Odvjetnici diljem Hrvatske počeli su zbijati šale na račun Suda u Osijeku te suda u Šibeniku. Ta dva suda su školski primjer korupcije – osječki je sud nadležan ukoliko trebaš biti osuđen, a šibenski ukoliko netko treba biti oslobođen. Političku je ovisnost spomenutih sudova javnost nedavno imala priliku vidjeti u slučaju Mamića (Osijek) i Horvatinčića (Šibenik), a sve se odvija uz prešutnu potporu Zagreba kao političkog, društvenog i institucionalnog središta Republike Hrvatske.

 Ako između političkih aktera/stranaka postoji suradnja na jednoj razini, ona najčešće postoji i na svim razinama. U politici je samo interes stalan, a dojučerašnja "ljuta" rivalstva se brzo izglade i nadiđu pronalaženjem zajedničkog "neprijatelja".

Nakon svega izrečenoga i napravljenoga, nakon svih svađa, razmirica i psovki, bilo je jako iznenađujuće vidjeti Branimira Glavaša pomirenog s – Vladimirom Šeksom – i iako je uvijek dobro vidjeti da se nesuglasja unutar i oko HDZ-a naposljetku riješe, što bi trebalo (!) predstavljati ne samo dobrobit stranke, nego i hrvatske države te naroda, u ovom je slučaju to nažalost na štetu puka i države, a očituje se u političkom slabljenju Predsjednice RH Kolinde Grabar-Kitarović, te predstavlja napad na njezinu (vanjsku) politiku.

Krenimo redom. Napad na Milijana Brkića, najveću (političku) potporu Predsjednici krenuo je s Glavaševom izjavom da upravo Brkić stoji iza Penavinog prosvjeda u Vukovaru zbog neprocesuiranja ratnih zločina. Nakon toga slijedi žestoka paljba nepostojećom SMS aferom, čemu je pak prethodio sudski proces protiv Mamića na sudu u Osijeku, a i Franjo Varga potječe iz neposredne blizine Osijeka. Iz Osijeka je i savjetnik Predsjednice za unutarnju politiku Mate Radeljić (Karamarkov kadar), koji stvara tenzije između Pantovčaka i banskih dvora. O ulozi Karamarka u svemu ovome govori i činjenica da je on na Pantovčaku htio vidjeti Ivicu Vrkića, gradonačelnika Osijeka.

Sad se vratimo u 2013. godinu. Osječki poduzetnik Drago Tadić, inače osuđen za podmićivanje sudaca u slučaju Glavaš, je svojim iskazom iz 2013. godine teretio Kalmetu i njegovog ondašnjeg državnog tajnika Zdravka Livakovića da su organizirali izvlačenje novca preko HAC-a. Zauzvrat je Tadić dobio oprosnicu od tadašnjeg glavnog državnog odvjetnikaMladena Bajića te mu nije bilo suđeno za izvlačenje novca iz Osijek Koteksa i davanje mita čelnicima HAC-a koji su zauzvrat njegovoj tvrtki osiguravali unosne poslove na gradnji autocesta.

Božidar Kalmeta je Šeksov kum i to je veza između Osijeka i Zadra, odnosno Slavonije i Dalmacije. Stoga ne čudi što se Tadića tereti da je u rujnu 2009. godine, skupa s ondašnjim čelnim čovjekom poduzeća "Busišta dva" iz Zadra (!), Milom Bokanovićem te Dietmarom Aluta-Oltyanom, predstavnikom austrijskog poduzeća Alpine Bau, donedavno većinskog vlasnika Osijek-Koteksa (Tadićevog poduzeća), osmislio model izvlačenja novca od preplaćenih poslova. Na temelju “napuhanog” zakupa kamenoloma s drobiličnim postrojenjem, iz Tadićevog Osijek-Koteksa je u zadarska Busišta izvučeno oko 26 milijuna kuna umjesto 1,9 milijuna koliko je trebala iznositi tržišna vrijednost ugovora o koncesiji. Time je na štetu Osijek-Koteksa zadarskoj tvrtki pribavljena napripadajuća imovinska korist od 24,1 milijun kuna.

Tadić je, inače, jedan od suosnivača tvrtke Busište dva. Kad je policija počela istraživati taj slučaj, Tadić je sam podnio prijavu tvrdeći da se kao dioničar Osijek-Koteksa osjetio oštećenim ugovorom s Busištima dva. Slučajno ili ne, prošle je jeseni ponovno suđenje Glavašu počelo istoga dana kad i suđenje Kalmeti i ostalima za izvlačenje novca iz HAC-a.

Početkom rujna 2018. godine je Drago Tadić ponovio sudski iskaz u slučaju Kalmeta, no ovoga je puta bio bitno drukčijeg sadržava. Iskaz iz 2013. je Kalmetu kriminalizirao, a ovaj iz 2018. ne. Zato je nedavno Kalmeta i mogao postati pomoćnik glavnog tajnika HDZ-a Gordana Jandrokovića Njonje, što se inače ne događa s članovima stranke koji su pod istragom ili protiv kojih se vode sudski postupci. No, barem znamo ishod postupka, ne moramo čekati presudu.

Nitko ne će pokušati osporavati utjecaj i političku moć Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša u Slavoniji, odnosno Božidara Kalmete u Dalmaciji. Zato ovaj napad na Predsjednicu, njezina savjetnika Galića, odnosno Milijana Brkića jest toliko intenzivan i nesmiljen, jer se napada iz svih stranačkih baza, što upućuje da HDZ sve više razmišlja o alternativnom kandidatu za predsjedničke izbore. Ulogu Tomislava Karamarka također ne treba podcijeniti, a svoje je "rušilačke" sposobnosti već pokazao kad je htio mandat, mimo odredbi ustava, ali i u rušenju vlastite vladu.

I onda se čovjek zapita tko je duboka država?

Evo ih, kako kaže Glasnović u "desnom krilu UDB-e", a ove iz lijevog krila ne treba ni spominjati, nego samo navesti da oni ruše Predsjednicu iz svojih razloga. Predsjednica i njezina vanjska politika, uz rad ministara-generala u ovoj Vladi, ostaju jedina svijetla točka hrvatske, t.j. zaista hrvatske politike, s naglaskom da će vanjsko-političko pozicioniranje Hrvatske u sljedećih nekoliko godina zacrtati budućnost ne samo Hrvatske, nego cijele Europe u minimalno sljedećih nekoliko desetljeća, zbog čega duboka država ovoliko bjesni i divlja.

Sve ovo neodoljivo podsjeća na doba kad država Hrvata bijaše podijeljena na (središnju) Hrvatsku (Zagreb), Slavoniju (Osijek) i Dalmaciju (Zadar). Jedan od razloga duge hrvatske nesamostalnosti i neslobode njezina puka jest svakako podijeljenost i posvađanost ovih spomenutih povijesnih krajeva. Umjesto jedinstva, danas opet imamo posvađanost.

Neki će ironično komentirati da smo ostali vjerni sebi, no, dvije su Jugoslavije Hrvati jedva preživjeli, a čini se da nakon treće, zvala se ona Zapadni Balkan, "Jugoistočna Europa" ili Regijon, koju nameću Pariz, Berlin, Moskva (i Beograd), od Hrvatske i njezina naroda ne će ostati ni ostaci ostataka.

      

Damir Nuić