Ljudi moji, pa je li to moguće?! Nakon više od desetljeća se na naslovnice "Nacionala" vratio "peti ortak" – Ivić Pašalić. "Novi desničarski projekt", "Opasni povratak 'petog ortaka'" – Kako nekadašnji Tuđmanov "doktor", protagonist velikih afera (?!) Dubrovačka banka i Grupo, nakon raspleta afere SMS i očekivanog (?!) pada Milijana Brkića planira preuzeti vodstvo (?!) HDZ-ove desnice" – stoji na naslovnici Manolićevog tjednika kojeg nitko ne čita pa čak ni "besmrtni" Joža.

Eto ti ga na; povijest se ponavlja svima naočigled, a nitko ne razumije. Istinabog, možda nakon Tuđmanove smrti mnogima nije padalo na pamet koliko je po hrvatsku opstojnost i državnost opasan Ivo Sanader, no žaruljica se trebala upaliti, jer, "urbani" Ivo Sanader je imao potporu raznoraznih mesića, manolića i račana, svih medija, svih veleposlanstava, a na Ivića Pašalića je pokrenuta hajka takvih razmjera kojima ni do koljena nije relativno nedavna hajka na Karamarka, Hasanbegovića ili Milijana Brkića. Slično se dogodilo s Plenkovićem, no on nije imao protukandidata za čelno mjesto HDZ-a, ali mu nije dugo trebalo da pokaže svoje pravo lice – poput Sanadera – u celofan zamotano poliglotsko, arogantno i bahato ništa.

Kao i afera „Konzultantica“, nisu postojale ni afere „Dubrovačka banka“ ili „Grupo“, ali što se „sitnice“ poput istine tiču udbaških i KOS-ovih glasila te njihovih nalogodavaca koji sad u panici pokušavaju preventivno, reciklirajući (nepostojeće afere), napasti Pašalića i onemogućiti njegov eventualni povratak u HDZ. Zamisli samo te sovjetske umove – strahuju od povratka jednog čovjeka u članstvo koje prelazi brojku od dvjesto tisuća.

Nacional mjesecima pokušava rušiti Milijana Brkića (ali im ne polazi za rukom), a sad pokušavaju onemogućiti Pašalićev povratak u HDZ, kao što su ga fizički spriječili da preuzme HDZ početkom 2000-ih godina. Sad, s naknadnom pameću, možemo samo zamišljati gdje bi bio HDZ, a time i cijela država da nije bilo Ive Sanadera. Ipak, Nacionalov naručeni broj je tek jedna od mjera opreza usmjerenih protiv „petog ortaka“.

Naime, Nacionalov bratski tjednik, jednako oslonjen na bivše udbaše i kosovce, Express, „ekskluzivno“ je saznao da se Hrvatskoj demokratskoj zajednici sprema „pomlađivanje“. „Tu neće ostati ni kamen na kamenu. Čovjek kojeg su stranački protivnici otpisivali kao 'briselskog Plenkija', koji će plesati jedno ljeto, transformirao se u tasmanijsku neman koja će pomesti sve pred sobom“ – gotovo erotski uzbuđeno pišu u Expressu. Što se tiče „metenja“, jedino što Plenković umije „pomesti“ je cijela torta na obiteljskom ručku, a uostalom, nije teško pomesti bezvezne i bezlične stranačke ulizice bez sadržaja i stava, odnosno "analne alpiniste", što je kod određenih skupina profesija a ne osobina.

Priča o „pomlađivanju“ je prodaja magle za neupućene i neuke; kao prvo, ako se stranka pomlađuje, onda se mora krenuti od glave, kao što su austrijski ÖVP-ovci izabrali za vođu Sebastiana Kurza, odnosno SDP Davora Bernardića. Okružiti se mladim, u načelu nesigurnijim ili neizgrađenim ljudima i onda njima šefovati nije pomlađivanje nego demagogija. Drugo, ako „pomlađivanje“ znači pripremiti mjesto šefa HDZ-a za Karla Resslera, Šeksovog posinka, k tomu još čovjeka s iznimno izraženom donjom čeljusti (poznavateljima djela Cesarea Lombrosoa bit će jasno), onda je to isto obična demagogija.

HDZ je nakon Sanadera dobio „malog Sanadera“, a nakon Šeksa bi trebao dobiti „maloga Šeksa“ ili „maloga od Šeksa“, svejedno, a svi spomenuti su totalno rasturili stranku (i državu) pod krinkom „progresivnosti“, „tranzicije“, „europejstva“ i borbe protiv populizma (čitaj naroda). Koliko su Plenkovićevi i Šeksovi pomladci sposobni, vidjeli smo na primjeru Marka Milića koji se češkao po "onoj stvari" dok je na Sorboni razgovarao s Tenom Mišetić. U biti se pomlađivanje svodi na postavljanje raznoraznih diletanata koji su eksponirani samo zbog prezimena (t.j. obiteljskog pedigrea), a „starješine“ će vući konce iz „zaslužene mirovine“.

Također, na taj se način svim seniorima onemogućuje sudjelovanje na relevantnim stranačkim položajima, pod izlikom (uistinu prijeko potrebnog) pomlađivanja. Zakonska lustracija nije napravljena, a prirodna lustracija čini svoje, pa bivši komunisti sad brže-bolje postavljaju svoju djecu, sve „krasne“ i „divne“ ljude, kako ih je Express opisao: „posve novi profil konzervativaca: mlade, moderne, obrazovane ljude, koji bez zamuckivanja govore strane jezike, znaju da se ne kaže “ne meže”, ne pljuju po cesti i ne zabijaju noževe u leđa“ ili „Oni su doista konzervativni, nisu preobučeni kriptokomunisti, ali nisu isključivi, i nalikuju na republikance iz predtrumpovske ere“.

Da, da, to su ti novi mladi HDZ-ovci, koji bi trebali stranku i državu voditi, a njih će pak voditi Božinović, Šeks, Plenković, Kalmeta… No, glavno da za jednog Milijana Brkića, koji je, osim što je na Velebitu ratovao dvije godine, ili spasio Sinj od krvoprolića, te kasnije zdušno radio na ustroju MUP i HDZ, ili pak za Pašalića koji je s Tuđmanom stvarao državu – za njih nema mjesta u stranci. Zašto Plenković, kad je već krenuo „pomlađivanje“ ne napravi sve da, primjerice, mladi Marijan Knezović postane politički vođa Hrvata u BiH? Protiv takvog mladića nitko zdrave pameti ne bi imao ništa, unatoč njegovim godinama, ali likovi poput Resslera, Milića juniora, Mišetićke…

Činjenica da Nacional i Express lažu punom parom dobar je znak; znači da su se briselski podrepaši i gojenci jugoslavenske duboke države uplašili i sad, zbog niza okolnosti, kako domaćih tako i geopolitičkih, ubrzavaju sve što su namjeravali, a tko brzo radi, češće griješi.

 

Mila Marušić