To je totalna konfuzija. Predsjednica sebi radi medvjeđu uslugu. Nikada dosad nije se dogodilo da aktualni predsjednik za svojega mandata u ispitivanjima javnoga mnijenja gubi potporu. Nitko je ne ruši; ona ruši samu sebe, ističe profesor političkih znanosti Anđelko Milardović u razgovoru koji donosi portal Direktno.

-Postavlja se pitanje što se događa s predsjednicom; tko je savjetuje? Ona vrluda, gubi se. To je opasno i za nju i za nas; za politički sustav. Predsjednica bi trebala biti faktor stabilnosti; ovim svojim potezima naglog pretrčavanja iz desnoga političkog spektra u briselsko krilo Andreja Plenkovića, pa kritika njegove Vlade, pa opet vraćanje nekakvoj političkoj desnici - to se zove, jednostavno, lutanje ili vrludanje, navodi Milardović.

Uvjeren je da je predsjednica sama zakuhala konfuziju u kojoj se nalazi.

-Predsjednica je zakuhala konfuziju. Žao mi je zbog toga. Povlači potpuno krive poteze i zbunjuje političku javnost te ide, u odnosu na referentno izborno tijelo, od nemila do nedraga. Izgubila je kompas, ocijenio je.

Činjenicu da se predsjednik Vlade u javnosti pojavljuje kao predsjedničin glasnogovornik, dok istovremeno ona kritizira njegovu Vladu, smatra bipolarnim poremećajem.

-Vrlo zanimljiv fenomen u ovoj defektnoj demokraciji jest što se predsjednik Vlade pojavljuje kao predsjedničin glasnogovornik, dok ona kritizira njegovu Vladu. Riječ je o bipolarnom poremećaju na razini cijeloga sustava. To je totalna konfuzija. Predsjednica sebi radi medvjeđu uslugu. Nikada dosad nije se dogodilo da aktualni predsjednik za svojega mandata u ispitivanjima javnoga mnijenja gubi potporu. Nitko je ne ruši; ona ruši samu sebe, kaže Milardović.

Vjeruje da je Plenkovićeva potpora predsjednici determinirana egzistencijalnim strahom pred vlastitom budućnošću u stranci.

-Plenković će je, u datom trenutku, makijavelistički žrtvovati kao damu u šahu. Njegova podrška predsjednici determinirana je egzistencijalnim strahom pred vlastitom budućnošću u stranci, ocijenio je.

Čitavu atmosferu u hrvatskoj politici uoči predsjedničkih izbora Milardović opisuje metaforom teatra apsurda.

-Ova kampanja, determinirana je člancima Ustava koji se odnose na predsjedničke funkcije. Deset predsjedničkih kandidata pojavljuje se kao deset lažaca. Oni nisu lašci sami po sebi; Ustav ih tjera na to. Građanima obećavaju brda i doline, a svjesni su da ih Ustav ograničava te naposljetku politiku pretvara u teatar apsurda. Svjesni su da ne mogu ništa napraviti, a opet se natječu, zaključio je Milardović.

 

M.M.