Cijeli vojni i vrh Ministarstva obrane, američki veleposlanik i vojni izaslanik početkom tjedna okupili su se u vojarni u Karlovcu da bi svečano pozdravili zadnju vojnu donaciju HV-u. Svi su izrazili zadovoljstvo suradnjom dviju država te profesionalizmom HV-a. Lijepe riječi, no kiselkasti osmijesi Hrvata koji i osobno baštine ratne pobjede u gadnom ratu te možda jedva primjetna nelagoda među Amerikancima govorili su da tu nešto ne štima.

Donacija nije predstavljala baš ostvarenje životnih snova profesionalnih vojnika pa je teško bilo simulirati nekakvo oduševljenje što se HV ojačava sa – šest kamiona i jednim traktorom kopačem-utovarivačem. Tu je garnituru dobila postrojba inženjerije, a očito je namijenjena za obavljanje UN-ovih zadaća na jugu Libanona pa je i donirana u bijeloj boji. Poklonu se ne gleda u zube, no nitko se ne može oteti dojmu da smo drukčije zamišljali strateško vojno savezništvo sa SAD-om. Hrvati su pak planirali od SAD-a što dobiti, što kupiti suvremene vojne sustave koji HV-u manjkaju.

Kamione i traktore, naime, RH može i sama nabaviti, no borbenu eskadrilu, dalekometne raketne sustave bilo je planirano nabavljati u suradnji sa saveznicima. Nešto je pošlo krivo tijekom hrvatskog pokušaja nabave F-16 Baraka iz Izraela pa ovo sada s kamionima i traktorom izgleda kao groteskan odgovor “ambicioznim” Hrvatima. Ako je riječ o svojevrsnoj lekciji, dosta je. Hrvati imaju poslovicu koja kaže: U dobru se ne uzvisi, a u zlu ne ponizi. Partnerstvo sada spašava suradnja naših i američkih vojnika na terenu te školovanje stotina naših časnika na najboljim američkim vojnim sveučilištima i u vojnim školama. A još donedavno strateški odnosi dviju zemalja bili su na višoj razini.

Usporedbe radi, ovih dana svi su u svijetu prikazali slijetanje golemih ruskih transportnih Antonova na turski aerodrom. Isporuka dijelova moćnog ruskog protuavionskog i proturaketnog sustava S-400 uzburkala je i partnerske odnose SAD-a i Turske te tako zabrinula i NATO. Prije otprilike 25 godina takvi isti transporteri slijetali su na aerodrome na Krku i Puli. Za razliku od pompoznog izlaganja javnosti u Turskoj, ovi su se transporti odvijali pod okriljem noći.

Hrvatskoj su tada, naime stizali dijelovi ruskog raketnog sustava S-300, koji je u to vrijeme bio znanstvena fantastika za mnoge, poput današnjeg S-400. Dio tog sustava prikazan je potom na vojnom mimohodu na Jarunu 1995. godine, dovoljno da se odvrati vojno uključivanje Beograda na strani pobunjenika. I dok je hrvatski S-300 služio za odvraćanje, od 1992. do 1995. godine u Hrvatsku je sletjelo oko 176 velikih transportnih zrakoplova.

Tijekom rata Hrvatska je tako nabavila nekoliko eskadrila MiG-ova 21, borbene helikoptere Mi-24, dvije eskadrile transportnih helikoptera te tisuće tona sveg ostalog naoružanja (uglavnom od “neozbiljnog trgovaca Zubaka”). Nabavljen je i veći dio sustava S-300, no završetkom rata Hrvatska je krenula u novo strateško partnerstvo. Rat je prošao pa nam je SAD, potvrdit će se u vrijeme curenja tajnih informacija putem WikiLeaksa, tada “sugerirao” da ne kompletiramo taj sustav.

No, kako je u RH već bilo stiglo šest lansera s 24 rakete, dio radara i ostale opreme, ona je razdvojena i spremljena na dvije vojne lokacije. Tijekom 2003. godine počinje prepiska jer SAD želi “zbrinuti” S-300. Hrvati su bili na mukama jer sustav je rusko intelektualno vlasništvo. No, pronađeno je rješenje pa je onda Sanaderova Vlada, napokon, 2004. godine Amerikancima “posudila” sustav. Kojemu se od tada gubi svaki trag. Navodno je poslužio otkrivanju načina kako zaštititi avione nove generacije od moćnog S-300.

Još puno godina kasnije Hrvatska ulazi u jako savezništvo sa SAD-om, temeljeno i na vojnim donacijama koje su HV-u trebale za tehnološki iskorak. Stigla je i eskadrila od 16 izviđačko-borbenih helikoptera Kiowa warriors. Sve se to, međutim, događalo do dolaska najnovije američke administracije. Od 1996. godine do sada RH je od SAD-a dobila vojnih donacija u vrijednosti od više od 500 milijuna američkih dolara.

U posljednje dvije godine donacije su splasnule, HV je dobila šatorsko naselje, nekoliko desetaka teških strojnica i – šest kamiona i jedan traktor u vrijednosti od 7,8 milijuna kuna! U isto vrijeme susjedna Srbija, s manjim vojnim proračunom od RH, uspijeva nabaviti borbenu eskadrilu i ugovoriti nabave novih protuavionskih sustava. Možda nekoga tješi što smo članica NATO-a, no Hrvati su naučili lekciju da je najbolje kad si sposoban sam se obraniti. A tu smo lekciju naučili kada smo u rat morali krenuli, kakve li simbolike, s kamionima, traktorima, viličarima i bagerima. 

 

Davor Ivanković / Večernji list