fašističke internacionale 1928.-1936." (tiskano 1972.). Otkrivši iskonsku ljubav prema fašizmu, odlazi u Rim kao profesor na sveučilištu, dopisnik časopisa "New Republic", te osoba za vezu između američkih, izraelskih i talijanskih tajnih službi. Tamo je surađivao s uglednim Renzom de Feliceom, najboljim poznavateljem talijanskog fašizma, što je rezultiralo njihovom zajedničkom knjigom: “Fašizam: neformalni uvod u njegovu teoriju i praksu”(?!) 1976. Nakon toga slijedi englesko izdanje fascinante knjige “Prvi Duce - D’Annunzio u Rijeci”.

Ledeena Rijeka uopće ne zanima, već se bavi novostima koje je D’Annunzio uveo u politiku: njegovom manipulacijom medijima, komunikacijom s masom, fašističkim ritualima, njegovim fašističkim korporacijskim ustavom, njegovim utemeljivanjem “Pokreta nesvrstanih” (tzv. “Anti-liga naroda”!), piratstvom njegovih “Uskoka” na Jadranu, utjecajima na Mussolinija... Koliko je važna Ledeenova uloga u globalnoj američkoj politici vidi se iz niza njegovih knjiga:  

"Debakl - američka pogreška u Iranu", 1982.; "Opasni novi svijet", 1985.; "Zapadnoeuropski komunizam i američka vanjska politika", 1987.; "Izazovi državništva - Pogled iznutra na iransku - kontrašku aferu", 1988.; "Dvojbe Supersila: Sjedinjene Države i Sovjetski Savez krajem stoljeća", 1991.; "Izdana sloboda: Kako je Amerika predvodila demokratsku revoluciju, dobila Hladni rat i produžila dalje", 1996.; "Rat protiv gospodara terora - Zašto se dogodilo? Gdje smo sada? Kako ćemo pobijediti?", 2002. (Knjiga je izašla iz tiska nedugo nakon napada na nebodere Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku 12. rujna 2001.

Oni koji ga ne vole rekli bi da je prvo napisao knjigu, a potom organizirao rušenje nebodera!); "Suučesništvo u Zlu: Iran i rat protiv Zapada", 2009.; "Obamina izdaja Izraela", 2009.; "Iranska tempirana bomba - Fanatični vjerski učitelji u potrazi za uništenjem", 2010.; “Područje borbe: kako možemo pobijediti u globalnom ratu protiv radikalnog islama i njegovih saveznika” (2016.), te opet na početak: “Prvi Duce - D’Annunzio u Rijeci” (treće izdanje, London, 2016.)!

Danas kad gledamo farsične incidente talijanskih neo-fašista u Rijeci i vrlo ozbiljne incidente s iranskim napadom na naftna postrojenja u Saudijskoj Arabiji shvaćamo da Ledeen cijelo vrijeme gleda s vrlo visoke osmatračnice (iz satelita?) i da cijelo vrijeme ima na raspolaganju vrlo precizne (obavještajne) informacije.

Ledeen je bio veliki zagovornik rata s Irakom i rušenja Sadama Husseina, istovremeno smatrajući da je pravi protivnik Iran, kao zemlja koja je, na globalnoj razini, preuzela od Rusije, organiziranje svjetske anti-američke terorističke zajednice. On je prvi u svijetu proglasio super-moćnog ajatolaha Homeinija klerikalnim-fašistom! No, ono što je zanimljivo, Ledeen nije bio za vojnu intervenciju u Iranu, već za njegovu neutralizaciju i kontrolu – što, naravno, podrazumijeva kontrolu naftnih izvora i tokova! On je i javno objavio da je protiv bombardiranja Irana, kao i njegove okupacije – jer se to Sjedinjenim Država dugoročno ne isplati.

Ono što je zanimljivo je da Yugoslavenski medijski komunistički ološ incidente u Rijeci nije vezao uz talijanski fašizam i Gabriele D’Annunzija kao prvog Ducea, već uz navodni današnji hrvatski fašizam (!?!). Orkestrirano iz Beograda, lupetanje u hrvatskim medijima postalo je bizarno. Da je Ledeen i o tome razmišljao vidi se iz njegov legendarne izjave: "Amerika svako malo mora dohvatiti neku usranu malu zemlju i razbiti je!" I Amerika je dohvatila Srbiju i razbila je 1999. - jer mora prodavati oružje i jer su ratovi uključeni desetljećima u američku ekonomiju.

Da Yugoslavenski komunstički ološ (od Budimira Lončara, preko Stjepana Mesića i Ive Josipovića, do kojekakvih lokalnih Obersnela i njihovih medijskih potrčkala) čita još nešto osim beogradskih i moskovskih retro-pamfleta, shvatili bi da je sve nijansu ozbiljnije no što to oni vide... I da ustaše ne prethode Gabriele D’Annunziju, već srpski teror u Yugoslaviji od 1. prosinca 1918. na dalje.

Nema ustaša u Rijeci - postoje tek mali, bezvezni crveni fašisti predugo na vlasti pa su se “ubuđavili”, nekoliko smiješnih gostujućih crnih neo-fašista, bezopasnijih i od radikalnijih nogometnih navijača, te ozbiljni globalni igrači poput Michaela A. Ledeena.   

   

F. Perić