Logo

Spočitavajući da se često u javnosti, u istoj rečenici spominju 'partizani i ustaše', čime se potvara da su oni isto, Dejan Jović kaže: 'Volio bih vidjeti što bi se dogodilo nekome tko bi 1945. rekao da su nacisti i britanski vojnici isto, ili da su sovjetski vojnici isto što i fašisti'. Jović je u pravu što se tiče britanskih vojnika, ali sovjetski i nacistički vojnici su sklopili sporazum 1939. Oni su potpomagali jedni druge oružjem i naftom u borbi protiv Britanaca i Francuza, priređivali zajedničke vojne parade u Brest Litovsku, Białystoku, Grodnu, Lwówu itd.

Zastupnica u slovenskom parlamentu, Alenka Jeraj na svome Twitteru objavila je fotografiju jedne vrlo znakovite značke (na kojoj se vide zajedno 'svastika' i petokraka), uz komentar Značka iz Trboljev iz ljeta 41. Izdana za skupno proslavo komunistov in nacistov 1. maja 1941. Staljin je slavio i čestitao Hitleru na pobjedi, kada je ušao u osvojeni Pariz. (https://twitter.com/alenkajerajsds/status/976110765659906050)(http://www.historiografija.hr/hz/1955/HZ_8_3_LEONTIC.pdf i http://www.ratnakronikasplita.com/prilozi/heroji.)

I nacisti i Sovjeti su imali su iste načine postupanja, što se jasno vidjelo na državi Poljskoj, koju su dogovorno podijelili i ubijali njezine državljane. Jedni na rasnoj, drugi na klasnoj osnovi, a ubijali su sve opasne za njihovu buduću vlast, osobito vodeće građanske, vojne i vjerske predvodnike osvojenih naroda.

Kada Jović kaže:'Antikomunizam, koji je potkopao ideju antifašističkog konsenzusa u cijeloj Europi – zbog čega danas i imamo slične trendove revizionizma i rehabilitacije raznih „light fašizama“ u nizu zemalja na istoku i zapadu tog kontinenta – otvara širom vrata tezi o „kontroverznosti“ događaja iz Drugog svjetskog rata....', trebalo bi reći da nije antikomunizam, nego je upravo komunizam potkopao 'antifašistički konsenzus', jer je pokazao svijetu da on nije ništa bolji od svojih bivših saveznika nacista! Naprotiv! Zato se Zapad ogradio od zločinačkoga komunističkog 'antifašizma', a Europa donijela dvije važne Izjaveprotiv komunističkih zločinačkih sustava:

Rezolucija Vijeća Europe 1481 (2006) o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima(Resolution 1481 (2006) Need for international condemnation of crimes of totalitarian communist regimes) izdana 25. siječnja 2006. u Strasbourgu od parlamentarne skupštine Vijeća Europe koja snažno osuđuje zločine komunizma.

23.8.2016. Rezolucija Europskog parlamenta od 2. travnja 2009. o europskoj savjesti i totalitarizma, u kojoj uz ostalo piše:

- Izražava poštovanje svim žrtvama totalitarnih i nedemokratskih režima u Europi i odaje počast onima koji su se borili protiv tiranije i ugnjetavanja;
- Naglašava važnost zadržavanja uspomena iz prošlosti živim, jer ne može biti pomirbe bez istine i sjećanja; ponovno potvrđuje svoj jedinstveni stav protiv svih totalitarnih vladavina bilo koje ideološke pozadine;
- Žali što je 20 godina nakon raspada komunističkih diktatura u srednjoj i istočnoj Europi, pristup dokumentima koji su od osobne važnosti ili potrebni za znanstvena istraživanja još uvijek bezrazložno ograničen u nekim državama članicama; poziva za pravi napor u svim zemljama članicama prema otvaranju arhiva, uključujući i one iz bivše službe unutarnje sigurnosti, tajne policije i obavještajne agencije, iako korake treba poduzeti kako bi se osiguralo da se taj proces ne bi zloporabilo za političke svrhe;
- Smatra da je primjereno očuvanje povijesne memorije, opsežno revidiranje europske povijesti i da će europsko široko priznavanje svih povijesnih aspekata moderne Europe jačati europske integracije;
- Poziva na proglašenje 23. kolovoza kao Europskog Dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, da se komemorira s dostojanstvom i nepristranošću;
- Uvjeren je da je krajnji cilj otkrivanja i ocjenjivanja zločina počinjenih od strane komunističkih totalitarnih režima pomirenje, koje se može postići prihvaćanjem odgovornosti, traženjem oprosta i jačanjem moralne obnove;

Hrvatski sabor je30. lipnja 2006. donio Deklaraciju o osudi zločina tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990.godine. U Deklaraciji uz ostalo stoji: 'Privrženi najvišim vrijednostima ustavnog poretka Republike Hrvatske i međunarodnoga pravnog poretka;

Podsjećajući hrvatsku javnost – s osjećajem iskrenoga žaljenja, pijeteta i sućuti prema svakoj i svim nevinim i nemoćnim žrtvama jugoslavenskoga i hrvatskoga komunizma – na brojne zločine koji su u ime komunizma, klasne borbe i diktature proletarijata, počinjeni nad građanima današnje Republike Hrvatske i Hrvatima izvan Hrvatske,

Zabrinuti zbog činjenice što se u hrvatskoj javnoj upravi i u nevladinim udrugama, nalaze pojedinci koji su izravno sudjelovali u ugrožavanju ljudskih prava tijekom vladavine totalitarnog komunizma u Hrvatskoj; Itd.

Dejan Jović u svom govoru nastavlja: 'Nedavno je njemačka premijerka, Angela Merkel, rekla da je saveznička operacija u Normandiji (započeta na Dan D) bila početak oslobođenja Njemačke' (i žali što tako ne vrjednujemo i mi događaj kada je 'pukla prva puška' u Srbu ili Banskom Grabovcu). Pita li se Jović, kako njemačka kancelarka nije rekla to ili slično za osvajačke 'antifašističke' jedinice s istoka!? A što se tiče 'prvog pucnja,u Srbu ili u Banskom Grabovcu', koji uspoređuje s 'Danom D', valjda ne misli da će itko razuman to prihvatiti!? Tamo gdje je 'pukla prva puška', izvršen je narodozator nad hrvatskim narodom koji je bio bez oružja, nad starcima, ženama i djecom. Ti su 'antifašisti': klanjem, pečenjem na ražnju, bacanjem zaklanih, poluzaklanih i živih u jame, pokazali što je to njihov ''antifašizam''! Danas kada možemo iznijeti činjenice i razotkriti velikosrpske laži, kažemo vam da to nije 'kontroverzno'! To je zastrašujućezločinačko djelo četnika, 'antifašista' ili partizana. Dogovorite se! Ja mislim svih zajedno, premda tada nije bilo partizana na tim područjima. Ta klanja, taj 'antifašistički' ražanj', i zvjerski zločini prema Hrvatima mogla bi se opravdati samo ako je cijeli hrvatski narod kriv za izvršene zločine, kako Jović kaže za Srbe:'Tako masivna odmazda (u Banskomu Grabovcu op.a.) moguća je samo ako se na Srbe primijeni pravilo kolektivne krivice, kao što je bio slučaj u okviru ustaškog poretka'. Za Hrvate je naravno dopuštena 'primjena kolektivne krivice' u Srbu i na cijelom području sjeverozapadne Dalmacije, istočne Like i jugozapadne Bosne, kada je 'Dan ustanka' zatro sve hrvatsko bez prava na povratak za cijelo vrijeme komunističke vladavine, onih rijetkih koji su pobjegli od četničkoga noža.

Što se tiče 'primjene kolektivne krivice', 'antifašisti' su na njemačkoj manjini u Jugoslaviji zorno pokazali kako se 'humano' postupa i to nakon završetka rata.

U razdoblju od listopada 1944. do travnja 1945., oko 200.000 Nijemaca našlo se u Titovoj Jugoslaviji (ostali su prije pobjegli). Od 1941. do 1944. je u napadima partizana na njemačka naselja okrutno ubijeno oko 1.500 civila. U razdoblju od listopada 1944. do lipnja 1945. okrutno je strijeljano ili na neki drugi način ubijeno oko 9.500 muškaraca i žena (Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-1948., Die Station eines Volkermordes, Donauschwäbische Kulturstiftung, München, 1998.; preveo Denis Detling. Preuzeto 1-10-2010). Krajem 1944. oko 8.000 žena i 4.000 muškaraca deportirano je u SSSR. Preostalih oko 170.000 etničkih njemačkih civila (od djece do starijih osoba) je u razdoblju od 1945. do 1948. godine bilo zatvoreno u logore. Oko 51.000 žena, djece i staraca podleglo je bolestima, gladi, drugim nedaćama. Mirko Tepavac, istaknuti partizanski i komunistički rukovodilac (1922.-2014.) za Banat (kako mu tepa Stjepan Mesić, 'antifašist, čovjek koji je volio ljude, a ljudi su voljeli njega'),osobno je napisao da je jugoslavenska vlada 'pobjednički samozadovoljno' izvršila progon i genocid nad njemačkom manjinom nakon rata (https://bs.wikipedia.org/wiki/Mirko_Tepavac; Vladimir Geiger (2008). Josip Broz Tito i sudbina jugoslavenskih NijemacaHrvatski institut za povijest, Zagreb pristupljeno 20. veljače 2011.); (https://hr.wikipedia.org/wiki/Progon_Nijemaca_nakon_Drugog_svjetskog_rata).

'OSLOBOĐENJE' ZAGREBA

Osuđujući postupke današnje hrvatske vlasti Jović govori: 'Tako je to u zemlji čiji je glavni grad promijenio naziv svoje ulice 8. maja 1945., i do danas ga nije vratio'.

Ako je pravde i ne će, jer je taj dan bio posljednji za tisuće stanovnika nebranjenga Zagreba. (T. Šarić. Osuđeni po hitnom postupku: uloga represivnih tijela komunističke vlasti u odnosu na smrtne osude u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu i poraću..., Arh.vjesn.,god.51(2008),str.341-361). Srpske četničke rulje s u odorama partizana, s nedavno promijenjenom kokardom u petokraku, nakon što ih je Tito pomilovao, nasrnule su kao Osmanlije, dok su hrvatske partizanske postrojbe, prema zapovijedi morale čekati pred Zagrebom nekoliko dana. Najvažniju ulogu imala je 45. srpska divizija, točnije 20. srpska brigada, koja je uz još dvije srpske brigade, bila u njezinom sastavu . Premda se očekivalo da će u Zagreb kao prve jedinice ući odredi X. zagrebačkoga korpusa, to se nije dogodilo (https://kamenjar.com/istina-o-o-zagrebu-8-svibnja-1945-i-ulasku-partizana-u-njega). 'Slava oslobođenja' Zagreba pripala je dojučerašnjim četnicima Koste Nađa, Peke Dapčevića i Koče Popovića, koji su nastavili rat protiv svega što je bilo hrvatsko.

Bogdan Radica, osvjedočeni antifašist, ali i antikomunist u svojoj je knjizi Hrvatska 1945. ovako opisao prve dane u 'oslobođenomu' Zagrebu: 'Dok su razularene mase partizana, mladića intoksiciranih lažima i alkoholom, pjevale pjesme o ‘slobodi’, slobode nije bilo ni za koga – ni za potlačenu i zastravljenu većinu, kao ni za manjinu, koja se i sama bojala bezvlađa, nasilja i terora što ga je sama nametala većini. Svatko je u svakom trenutku mogao postati žrtvom arbitrarnog nasilja... Biti Srbin u to vrijeme značilo je biti vlast '.

Toga 8. svibnja 1945., ušao je strah, nasilje... Počela su noćna odvođenja ljudi, iseljivanje iz stanova i useljivanje 'drugova' u tuđe stanove s njihovim obiteljima. Otvorena je prisilna javna kuća u Jurišićevoj ulici, u kojoj su Zagrepčanke silovali i iživljavali se nad njima, uspostavljena je koljačka jedinica tzv. 'lajbeki', koja je tragove svog zla ostavila na Sljemenu i oko njega u mnogim jamama o kojima se moralo šutjeti 45 godina, a i danas se šuti.

'To nije bilo nikakvo oslobođenje Zagreba jer je uslijedio čitav niz zastrašujućih zločina koje je proveo komunistički režim, a što potvrđuje pronalazak 850 prikrivenih stratišta u Hrvatskoj, a samo na području Zagreba i okolice locirano je 120 takvih masovnih grobišta', rekao je svojevremeno prof. dr. Jurčević (https://narod.hr/hrvatska/titovi-zlocini-hrvati-ni-danas-ne-znaju-razmjere-zlocina-zagrebu).U zagrebačkim logorima su komunističke vlasti mučile i ubijale hrvatske i njemačke vojnike, civile, žene i djecu, a najzloglasniji su bili logor Prečko i logor Kanal. U samom gradu Zagrebu registrirano je i poznato preko 70 masovnih grobnica, a u okolici više od 60. Najveća stratišta u kojima su ubijene i bačene deseci tisuća ljudi u Zagrebu su: Gračani sa niz velikih grobnica od kojih najveća sa preko 700 ubijenih ljudi, Vrapče, Prečko, Tuškanac (Dubravkin put) i brojne druge. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Partizanski_poslijeratni_zlo%C4%8Dini_u_Zagrebu).

Veći zločini u Zagrebu dogodili su se u rubnim naseljima (Gračani, Čučerje, Remete, Šestine i Bukovec, nekoliko prigorskih sela). Koliko je bilo 'oduševljenja' građana Zagreba prema 'oslobodiocima', svjedoči prazni Jelačićev trg i prazne ulice grada pri ulasku srpske vojske. Pokolj i grabež u Zagrebu počela je toga 8. svibnja 1945. Ubijene su tisuće ljudi u glavnom gradu, pa i štićenici doma, djeca od 7-15 godina, gotovo svi bolesnici zagrebačkih bolnica (što se ponovilo i 1991., s bolesnicima vukovarske bolnice, petokraka i kokarda zajedno, kada su odvedeni na Ovčaru). 'Oslobodilačke', 'antifašističke', 'bratske', jedinice, učinile su pravi pokolj nad ranjenicima i bolesnicima i dijelu osoblja zagrebačkih bolnica, bez suda pa ni prijekog komunističkog. Danas, kada su pismohrane djelomično otvorene, brojke ubijenih su zastrašujuće:

1. Rebro(54) Zagreb Kišpatićeva 12 (55) ..................................................................... 467

2. Vojna bolnica Zagreb Vlaška 87( 56) ....................................................................... 500

3. Vojna bolnica Zagreb Kuniščak   ..................... ..................................................... 1.170

4. Sv. Duh I. Zagreb Sv. Duh 60 .......................................     ................................... ..   690

5. Sv. Duh II. Zagreb Sv. Duh 20 ........................................ .......................................   250

6. Sestre milosrdnice Zagreb Vinogradska (13) .........................................................   297

7. Privremena bolnica Zagreb Račkog 4 ...................................................................... 285

8. Privremena bolnica Zagreb Savska c.77, gimnazija č. sestara   ............................. 550

9. Privremena bolnica Zagreb Ratkajev prolaz ...........................................................   341

10. Privremena bolnica Sljeme Runolist Sljeme............................................................   91

11. Privremena bolnica PTS-a Sanitetski konvoj-Slovenija Krajiška ulica ............... 150                                                                                                                                                                                                                      Ukupno:     4.791

(Matković, B. Odvođenja i likvidacije ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) iz zagrebačkih bolnica 191 u svibnju i lipnju 1945. kroz arhivsko gradivo Državnog arhiva u Zagrebu. Arh. vjesn. 54(2011), str. 179-214); (Milan Marušić: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945. i sljemenskim stratištima bolnica Brestovac i Gračani (str.9).

Na ovom popisu nema tuberkuloznih bolesnika i ranjenika iz bolnice Brestovac u Gračanima! Pokolj tih 210 ranjenika i bolesnika iz Brestovca (službena brojka), počeo je tako da su ih vezali žicom i vodili na obližnje stratište Obernjak gdje su ih ubijali uglavno noću i vatrenim oružjem.Dakle, sveukupno su 'antifašisti' ubili 5.001 ranjenika i bolesnika iz zagrebačkih bolnica (Marušić, Milan: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu (Zagreb, 2001.); Novosel, Domagoj: Gračanska kronika (Zagreb, 2008.);https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_ranjenika_iz_bolnice_Brestovac_1945.).

U studenomu 2012., nakon otkrivanja jedne od skupnih grobnica u Gračanima, novinar Tihomir Dujmović je napisao: 'Jedva pet kilometara od Trga bana Jelačića i jedva 35 centimetara ispod zemlje ruka jednog srednjoškolca je prije 67 godina stisnula u ruci križić sa svog lančića, sekundu prije nego što mu je neki lik s Josipovićevom 'lijepom partizanskom kapom'ispalio metak u čelo'.Nakon objave toga teksta, novinar Dujmović je dobio otkaz u Večernjemu listu. (https://narod.hr/hrvatska/zagreb-koliko-jos-neotkrivenih-masovnih-grobnica-zrtava-komunistickih-egzekucija-po-kojima-svakodnevno-hodamo).

Te tisuće jama punih hrvatskih kostiju, hrvatske mladosti, djece, žena i muževa, ne samo u području Zagreba, nego diljem Slovenije, Hrvatske, BiH..., vape za svojim grobom i svojom svijećom... Kako kaže pjesnik:

Nije ovo prah na putu ni otkosa sahla  trava

Tko će prvi progovorit; šuti Bleiburg, šuti Drava

Šute jame i vrtače, i šumarci i rovovi

samo kiše, gromi dube, grabe vuci i orlovi

......

Nisu ovo kosti pasa, ni kokoši ni ovaca,

u talogu bruji zvjerstvo: metak, kama teška maca,

proleterski znani pečat, bijes risova i poskoka - krv hrvatska taži žeđu

maršalovih krvoloka

....................

(Nikola Croata)

 

Nastavlja se ...

 

prof.dr.sc. Mihovil Biočić

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.