U istom gradu jednim se udarcem mogu otkloniti dva velika problema, dva imperijalistička F-16 Barak, i Vojko Obersnel može pobjedonosno uzviknuti: „oba su pala“. Možda bi ga to dovelo na poziciju najozbiljnijeg kandidata za predsjednika SDP-a nakon što Partija po kratkom postupku justificira Davora Bernardića?

Ima li logičnijeg poslovnog poteza nego da vrsni brodograditelji iz „3. Maja“ udruže rad, a grad Rijeka sredstva i udarnički prionu na restauraciju Titine podrtine, prije nego ista potone u luci Baroš?

Grad Rijeka očigledno nema dovoljno novaca za dokovanje i obnovu m/b Galeba; punuda remontnog brodogradilišta „Viktora Lenca“ daleko je iznad namjenskog budžeta, a dosta je neizvjesno hoće li na novi natječaj uopće stići makar i jedna ponuda remontnog brodogradilišta. Vlasnici „Viktora Lenca“ nisu baš u situaciji da smiju u svoj dok uzeti ruzinavu podrtinu i upustiti se u dugotrajan i neizvjestan remont za financjski upitnog brodovlasnika, grad Rijeku. Druga se remontna brodogradilišta na prvi natječaj nisu ni javila i teško je očekivati da će za drugi natječaj uopće dati ponudu.

U isto vrijeme riječki je škver sa skoro tisuću zaposlenih bez posla i budućnosti, i kome bi onda smetalo da vrsni brodograditelji prionu na posao? Sinergija „3. Maja“ i grada Rijeke je logičan i očekivani političko-gospodarski potez i što se čeka. Brodograditelji spašavaju svoj grad, Rijeka spašava svoj „3. Maj“! A tu je i mnogobrojno gradsko činovništvo koje će uskoro ostati bez redovite plaće, pa ima dobar motiv obući kombinezone i prionuti poslu: piketati ruzinu, čistiti santine i bojati brod Obersnelovog i njihovog neprežaljenog vođe.

I novom vlasniku „Uljanika / 3. Maja“ bilo bi u interesu pokazati razumijevanje za Rijeku i njezine poteškoće, za Europsku prijestolnicu europske kulture i njezine kulturne spomenike, pa se na taj način predstaviti građanstvu. Uostalom, kao dodatni izvor financiranja može se raspisati samoupravni samodoprinos za spas m/b Galeba i Europske prijestolnice kulture. Građani Rijeke su prokušani samoupravljači i rado će se odreći jednog mjesečnog dohotka. „Krepat ma ne molat“, kako glasi poznata poštapalica crvene Rijeke, a sada uzrečicu traba pokazati na djelu. Došlo je pravo vrijeme za inat i dešpet, za pokazati „ustaškom“ Zagrebu, cijeloj Hrvatskoj i „vasceloj“ Europi koliko gordi Primorci i legionari iz tzv. Jugoslavije vole svoj grad i kulturu, a iznad svega svoga Titu.

Dakle, što se još čeka, sve je tu nadohvat ruke, i već zamišljam kolone trećemajaca kako gordo marširaju s revolucionarnom pjesmom „Mi gradimo Galeba, Galeb gradi nas“. Potom se koloni radnika priključuju činovnici na čelu s Vojkom Obersnelom, on je recimo zadužen za kazan i prehranu, tu su onda i umirovljenici, oni što strpljivo za Božić i Uskrs čekaju riblji obrok, bivši oficiri JNA, njihova djeca i unuci... ima Rijeka što „Galebu“ ponuditi.

A možda Vojko Obersnel ima neki drugi plan? Na primjer, namjerava meštru Toniju umjesto drvenog ključa grada predati kormilo i komandni most „Galeba“ pa relikt komunizma pretvoriti u brod luđaka? U tom slučaju maškare ne moraju trajati samo dva mjeseca u godini, nego će karneval na Titinom brodu trajati cijelu godinu, vječnost ako treba. I gradska uprava može se preseliti na brod, kostimirana po vlastitoj želji, a svi partijski dužnosnici trebali bi dobiti svoje počasno mjesto na brodu, prema zaslugama, a kabine samo najzaslužnijima. Važno je samo da svi koji se m/g Galeb ukrcaju, više se nikad ne iskrcaju. Brod luđaka bio bi pravi kulturni zgoditak; neprekidni performans komunističkih klaunova i jedinstvena turistička destinacija. Mogla bi se organizirati, na primjer, velika i mala Titova tura, za inozemne turiste tura Pokreta nesvrstanih. Nju bi vodili iskusni vodiči Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Budimir Lončar.

Tito je s Golim otokom bio okrutan u kažnjavanju svojih neistomišljenika, red je da se Hrvatska sovjetskim umovima oduži na način da ih kostimira i ukrca na Titin „Galeb“ i svakom svoje veselje. Zato: „Hajmo Rijeko, hajmo Rijeko“.

 

I. Poropat