Prosvjedi u Srbiji protiv Aleksandra Vučića za bolju i demokratsku Srbiju kao i najavljeni kontra prosvjedi podrške Aleksandru Vučiću u toj istoj Srbiji za još bolju i demokratičniju Srbiju samo su slikovito uočljiva dijagnoza izbezumljenog i ogorčenog srpstva nakon gubitka Jugoslavije.

Nestanak Jugoslavije/srboslavije za velikosrpsko-srbijanski šizofreni politički um jednostavno je nenadoknadiv, bol neutješna i bijesu nema kraja. uskoro će zavladati beznađe i potpuno bezvlađe. Potomci turskih vazala ne mogu doći k sebi, oduzet im je ratni plijen: „njihovo“ Jadransko more, Slavonija, Dalmacija, Banovina, Lika... „vascela bre“ Hrvatska i hrvatsko roblje, sve one zamislive i nezamislive privilegije koje su uživali od 1918. do 1991.

Ništa, ali baš ništa ne može ublažiti frustraciju, sjećanje na godine kad su žarili i palili tuđim zemljama i šikanirali sve nesrpsko na području propalih jugoslavija. Zato će učiniti sve i svaku gnjusobu da vrate svoj plijen, svoju „dragocijenost“. Ta zemlja bez valjane prošlosti i povijesti ne traži riješenje svom beznađu, u Srbiji ne postoji politički sukob pozicije i opozicije, ne postoji vlast i oporba, sve je to ispod istog kamena "isplazilo". Srbija ostaje gnojni prišt kršćanskog društva u Europi; osvajačko i pogansko svetosavlje posrkalo je i ono malo kršćanske časnosti i Srbija je ostala „svetosavski poganluk“. To je dokazala Srebrenicom, Ovčarom, Škabrnjom, Bleiburgom, Križnim putem... svugdje gdje su srbijanski opanak i cokula gazili.

U Srbiji već tridesetak godina vrije kao u kotlu, naročito od kad su Kosovo i Crna Gora pobjegli iz srbijanskog zagrljaja, slično se sprema s austrougraskom Vojvodinom, a Sandžak bi mogao postati bošnjački. Za Srbe i Srbijance svih boja i fela posloji samo jedan izlaz, samo jedan jedini smjer u uskuhaloj srpsko-srbijanskoj kaljuži – izlijev gnoja na zapad put BiH i Hrvatske. Uz pomoć do jučer crnog vraga, čak i ako se crni vrag odaziva na ime NATO i želi srbijansko priznavanje kosovske državnosti.

Rusija i jučer i danas pokazuje Vučiću što sve Vladimir Putin smije činiti u Srbiji, koliko može kontrolirati prosvjede i dozirati razinu nasilja. Na taj način Vladimir Putin neprestano poručuje Vučiću da je dobar samo dok sluša, ali ima boljih i spremnijih od njega, revnijih koji će u opakim vremenima opako poslušati majčicu Rusiju i neće pitati za cijenu i posljedice. Trenutni vladar Rusije u Srbiji ima na izbor crne ljotićevce i zabrađene četnike, ali jednako su mu poslušni i tzv. ljevičari, ostaci ostataka negdašnjih komunista. Svi se ti ulični lideri kunu u narod i srbijansku državu, no na pameti im je samo vlastita promocija i najnovija Jugoslavija. Nema Srbije bez Jugoslavije. I tako stalno i unedogled po naputcima svetosavlja i pravoslavnog „prisajedinjenja“ neumornog SPC-a.

Atentatom na Đinđića 12. ožujka 2003. prekinut je proces pristupanja Srbije u NATO i EU, jer po njemačkim planovima Repubika Hrvatska i Repubika Srbija u istom su danu trebale pristupiti euroatlanskim integracijama. Zato je Hrvatska toliko dugo čekala, a Slovenija tako vješto odradila prljavi posao za Angelu Merkel. Taj samo vješto prikriveni euročetnik, naime Zoran Đinđić, uživao je svu potporu Angele Merkel, a sličnu potpora danas uživa punokrvni četnik Aleksandar Vučić.

Sjetimo se samo inauguracije u Zagrebu, dana kad je Hrvatska pristupila u punopravno članstvo EU, prvog srpnja 2013. Najvažniji gosti tog velikog događaja u Zagrebu nisu bili suvereni punopravnih članica EU već delegacija iz Srbije predvođena tadašnjim predsjednikom Tomislavom Nikolićem. Zar smo zaboravili podaničke manire Ive Josipovića i Zorana Milanovića, njegovih ministara i partijskih ideologa kod prijema visoke delegacije iz Srbije, ili Hrvati doista tako brzo zaboravljaju nacionalne sramote usred svoga glavnog grada? Nije se znalo koja je država zapravo primjenja u EU: Srbija ili Hrvatska. Angela Merkel nije došla u Zagreb jer je „Lex Perkovićem“ Partija željela zaštiti svoje državne teroriste iz prijašnjeg sustava. Ali nije samo to bio razlog: Hrvatska je pristupila u punopravno članstvo u EU mimo njezina plana i prije Srbije.

Kao punopravna članica Europske Unije Republika Hrvatska ima suvereno pravo ne dati suglasnost Repubici Srbiji na članstvo u euroatlanskim integracijama sve dok Srbija ne pristane na sve hrvatske uvjete u kontekstu Domovinskog rata i srpsko-srbijanske okupacije Hrvatske u razdoblju 1918. – 1941. i 1945. – 1991., sve dok se ne uljudi (ako ikad?) i usvoji europske demokratske standarde. Sukno i škare su u hrvatskim rukama.

No, čini se da ova Plenkovićeva vlada i ovakav Kušćevićev HDZ ne jamče suverenost u odlučivanju o tim krucijalnim državnim odlukama. Zato je došlo vrijeme da se u Hrvatskoj stvori stranka koja će sebi u program zacrtati samo jednu zadaću – da ovaj i ovakvoj Srbiji onemogući pristup NATO-u i Europskoj Uniji, jer to znači ponovni upad u gedžovansku zamku nekakve treće Jugoslavije. Desnica u Hrvatskoj isto tako ne jamči ništa osim promocije sitnih desničarskih liderčića. Intelektualno potkapacitirana i politička razjedinjena ne može čak ni ministrirati velikim idejama, može samo smetati.

Plenkovićeva zabrana referenduma u Republici Hrvatskoj ima za cilj da onemogući samo jedan, onaj bitan Referendum o pristupanju Srbije NATO-u i EU. Hrvatski birači, tj. narod koji je itekako osjetio velikosrpsku okupaciju i četnički fašizam na svojoj koži treba odlučiti može li Srbija dobiti svoje mjesto u civiliziranoj Europi. Za turskih vremena Hrvatska je bila predziđe kršćanstva, ona je to i danas samo više nisu Turci u pitanju koliko potomci njihovh slugu i vazala.

 

L.C.