Logo

Gledano iz Zagreba, Rijeka je danas turoban, osiromašen i propao grad, u kojem se i dalje nastavljaju urušavati preostala veća industrijska poduzeća, pa je sada pred stečajem i posve devastirano brodogradilište 3. maj (izvorno mađarski Ganz-Danubius, koji je gradio ratne brodove, potom nevažni talijanski Cantieri Navali del Quarnaro).

Nakon što je provedeno etničko čišćenje 30.000 Talijana, poslije rata dobiva ime “3. maj”, prema datumu oslobođenja grada od crnog fašizma. Nikad se ne smije zaboraviti da je u Rijeci zvanoj Fiume, odnosno Peka, uspostavljena 1919. prva fašistička država u povijesti - ona pjesnika Gabriele D’Annunzija. Potom je crni fašizam zamijenjen crvenim. I tako se crno i crveno nosi u Rijeci već cijelo stoljeće!

Posljednju priliku da izbjegne današnju katastrofalnu situaciju grad je prokockao neposredno nakon Oluje, preciznije 14. rujna 1995. godine. Tada je mladi, ambiciozni pravnik Teodor Antić (HSLS), predsjednik Gradskog vijeća, bio izabran za gradonačelnika, umjesto notorno nesposobnog Slavka Linića (koji je pokazao svu raskoš svoje nesposobnosti kao ministar finacija u katastrofalnoj vladi Zorana Milanovića!). U stvari, sudbina grada odlučena je preko vikenda, jer je već u ponedjeljak 18. rujna Teodor Antić dao ostavku na mjesto gradonačelnika.

Što se zapravo dogodilo?

Josip Perković, stari udbaški kadar, kojeg je Tuđman tolerirao kao i ljude poput Manolića, Boljkovca i Mesića, organizirao je "pritiskanje" Antića i očuvanje Rijeke za Yugoslavenski politički ološ (YPO)! Čovjek za vezu, sudeći prema tvrdnjama dobro upućenih, bio je Antićev stranački kolega Željko Maurović.

Ostavši u svojoj fotelji Slavko Linić se mudro posvetio odbijanju ulaska Samsunga u Rijeku, jer je znao da s tako velikim igračem, koji je mogao preporoditi i brodogradnju i luku, partijski kadrovi nemaju što tražiti. I tako je propuštena posljednja prilika za spašavanje kvarnerskog Pyongyanga.

Kako bi zametnuli tragove novca YPO je organizirao propast udbaške Riječke banke - u vrijeme dok je Slavko Linić bio podpredsjednik Račanove vlade! - a njegov klon Vojko Obersnel na mjestu gradonačelnika.

Dakle, te 2002., diler Eduard Nodilo, optužen je da je spiskao 100 milijuna dolara, što se iskoristilo kao priliku da se Riječka banka uništi, kako bi se riješili svih dokaza o izvlačenju novca za udbaške/partijske krdite kojima su ugledni članovi YPO-a kupovali firme. Postoje svjedočanstva o pravoj ulozi Riječke banke:

“Rijetke su tvrtke u bivšoj državi mogle dobiti devize za kupovinu sirovina iz vana. No, bilo ih je, bilo je tvrtki koje su devize mogle zadržati. One su ih fiktivnim poslovima krale iz opticaja i stavljale ih u Riječku banku, a ona ih je tada konvertirala i pretvarala u dinare. Onda se taj novac prebacivao u NK Rijeku koja je njime kupovala igrače, prala novac i financirala razne aktivnosti bivše službe.” (Rado Pezdir, slovenski ekonomist koji je objavio knjigu o sprezi jugoslavenskih tajnih službi i današnjih tajkuna).

Iz svake propale riječke firme kao što su bile: Croatia Line, Transjug, Tvornica papira, Rikard Benčić, Viktor Lenac (firma je propala pod Damirom Vrhovnikom, pa oživljena), Autopromet, Autoremont - Matulji, Brodogradilište Kantrida, Brodokomerc, Brodomaterijal, Brodoprema, Color, Istravino, Domus, Drvo, Elektrolux, Elektromehanika, Elektromaterijal, Finomehanika, GP Jadran, GP Kvarner, GP Primorje, Graditelj - Matulji, Gradšped, Industroopreme, Instalater, Izomont, Jadrancolor, Jugokarbon - Bakar, Koksara - Bakar, Konstruktor, Kvarner expres, Metal, Mehanotehna, Mesokombinat, Metalo-grafički kombinat, Monter, GP Rječina, Riječka banka, Riječka tiskara, Tvornica konopa, Riječko ugostiteljstvo i turizam, Rijeka kolor, Rijekatekstil, Sladis, Slavica, Stalkoplastika, Svijetlost, Tipograf, Tiskara Rijeka, Torpedo, Trgovačko - Opatija, Vulkan... itd. netko od YPO izvukao je novac, a ponekad je bila riječ i o vrlo velikim ciframa!

Danas se ti ugledni partijski umirovljenici uglavnom bave brojanjem novca. Okupljaju se u tjednom ritmu na različitim lokacijama, a neko vrijeme im je bio posebno drag restoran “Molo longo”, u posve neupotrebljivom novom lučkom putničkom terminalu, na početku devastiranog prastarog lukobrana!

A što je bilo s Teodorom Antićem, nesuđenim spasiteljem Rijeke?

Od 1993. do 1997. bio je predsjednik Gradskog vijeća Rijeke, od 1998. do 2000. podžupan Primorsko-goranske županije (pod županom Milivojem Brozinom, koji je uništio Croatia Line). Od 2000., u vrijeme Račanove vlade (u kojoj je njegov “ljuti protivnik” Slavko Linić bio podpredsjednik!) bio je pomoćnik ministra u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave. Od 2004. do listopada 2006. bio je voditelj projekta u Programu Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Od 2006. do danas je tajnik Ustavnog suda Republike Hrvatske...

Ako nije uspio spasiti grad Rijeku, možda barem spasi Ustav Republike Hrvatske...

 

I. Poropat

Template Design © Joomla Templates | GavickPro. All rights reserved.