Posljednji politički događaji koji su kulminirali insceniranim napadima na pripadnike srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj ukazali su da službena hrvatska politika koju personificira protuhrvatska koalicija HDZ-a i SDSS-a postaje talac unutarnje velikosrpske agresije. Krajnji cilj je diskreditacija Republike Hrvatske u međunarodnoj javnosti kao nasljednice fašistički etiketirane Nezavisne Države Hrvatske, a hrvatskoga naroda kao genocidnog narodaprema srpskoj nacionalnoj manjini.

Samo naivci mogu vjerovati da su se posljednji događaji u insceniranim napadima na pripadnike srpske nacionalne manjine dogodili slučajno. Sve je to organizirano pod pokroviteljstvom srbijanske agenture u Hrvatskoj u kojoj je jedan od glavnih izvršitelja Srpsko narodno vijeće na čelu sa saborskim zastupnikom Miloradom Pupovcem. Najočitiji primjer za to je inscenirani napad n Viškovu kod Rijeke u kojemu je navodno ugledni Riječanin Matko Škalamera na nacionalnoj osnovi u jednom sporu oko parkinga napao Srbina Dobrivoja Arsića. Slučaj je dobio veliku medijsku pozornost, pri čemu su se svi mediji, a prije svega Hrvatska radiotelevizija natjecali u osudi Matka Škaramele, a da se uopće nisu potrudili u skladu s profesionalnim standardima otkriti pozadinu te priče.

Ta pozadina je i te kako indikativna i razotkriva cijelu kampanju oko tobožnje ugroženosti pripadnika srpske nacioanlne manjine u Hrvatskoj. Otkrilo se naime da slučaj „napada“ na Dobrivoja Arsića nije prijavio policiji sam Arsić, nego Srpsko narodno vijeće kojemu je na čelu Milorad Pupovac i to čak 48 sati nakon što se navodni incident dogodio.

Indikativno je da se taj tobožnji napad dogodio baš u Rijeci u kojoj je srbijanski generalni konzul nekadašnji direktor srbijanske „Bezbednosno informativne agencije“ (BIA), nasljednice nekadašnje jugoslavenske Službe državne bezbednosti. Ovdje se postavlja pitanje kako je Hrvatska uopće prihvatila akreditiv srbijanskog diplomata s takvom biografijom s obzirom na poznatu činjenicu o srbijanskim političkim aspiracijama prema Rijeci koju je svojedobno u doba velikosrpske agresije na Hrvatsku četnički vojvoda Vojislav Šešelj nazvao „najvećom srpskom lukom“. U ovom slučaju hrvatska se Rijeka velikim prosvjedom pobunila, tako da je Matko Škalamera pušten iz istražnog zatvora, ali je ostao gorak okus kako funkcionira hrvatsko pravosuđe.

To je ključno pitanje jer se to odnosi na podrivačku subverzivnu djelatnost koja traje godinama čelnika velikopsrpske pete kolone u Hrvatskoj i saborskog zastupnika Milorada Pupovca. U posljednju godinu dana Milorad Pupovac je u raznim prigodama grubo napadao vlastitu državu u kojoj je parlamentarni zastupnik i hrvatski narod. Da je ova velikosrpska kampanja bila dobro kordinirana potvrđuje i završna optužba Milorada Pupovca koji je sadašnju Hrvatsku usporedio s NDH-a.

Nije problem u Miloradu Pupovcu, nego je isključivo problem u strukturama vlasti, a to se naravno odnosi na Hrvatsku demokratsku zajednicu na čelu s predsjednikom stranke i premijerom Andrejom Plenkovićem koji tolerira subverzivne postupke koalicijskog partnera uperene na stabilnost države. Umjesto da se s obzirom na težinu njegovih antidržavnih i antihrvatskih istupa protiv Milorada Pupovca pokrenu prvosudni postupci, Andrej Plenković kukavički traži od njega da se suzdrži od izjava koje podižu napetost u javnosti, što uostalom Milorad Pupovac radi već godinama. Takvim odnosom prema koalicijskom partneru Andrej Plenković, namjerno ili ne, i sam postaje suučesnik grubih napada na suverenitet i dostojanstvo Republike Hrvatske, ali i na dostojanstvo hrvatskoga naroda.

Andrej Plenković u ovom slučaju demonstrira svoje autokratsko ponašanje koje je svojedobno izrazio opasnom tvrdnjom „mogu što hoću“. U tom slučaju dovodena je u pitanje stranačka struktura koja podržava takvog predsjednika stranke na čelu Vlade. Svi oni uz Andreja Plenkovića snose odgovornost što je Milorad Pupovac stekao takvu moć da sa svoje velikosrpske pozicije kao praktički provoditelj Memoranduma2 SANU i agresivne politike službene četničke garniture u Beogradu ugrožava stabilnost Republike Hrvatske.

Kada je objavljeno da je za slučaj navodnog etnički motiviranog nasilništva optužen čovjek koji je savršeno čista građanskog dosjea, koji je uz to i sportaš i humanitarac, navodne ozljede navodno napadnutog pripadnika srpske manjinske zajednice bile su tek simbolične (ako ih je i bilo), slučaj je postao još sumnjiviji, a malo tko je u javnosti obratio pozornost na činjenicu da je navodno napadnuti sam rekao kako je istovremeno i hrvatski državljanin i državljanin Republike Srbije te kako je nakon navodnog napada potražio pomoć u Konzulatu Republike Srbije u Rijeci.

Svatko tko je upućen u diplomatske odnose u Hrvatskoj jako dobro zna tko je generalni konzul Republike Srbije u Rijeci, a poznavatelji diplomatskih prilika često su se pitali kakvog uopće smisla ima Generalni konzulat Srbije u Rijeci, a pogotovo kakvog smisla ima to da Srbija u Rijeci drži navodnog diplomata s takvim predživotom?

Naime, sada je postalo očito da se radi o ružnoj obavještajnoj spletki u kojoj je sudjelovao navodni diplomat Goran Petrović, iskoristivši čovjeka krajnje suspektne prošlosti i očito i danas konfliktne osobe, za prebacivanje nestabilnosti i političkih napetosti u Hrvatsku. Vremenska koincidencija slučaja s Viškova i iz Valbandona govori o istoj režiji i istim motivima.

Srbija je u izrazito teškoj situaciji i mora se suočiti s odlukom o priznavanju Kosova, želi li nastaviti pregovore o članstvu s EU (u koje, doduše, više nitko ne polaže nadu) pa zato nastoji izazvati nestabilnosti u susjedstvu.

Najdalje su išli u Crnoj Gori, gdje su Rusiji osiguravali logistiku za pokušaj državnog udara, ali bitno manje agresivna nije bila niti igra u Makedoniji, gdje je visoki oficir BIA Goran Živaljević osobno sudjelovao u pokušaju poraženih stranaka da preuzmu Skupštinu Makedonije i onemoguće formiranje proeuropske administracije premijera Zorana Zaeva. Dakle, Živaljević je sudjelovao u svojevrsnom državnom udaru. Zanimljivo je da je taj isti Živaljević u Makedoniju upućen kao diplomat, nakon što je u Hrvatskoj 2014. proglašen personom non grata!

U zadnje vrijeme se Vučićeva administracija dodatno ''razigrala'' imenovanjem ljudi iz obavještajnog miljea na istaknute diplomatske dužnosti pa je tako njihov veleposlanik u Sarajevu još jedan potrošeni direktor BIA, Aleksandar Đorđević, a u Beč su poslali također bivšeg direktora BIA-e Nebojšu Rodića. Jasno je koji tip ''diplomatskih'' poslova mogu raditi takvi ''diplomati''. 

Prije svega Vlada Andreja Plenkovića uzima zdravo za gotovo inscenirane napade na pripadnike srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj dok o tome nije izrečen sudski pravorijek, budući da postoji presumcija nevinostvi za sve optužene. To je najočitije došlo do izražaja u insceniranom incidentu u Rijeci nakon kojega je ugledni građanin i pripadnik HGSS-a završio u pritvoru. Vlada je jednostavno nasjela na orkestriranu velikosrpsku kampanju koju posljednjih godina vodi vođa velikosrpske pete kolone u Hrvatskoj Milorad Pupovac, a koja je eskalirala u događajima posljednjih nekoliko dana, što upućuje na zaključak da je to pripremljen scenarij kako bi se po Pupovčevoj zamisli današnja Hrvatska izjednačila s NDH.

Vlada kojoj je na čelu predsjednik HDZ-a Andrej Plenković mora najoštrije osuditi posljednje postupke i izjave Milorada Pupovca i postaviti pitanje njegovog sudjelovanje u vladajućoj koaliciji, a ne kukavički tražiti od njega da se suzdrži od izjava koje podižu napetost u javnosti, jer on to već sustavno radi posljednjih nekoliko godina. Takvom samonametnutom predstavniku srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, a ne Srba u Hrvatskoj, kako on istupa, jednostavno više ne može biti mjesta u vladajućoj koaliciji..

           

Vjekoslav Krsnik