„Večernji list“ kao dnevnik koji je u stopostotnom stranom vlasništvu organizirao je dosad nekoliko okruglih stolova a najavljuje i nove na temu „Hrvatska kakvu trebamo“ uz sudjelovanje istaknutih javnih osoba i stručnjaka u pojedinim područjima gospodarskog i kulturnog života u Hrvatskoj. U svakom slučaju to je vrijedna inicijativa kad bi iza nje stajala novina koja uživa profesionalni ugled u javnosti.

Kako to nije slučaj, serija okruglih stolova „Večernjeg lista“ u stvari predstavlja pokušaj bacanja prašine u oči hrvatskoj javnosti kako bi se zamaglila uređivačka politika drugog po značaju dnevnog lista u državi.

Prije svega treba podsjetiti na šezdesetgodišnju povijest „Večernjeg lista“ kao hrvatske tiskovine za vrijeme komunističke Jugoslavije. Tada je taj zagrebački dnevnik imao prodanu nakladu od nekoliko stotina tisuća primjeraka i čak nekoliko desetaka tisuća primjeraka u izdanju za hrvatske iseljenike, prije svega u Europi. Taj ugled jednostavno je nestao prodajom „Večernjeg lista“ i njegove imovine navodno katoličnoj austrijskoj firmi „Styria“ čije ime je faktički poslužilo kao komuflaža za kapital iza kojega stoji moćni lobi austrijskih Srba.

U toj transakciji, koja se dogodila u eri Ive Sanadera, važnu ulogu je odigrao dugogodišnji član uprave „Styrie“ pater Tolj kojemu sam prilikom jednog domjenka u kulturnom društvu „Napredak“ postavio ključno pitanje „zašto je jedan od prvih poteza nove redakcije bio da se iz novine izbaci rubrika Hrvatska koja je postojala za vrijeme komunističke Jugoslavije“. Pater Tolj ostao je nijem na to pitanje.

Nova uređivačka politika temeljena na europskom liberalnom svjetonazoru brzo se oslobodila nekoliko komentatora koji su za nove gazde previše disali hrvatski, pa su tako otpušteni Tihomir Dujmović, Višnja Starešina i Ivica Šola. Zadržano je ipak nekoliko hrvatskih komentatora poput Milana Ivkošića i pok. Milana Jajčinovića kao protuteža novoj uređivačkoj politici ideološki bliskoj trendu novojugoslavenstva nastalom nakon raspada komunističke Jugoslavije.

Otkako je „Večernji list“postala novina iza koje faktički stoji kapital austrijskih Srba bilo je niz primjera koji su otkrili neprofesionalnost i novu ideološku i političku matricu tog dnevnika. „Večernjak“ se tako između ostalog proslavio objavljenom izjavom američkog ministra trgovine Rona Browna nakon slijetanja u Dubrovnik, iako je cijela američka trgovinska delegacija na čelu s njim tom prilikom tragično poginula pod još uvijek nerazjašnjenim i vrlo sumnjivim okolnostima. Vrhunska „lažna vijest“ „Večernjeg lista“ bila je lansirana 2011. godine uoči posjeta Pape Ratzingera odnosno Benedikta XVI Hrvatskoj. S jedne homilije veliki novinarski meštri „Večernjeg lista“ odsjekli su fotomontažom lijevu ruku njemačkom Papi, pa je on s desnom uzdignutom rukom predstavljen nacističkim pozdravom.

Klasičan primjer „Večernjeg lista“ u manipuliranja javnošću proizvodnjom „lažnih vijesti“ zbio se ovih dana u povodu prijedloga da se u osnovnim školama uoči nastave emitira hrvatska nacionalna himna „Lijepa naša“. Povod je bila najava da će se ta novina u školama uvesti u liberalnoj Francuskoj, a tu je ideju podržao i predsjednik republike Emmanuel Macron. Tim povodom „Večernji list“, kojemu je glavni urednik Dražen Klarić, iz pera novinara Marinka Jurasića napravio je anketu među hrvatskim političarima i javnim djelatnicima.

U tekstu pod naslovom „Domoljublje nije samo u simbolima“, ali isto tako jakim podnaslovom „Većina hrvatskih stranaka ne podržava prijedlog sviranja himne u učionicama“, navodi se da je mišljenje o tom prijedlog traženo od 10 parlamentarnih stranaka, pa se onda nižu ministrica Blaženka Divjak, čelnik sindikata Preporod Željko Stipić, predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac, predsjednik SDP-a Davor Bernardić, izjava predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka, te predsjednika IDS-a Borisa Miletića, a na koncu i izjava predsjednika Mosta Bože Petrova. Svi su navedeni, osim Bože Petrova, na ovaj ili onaj način protiv takvog prijedloga koji je prihvaćen u liberalnoj Francuskoj, a odavno se provodi kao praksa u američkim i kanadskim školama, gdje učenici ne slušaju himnu, nego je na početku nastave i pjevaju.

U ovom slučaju po već ustaljenoj praksi „Večernji list“ u interesu očuvanja svojeg idejnog i svjetonazorskog profila koji je prije svega liberalan a u tom kontekstu jugonostalgičan na grubi je način manipulirao sa svojim čitateljstvom koje je za razliku „Večernjaka“ u doba komunizma spalo na svega nekoliko desetaka tisuća prodane naklade. Prije svega od najavljenih deset parlamentarnih stranaka u tekstu se citiraju stajališta tek pet stranaka i to isključivo s hrvatske političke ljevice koja je kad je u pitanju odnos prema nacionalnom i državnom identitetu i domoljublju manje više protuhrvatski. Drugim riječima tu je već „Večernjak“ prevario čitatelje, odnosno proizveo je „lažnu vijest“. S političke desnice jedino je bio zastupljen predjednik Mosta Božo Petrov, ali su izostali mišljenja iz stožerne političke stranke HDZ-a, Nezavisnih za Hrvatsku, Zekanovićevih Suvernista koji okupljaju nekoliko desnih stranaka, HSS-a i Živog zida, te Bandićeve Stranke rada i solidarnosti.

Većina tih stranaka u sadašnjoj političkoj klimi kad je hrvatski nacionalni i državni identitet na udaru vanjske i unutarnje subverzivne agresije vjerojatno bi podržala taj prijedlog kojeg je usvojila liberalna Francuska. „Večernjak“ je te parlamentarne stranke jednostavno ignorirao i stranačku saborsku većinu, uz iznimku Mosta, našao isključivo u strankama krajnje ljevice koja još živi u jugoslavenskoj prošlosti. Ako dakle taj drugi po važnosti hrvatski dnevnik vodi kampanju o „Hrvatskoj kakvu trebamo“ svojom uređivačkom politikom koja na jeftin i grub način nastoji manipulirati javnošću takav „Večernji list“ s proizvodnjom „lažnih vijesti„ predstavlja u svakom slučaju tiskovni medij kakav Hrvatskoj ne treba.

 

Vjekoslav Krsnik

 

Vezani članci: